Upale srednjeg uha – vakcinacija nova mogućnost prevencije

Upale srednjeg uha – vakcinacija nova mogućnost prevencije

  • Post Author:
  • Post Category:Novosti

Ponekad bolest počinje intenzivnim bolom u uhu koje prema uzrastu dijete zna da opiše ili samo po promjeni ponašanja sumnjamo na nju.

Piše : dr. Evelina Čehajić, specijalista pedijatrije, Poliklinka Suncokret

Upala uha kao i naše uho dijeli se na tri dijela pa tako razlikujemo tri vrste upale: vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Vrlo je bitno razlikovati ove tri vrste upale jer je i liječenje drukčije. O upali srednjeg uha za časopis Roditelj piše dr. Evelina Čehajić, specijalista pedijatar.

Do kraja treće godine čak 75% djece ima jednu upalu uha, a jedna trećina te djece i ponovljene epizode. Ova visoka učestalost upale uha povezana je sa specifičnom građom Eustahijeve tube koja je kratka i široka, te razvijenijim limfnim tkivom, odnosno čestom hipertrofijom tonzila i adenoida. Upale se češće javljaju kod djece hranjene na flašicu, izložene pasivnom pušenju i djece koja su zbog boravka u kolektivu više izložena respiratornim infekcijama.

Obično upali uha prethodi nekoliko dana simptoma rinitisa odnosno začepljenog nosa sa ili bez sekrecije i kašlja. Povišena temperatura se može javiti zajedno sa drugim simptomima upale uha kao  što su bol, razdražljivost, nemir, plač, odbijanje jela. Kod dojenčadi je moguće povraćanje i proljev. Ponekad bolest počinje intenzivnim bolom u uhu koje prema uzrastu dijete zna da opiše ili samo po promjeni ponašanja sumnjamo na nju. Sekrecija iz ušnog kanala pretstavlja ozbiljan problem i može biti znak perforacije bubnjića usljed gnojne upale uha. U ovom slučaju drenažom gnojnog sadržaja obično se smanjuje intenzitet boli.

Dijagnoza se postavlja pregledom uha otoskopijom, uz pregled ždrijela i nosa. Crvenilo bubnjića se može pojaviti i kod prehlade ili plača djeteta te nije razlog za automatsko davanje antibiotika. Pritiskom na uho ili povlačenjem ušne školjke bolnost se javlja kod upale vanjskog slušnog kanala. Ovo je upala koja zahvata kožu i češće se javlja ljeti zbog kupanja u bazenima. Može ali i ne mora biti praćena upalom srednjeg uha.

Zbog otoka sluznice ždrijela , adenoida ( trećeg krajnika) i sluznice  Eustahijeve tube srednje uho se slabije ventilira, nema dotoka novog zraka, te nastaje potpritisak uz osjećaj začepljenja, boli i smanjenje sluha. Prvi simtomi mogu biti samo zbog promjene pritiska, da bi kasnije došlo do kolonizacije virusima ili bakterijama iz ždrijela uz razvoj upale. Ukoliko je duže vrijeme smanjen ulazak zraka u uho npr. zbog uvećanja adenoida dolazi do sekrecije tečnosti u prostor oko slušnih koščica i do slabljenja sluha. Ova pojava može biti prolaznog karaktera, ako se poboljša ulazak zraka u uho.

Najčešći bakterijski uzročnici upale uha su Streptococcus pneumoniae, Haemophylus influenzae , Moraxella catarhalis. Ove bakterije su uglavnom pristupačne antibiotskoj terapiji. Neliječene i ponavljane upale uha mogu imati ozbiljne posljedice na sluh . U akutnoj fazi, ukoliko se ne liječi adekvatno, upala srednjeg uha se može proširiti na okolne strukture, čak i do mozga.

Prevencija upale uha

  • Dojenje smanjuje učestalost upala uha
  • Izbjegavati hranjenje djeteta flašicom bez kontrole u krevetiću
  • Održavati toaletu nosa svakodnevno, spriječiti začepljenost nosa
  • Naučiti dijete što ranije da ispuše nos
  • Uključivanje u kolektiv po mogućnosti odložiti do 3 godine starosti
  • Redovno vakcinisati dijete
  • Vakcinisati dijete protiv Streptococcus pneumoniae, najčešćeg uzročnika upale uha.

