Postoji izreka koja kaže da će dijete ko tinejdžer biti onako kako se ponaša kad ima oko 5 godina.
Ako je to istina onda nas čeka zabavna vožnja. Jedna od mama ispričala nam je svoju priču kako je to bilo kod njene djece. Njeno najstarije dijete, koje je i dalje bilo malo, nije pričalo puno. Nisu primijetili dok ga nisu odveli kod pedijatra koji je počeo postavljati pitanja. Razlog što nisu primijetili može biti zato što nikad nije ni htio da se čuje, niti je bio isfrustriran zato što ga neko ne razumije i zato što je uvijek dobio što je tražio. Otvarao bi frižider i sam uzimao mlijeko, kad je majka išla u drugi grad na poslovno putovanje on bi je samo ignorisao. Ona kaže kako je neovisnost dobra, ali ako dijete šuti to nije dobro.
Njeno srednje dijete je bilo sasvim drugačije. Uvijek bi izgovarao razumljive rečenice pa čak i sa samo godinu dana. Oni su to vidjeli kao znak da je spreman da se raspravlja, u vezi bilo čega. Ako se ne bi mogao ‘izvući’ pričom, počeo bi se ljutiti, bacati tanjir s hranom na pod, igračke s polica i derati posteljinu s kreveta. S druge strane bio je veoma popularan među drugom djecom. Dok bi njeno najstarije dijete satima samo sjedilo i šutilo, i bježalo ako mu se drugo dijete približilo, njeno srednje dijete bi samo započelo igru i u roku od nekoliko minuta grupa djeca bi se stvorila oko njega, imitirajući ga i pitajući da se igraju. Društvenost je dobra, neprestani argumenti samo ako to možete preživjeti kao roditelj, dok izljevi bijesa nisu prihvatljivi u većini slučajeva.
Njena petogodišnja kćerka bila je poprilično samostalna. Sama je birala svoju odjeću, a kad bi joj se nešto zabranilo samo bi zabacila kosu i rekla: „Svakako to nisam htjela.“ Ako nešto ne bi htjela uraditi, nije bilo načina da je natjerate. Čak i prije nego što je mogla hodati, bila je sigurna da može uraditi sve što rade njena braća.
Upornost je kvalitetna karakteristika, zar ne? Tvrdoglavost baš i nije.
