Trudnoća izaziva brojne hormonske promjene koje mogu uticati na stanje desni i okolna tkiva.
Piše: Mehić dr. Almina
Biografija: Mehić dr. Almina je svoje osnovno i srednje obrazovanje završila u Tešnju, a 2018. godine je diplomirala na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. U oktobru 2018. godine polaže državni ispit te započinje svoj profesionalni put u stomatološkoj ordinaciji Mehić u Tešnju, gdje je ubrzo postala prepoznata po svojoj stručnosti, preciznosti i izuzetnoj pažnji prema pacijentima. Njena misija nije samo liječiti zube, već i vraćati osmijeh na lica ljudi, podižući im samopouzdanje i kvalitetu života.
Dr. Almina neprestano nadograđuje svoje znanje, prateći najnovije trendove u stomatologiji i učestvujući na domaćim i međunarodnim seminarima. Njena predanost i inovativnost omogućavaju joj da svojim pacijentima pruži najsavremenije metode liječenja, s posebnim naglaskom na bezbolne i estetski savršene zahvate.
Parodontalna oboljenja su česte bolesti koje pogađaju tkiva koja podržavaju zube, uključujući desni, alveolarnu kost i parodontalni ligament. Ova oboljenja se kreću od blažih oblika, kao što je gingivitis, do težih, kao što je parodontitis. Trudnoća može imati značajan utjecaj na oralno zdravlje žene, a parodontalna oboljenja se mogu pogoršati ili se razviti tokom ovog perioda zbog hormonskih promjena, promjena u ponašanju u vezi sa oralnom higijenom, kao i drugih faktora.
Uticaj trudnoće na parodontalna oboljenja
Trudnoća izaziva brojne hormonske promjene koje mogu uticati na stanje desni i okolna tkiva. Povećane koncentracije hormona estrogena i progesterona mogu povećati osetljivost desni na bakterijski plak, što može dovesti do upale desni, poznate kao gingivitis. Gingivitis u trudnoći obično se manifestuje crvenilom, otečenostima i krvarenjem desni, a najčešće se javlja u drugom i trećem trimestru.
Gingivitis povezan s trudnoćom nastaje zbog nakupljanja dentalnog plaka, a jači oblik upale često se povezuje s endogenom sintezom steroidnih spolnih hormona. Provodeći brojna istraživanja, u kliničkim ispitivanjima korišteni su parametri koji obično ukazuju na prisutnost upalnog procesa. Neki od tih parametara uključuju dubinu sondiranja (PD), krvarenje prilikom sondiranja (BOP), indeks plaka u interproksimalnim područjima (API) i klinički gubitak pričvrstka (CAL). Na temelju dosad provedenih istraživanja, može se zaključiti da postoji povezanost između trudnoće i upale gingive, iako mehanizam djelovanja spolnih hormona na razinu gingivalne upale nije potpuno razjašnjen. Pretpostavlja se da povišene razine spolnih steroidnih hormona, koji su neizostavni dio trudnoće, mogu imati utjecaja na razvoj gingivitisa tokom gestacijskog razdoblja. Naime, tokom trudnoće dolazi do povećanja razine hormona estrogena i progesterona.
Mnogobrojna istraživanja sugeriraju da povišene koncentracije ovih hormona mogu utjecati na promjene u sastavu dentalnog plaka i modulirati imuni odgovor organizma. Druga istraživanja bila su usmjerena na ispitivanje prisutnosti hormonskih receptora u gingivalnim tkivima, čija aktivacija zbog povećanih razina hormona može pridonijeti povećanoj gingivalnoj upali. Ovi su mehanizmi samo neki od mogućih uzroka gingivitisa u trudnoći, ali se može zaključiti da gingivitis uzrokovan bakterijskim plakom tokom trudnoće ostaje gingivitis per se, s različitim stepenima izraženosti upale, bez zabilježenog kliničkog gubitka pričvrstka ili progresije u parodontitis.