Vakcinacija protiv Streptococcus pneumoniae

Postoji jako mnogo oblika ove bakterije, no oboljenja uzrokuju samo oni sojevi koji su obavijeni polisaharidnom kapsulom. Kapsula je osnovni patogeni faktor i odbrambeni mehanizam bakterije. Do dobi od oko 2 godine, dječiji imuni sistem nema pravog odgovora na polisaharidnu pneumokoknu kapsulu. Dozrijevanjem, postaje sposoban reagirati na pneumokokni polisaharid, stvaranjem visokoafinitetnog imunoglobulina G (IgG).

Streptococcus pneumoniae se često može naći u gornjem respiratornom traktu zdravih ljudi i djece. Uobičajeno izaziva upalu uha, grla, sinusa, a usljed slabljenja imuniteta, može izazvati i invazivne oblike infekcije , opasne po život, kao što je meningitis, pneumonija i bakterijemija.  Svake godine, u svijetu se liječi oko 156 miliona slučajeva djece oboljele od pneumonije. Pneumokok je najčešći uzročnih teških oblika pneumonija, što objašnjava činjenicu da ovaj oblik pneumonije uzrokuje približno 1 od 5 smrti djece, širom svijeta. Pneumokokni meningitis se najčešće javlja kod djece mlađe od 2 godine i kod odraslih starijih od 65 godina. Čak 20% oboljelih zavši smrtno  (1 od 6 oboljele djece), dok približno 25% preživjelih može imati teške posljedice, kao što su gubitak sluha, epilepsija, problemi u učenju i ponašanju (naročito kod beba i male djece), problemi sa pamćenjem, umor i kontinuirane glavobolje. Pneumokokna bakterijemija je izrazito ozbiljno stanje, koje u 20% slučajeva završi smrtno. Javlja se kao komplikacija drugih invazivnih oboljenja, npr.pneumokokne pneumonije.

Bakterija se prenosi direktnim kontaktom ili  kapljičnim putem. Često nosioci, pogotovu djeca, prenose pneumokoke okolo, a da sami nemaju nikave simptome niti znakove bolesti.

Aktuelna terapija pneumokoknih oboljenja se zasniva na upotrebi antibiotika, u prvom redu penicilina. Invazivne pneumokokne bolesti su potencijalno opasne po život i zahtijevaju hitni antibiotski tretman. Akutni otitis media nije invazivno oboljenje, ali je izuzetno često, te samim tim, vodi učestaloj upotrebi antibiotika. Česta upotreba antibiotika dovodi do razvoja rezistencije, pa samim tim i tretman pneumokoknih bolesti postaje teži. Zbog svega ovoga, vakcinacija, kao prevencija nastanka pneumokoknih infekcija, sve više dobiva na značaju. Pneumokokna vakcina pruža zaštitu protiv infekcije uzrokovane različitim serotipovima pneumokoka.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji od svih raspoloživih javno-zdravstvenih mjera, vakcinacija ima najveći izgled da smanji broj novih slučajeva oboljelih od pneumokoknih oboljenja. Vakcina se može dati istovremeno sa drugim vakcinama koje su u redovnom kalendaru vakcinacije.

U BiH su registrovane i dostupne dvije vrste vakcina:

  • Polisaharidna vakcina protiv pneumokoka koja štiti protiv 23 tipa S. pneumoniae. Koristi se uglavnom za vakcinaciju odraslih i djece od navršene druge godine života.
  • Pneumokokna polisaharidna konjugovana vakcina štiti od 10 tipova pneumokoka. Koristi se za vakcinaciju dojenčadi i male djece od 6 sedmica do 5 godine starosti.

Studije su pokazale efikasnost pneumokoknih vakcina kako u prevenciji oboljenja kod djece, tako i kod odraslih, stvaranjem kolektivnog imuniteteta. Pneumokokna vakcina je bez sumnje, efikasno sredstvo smanjenja tereta pneumokoknih infekcija i poboljšanja  zdravlja cjelokupne populacije.