Parodontitis i rizici za majku i plod
Prijevremeni porođaj jedan je od neželjenih ishoda trudnoće koji je povezan s više od polovice svih neuroloških smetnji, problema u rastu i razvoju novorođenčadi, a također se smatra značajnim faktorom rizika za smrtnost u novorođenčadi. Prijevremeni porođaj označava porođaj prije 37. sedmice trudnoće. Iako postoje brojni faktori rizika za prijevremeni porođaj, kao što su pucanje plodnih membrana, umjetna oplodnja, anemija, abrupcija placente i drugi, infekcija je jedan od ključnih faktora koji povećavaju rizik od prijevremenog porođaja. S obzirom na to da je parodontitis infektivna bolest uzrokovana mikroorganizmima, mnoge studije bavile su se ispitivanjem veze između parodontitisa i prijevremenog porođaja, a njihovu povezanost pokušava se objasniti na sljedeći način. Majka i plod tokom cijelog gestacijskog razdoblja povezani su posteljicom, koja zajedno s plodom čini fetoplacentnu jedinicu. Ova jedinica uključuje zid maternice, korion, amnion, posteljicu, plodovu vodu, plod i pupčanu vrpcu.
Pupčana vrpca, koja je žilni splet, izravno povezuje majku i fetus i omogućuje izmjenu tvari između njih. Ovaj prijenos uključuje hranjive tvari koje omogućavaju rast i razvoj ploda, kao i izbacivanje otpadnih tvari, zajedno sa svim drugim tvarima koje mogu prijeći fetoplacentnu barijeru. Kako trudnoća napreduje, amnionska tekućina postaje bogatija prostaglandinima (PGE) i citokinima poput TNF-a (tumorski nekrozni faktor) i interleukina-1 (IL-1), čije razine rastu do kritičnih koncentracija koje se povezuju s mogućim uzrocima pucanja amnionske membrane. Ovo zatim dovodi do kontrakcija maternice i dilatacije grlića maternice, što označava početak porođaja. Ovaj proces sugerira da povećanje razine proinflamatornih tvari može značajno utjecati na sam početak porođaja. Istraživanja koja su uslijedila nastojala su povezati povišene razine proinflamatornih citokina s neželjenim ishodima trudnoće, bez obzira na to jesu li ti citokini rezultat lokalizirane ili sistemske upale.
U ovom kontekstu važno je razmotriti parodontitis kao upalni proces koji nije izravno povezan s fetoplacentnom jedinicom. Do sada su predložena dva moguća mehanizma koji bi mogli povezati parodontitis s rizikom od prijevremenog porođaja. Prvi mehanizam sugerira da upalni proces može direktno doseći fetoplacentnu jedinicu. Naime, parodontalni patogeni i njihovi virulentni faktori putem hematogene diseminacije mogu doći do amnionske tekućine, gdje započinje ektopični upalni proces, što dovodi do povećane sinteze proinflamatornih citokina. Drugi mehanizam predlaže indirektnu povezanost putem parodontalnih patogena i njihovih virulentnih faktora. Ako je parodontitis već uspostavljen kao upalni proces, lokalno će se početi sintetizirati proinflamatorni citokini, koji će putem hematogene cirkulacije doći do fetoplacentne barijere, gdje se mogu akumulirati. Također, citokini mogu kroz sistemsku cirkulaciju doći do jetre, gdje stimuliraju sistemsku upalu i povećavaju proizvodnju proinflamatornih medijatora upale koji zatim dospijevaju do fetoplacentne jedinice. Povećana koncentracija određenih proinflamatornih medijatora, poput IL-1, IL-6, TNF-a, PGE2, fibronektina i alfa-fetoproteinaze, često je povezana s rizikom od prijevremenog porođaja.
Za bolje razumijevanje povezanosti upalnih procesa u tijelu i prijevremenog porođaja, važno je razmotriti fiziologiju pravovremenog porođaja. Porođaj počinje kontrakcijama maternice koje s vremenom postaju učestalije, uz sve veće dilatacije grlića maternice, što omogućava izgon ploda. Cervikalna dilatacija, uz mišićne kontrakcije, djeluje kao neurogeni refleks koji povećava učestalost kontrakcija. Ovaj mehanizam pozitivne povratne sprege dovodi do povećane proizvodnje oksitocina, koji je jedan od ključnih hormona u procesu porođaja. Iako mehanizam početka porođaja nije u potpunosti razjašnjen, osim hormona, značajnu ulogu u pokretanju porođaja imaju i prostaglandini, posebice PGE-2. PGE-2 uzrokuje kontrakcije materničnog mišića, a također povećava razinu arahidonske kiseline, koja je prekursor za sintezu PGE. Prostaglandini se nalaze u amnionskoj tekućini tokom spontanog porođaja i mogu izazvati pobačaj ili porođaj ako se apliciraju u amnionsku tekućinu.
Fetalne membrane sadrže fosfolipide, a poznato je da arahidonska kiselina, putem esterifikacije, prelazi u fosfolipide. Osim fosfolipida, fetalne membrane sadrže i značajne količine enzima fosfolipaze A2, koji sudjeluje u razgradnji fosfolipida. Ako same bakterije mogu biti izvor tih enzima, tada njihova prisutnost može doprinijeti pokretanju prijevremenog porođaja. U tom kontekstu, infekcija ili upalni proces, kao faktor rizika za prijevremeni porođaj, može biti povezan s parodontitisom.
Na temelju ovoga, čini se da proinflamatorni citokini i PGE imaju ključnu ulogu u određivanju trenutka početka porođaja. Osim fiziološke, endogene sinteze PGE tokom trudnoće, može se pretpostaviti da upalni proces, kao što je infekcija genitourinarnog trakta ili parodontitis, može dovesti do povećanja koncentracije PGE. Ovo povećanje može ubrzati početak porođaja, što može rezultirati prijevremenim porođajem.
Smanjena porođajna težina
Smanjena porođajna težina jedan je od neželjenih ishoda trudnoće koji se povezuje s parodontitisom majke. Ovaj pojam označava novorođenčad čija porođajna težina iznosi manje od 2500 grama. Također, gotovo sva novorođenčad koja se rodi prijevremeno obično ima smanjenu porođajnu težinu. Iako smanjena porođajna težina često nastaje zbog skraćenog gestacijskog razdoblja, brojni faktori rizika povezani su s njenom pojavom, uključujući vanjske faktore poput pušenja, faktore povezane s trudnoćom i infekciju kod majke.
Istraživanja provedena na životinjskim modelima nastojala su povezati infekciju kod majke s prijevremenim porođajem i smanjenom porođajnom težinom. Nedavno provedeno istraživanje na štakorima potvrdilo je da neki parodontalni patogeni, kao što je Porphyromonas gingivalis (P.g), mogu negativno utjecati na tok trudnoće i njezine ishode. Gravidne štakore zaražene s P.g pokazale su smanjenje tjelesne mase ploda tokom gestacije u usporedbi s kontrolnom grupom. Osim toga, štakori u zaraženoj grupi imali su skraćen gestacijski period, manji broj rođenih plodova i nižu porođajnu težinu. Uočene su i biomolekularne promjene uzrokovane infekcijom P.g. Infekcija je dovela do povećanja razine određenih interleukina (IL-1B i IFN) u serumu, dok su ti medijatori ostali nepromijenjeni u amnionskoj tekućini, što je dovelo do hematogene diseminacije bakterija i njihova prijenosa kroz posteljicu. Imunofluorescencijom je potvrđena prisutnost P.g u placenti zaraženih štakora, što dokazuje da parodontitis izazvan ovom bakterijom može uzrokovati translokaciju bakterija do placente.
Istraživanja provedena na trudnicama također su dala značajne rezultate koji povezuju smanjenu porođajnu težinu s prisutnošću infekcija. Povećane razine proinflamatornih citokina (IL-1, IL-6 i TNF-alfa) u serumu majke povezane su s nezrelošću ploda i smanjenom porođajnom težinom. Ovi upalni medijatori čine se odgovornima za utjecaj na intrauterini rast i razvoj ploda, a njihova supresija mogla bi objasniti pojavu smanjenje porođajne težine. Povećana koncentracija proinflamatornih citokina u uterinoj cirkulaciji tokom trudnoće može utjecati na gene koji reguliraju rast i razvoj posteljice i ploda.
Preeklampsija
Preeklampsija predstavlja ozbiljnu komplikaciju trudnoće, a povezanost ovog stanja s majčinskim parodontitisom postaje sve jasnija. Preeklampsija se karakterizira hipertenzijom s krvnim pritiskom većim od 140/90 mm Hg, perifernim edemom i proteinurijom (izlučivanje više od 300 mg proteina u mokraći tokom 24 sata). Ako ovi klinički parametri ostanu povišeni i ne vrate se u normalu, stanje može napredovati u eklampsiju, što je ozbiljna prijetnja životu trudnice, praćena konvulzijama koje mogu dovesti do kome, pa i smrti. Preeklampsija je stanje koje se javlja isključivo tokom trudnoće i najviše utječe na majku.
Iako uzroci preeklampsije nisu potpuno razjašnjeni, smatra se da je njezina etiologija multifaktorijalna, uključujući gensku sklonost, abnormalnu placentaciju zbog hipoksije ili sistemske infekcije. U jednoj studiji, prisutnost jednog ili više parodontalnih patogena otkrivena je u 50% placenti žena s preeklampsijom, u usporedbi s 14,3% žena iz kontrolne skupine. Iako nije dokazano izravno povezivanje majčinog parodontitisa s preeklampsijom, infekcija je i dalje prepoznata kao faktor rizika za ovaj neželjeni ishod. Stoga, parodontitis može posredno biti smatran faktorom rizika za razvoj ovog potencijalno životno opasnog stanja.
Zaključak
Trudnoća je period u kojem je posebno važno obratiti pažnju na oralno zdravlje, jer parodontalna oboljenja mogu uticati ne samo na zdravlje majke, već i na zdravlje ploda. Pravovremena prevencija, redovne stomatološke kontrole i održavanje dobre oralne higijene ključni su faktori u očuvanju zdravlja usne šupljine tokom trudnoće.
Upalna parodontalna oboljenja predstavljaju jedne od najčešćih bolesti u današnjem društvu. Parodontitis je hronična upalna bolest potpornog tkiva zuba, koja se javlja u ciklusima pogoršanja i smirivanja. Ova bolest povezana je s različitim stanjima ljudskog organizma, uključujući i negativne ishode trudnoće. Iako liječenje parodontitisa zahtijeva dugotrajnu terapiju, prevencija njegovog nastanka puno je jednostavnija. Iako je povezanost između parodontalnih oboljenja i trudnoće još uvijek predmet daljnjih istraživanja, s obzirom na potencijalne štetne posljedice za majku i plod, edukacija šire populacije i poduzimanje mjera za očuvanje oralne higijene i prevenciju parodontalnih oboljenja od ključne je važnosti.
Prevencija parodontalnih oboljenja tokom trudnoće je ključna. Žene bi trebalo da održe dobru oralnu higijenu, redovno peru zube i koriste zubni konac kako bi smanjile rizik od nakupljanja plaka. Takođe, važno je redovno posetiti stomatologa kako bi se pratilo stanje desni i spriječile komplikacije.
Ako dođe do simptoma kao što su krvarenje desni, otečenost ili bol u ustima, važno je obratiti se stomatologu na vrijeme. Stomatolog će pružiti odgovarajući tretman, koji može uključivati čišćenje zuba, instrukcije za pravilnu oralnu higijenu i u nekim slučajevima terapiju za smanjenje upale.
