Tena Nagulov Halilović i Aldi Halilović, autori prve instgaram slikovnice Cloe&Boo: Slikovnice su odlično pomogalo roditeljima u odgoju djece. Pomažu djeci da dodatno shvate ono što ih roditelji već uče.
Pravi junaci Cloe&Boo su Melani i Lav. Melani je odvažna, druželjubiva, brbljava, voli biti u centru pozornosti. Lav je introvert, stidljiv je, ne voli da su oči uprte u njega, voli mir i prirodu
Intervju: Tena Nagulov Halilović i Aldi Halilović
Na društvenim mrežama (Instagramu i Facebooku) pojavila se zanimljiva stranica pod nazivom Cloe &Boo. Ova virtualna slikovnica pobudila je interesovanje roditelja širom Bosne i Hercegovine. Tim povodom smo za vas istražili ko su Cloe &Boo, te smo razgovarali sa autorima ovog divnog projekta, a to su Tena i Aldi.
Roditelj: “Ko su Cloe &Boo?”
Aldi: “Odvažno pile i nježni krokodil. Oni su prijatelji. Razigrana djeca. Oni pomažu jedno drugome, upadaju u razne avanture, uče o svijetu oko sebe… Nekad su tužni, nekad su sretni, nekad se uplaše, iako su hrabri, nekad se osjećaju usamljeno i nevoljeno, ali uvijek se mogu osloniti na obitelj, prijatelje i jedno na drugo.
Roditelj: Kako ste došli do ideje da pokrenete ovakav jedan projekat?
Tena: “To je obiteljski projekt. Zapravo, i ne doživljavamo ga projetkom. To je naša priča. Prije nekoliko godina, Aldi je našoj djeci nacrtao krokodila i pile. Krokodilu je dao ime Boo, a piletu ime Cloe. Meni su se toliko svidjeli da sam ih poželjela oživjeti i dati im karaktere naše kćerke i sina. U trenutku sam dobila inspiraciju za priču i već u sljedećem trenutku, priča je bila završena. Pročitala sam djeci priču, oni su se oduševili i tražili da im pričam nastavke. I tako sam počela svake večeri smišljati novu priču za laku noć. Nisu im više bile dovoljne klasične bajke i popularne slikovnice, željeli su slušati o Cloe i Boo. Pričala sam im, pričala, ali ništa nisam zapisivala. Posao, dvoje male djece, dva psa… Nije mi se činilo da imam vrijeme za pisanje. Priče su tako dolazile i odlazile. Nezapisane, samo su nestajale. Prije dvije godine sam ugledala natječaj naklade Planjax za Najbolju priču za djecu. Sjetila sam se da imam zapisanu priču o Cloe i Boo pa sam je odlučila prijaviti. To je bilo prvi i jedini put da sam neku svoju priču poslala na natječaj. U jakoj konkurenciji poznatih i manje poznatih književnika, osvojila sam prvo mjesto s Cloe i Boo. No i dalje sam bila previše okupirana svakodnevnim obavezama pa me čak ni tako neočekivan uspjeh nije motivirao da počnem zapisivati priče koje redovno smišljam. Ljetos mi se život malo usporio. Tri mjeseca nisam bila zaposlena i tako sam konačno pronašla vrijeme za pisanje. Pomislila sam, kad već moja djeca toliko uživaju u avanturama Cloe i Boo, zašto ne bi i druga djeca? Aldiju se svidjela ideja, no nije mu bilo lako izdvojiti vrijeme na crtanje velikog broj likova koji se u pričama pojavljuju. Ipak, pristao je jer previše voli Cloe i Boo. Na kraju krajeva, on ih je i osmislio.”
Roditej: “Gdje pronalazite motivaciju za priče?”
Tena: “U čitateljima. Iako smo tek na početku i naša Prva Instagram slikovnica nema velik broj pratitelja, dobivamo mnogo pozitivnih reakcija. Pišu nam ljudi iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore pa čak i Slovenije… Postoje djeca koja uživaju u pričama o Cloe i Boo. To je dovoljno velika motivacija.”
Roditelj: “Kome su namijenjene priče Cloe &Boo?”
Aldi: “Prvo smo mislili da će se svidjeti samo manjoj djeci. Ipak, imamo i veće čitatelje koji se raduju svakoj novoj priči, tako da bih rekao da je raspon godina zaista velik, od otprilike 2 do 10 godina. Također, trudimo se i da neke priče budu edukativne i za roditelje.”
Roditelj: “Ko crta, a ko piše priče?”
Aldi: “Kao što je Tena spomenula, priče piše ona, a moje je da ih vizualno osmišljavam. Taj proces izgleda ovako: Dobijem njen mail s pričom napisanom u wordu u neko gluho doba noći, a onda ona dobije moj mail s vizualima iduće noći, također u neko gluho doba.”
Roditelj: “Možete li nam opisati stvarne junake (Melani i Lav)?”
Tena: “Oni su pravi Cloe i Boo. Melani je odvažna, druželjubiva, brbljava, voli biti u centru pozornosti. Lav je introvert, stidljiv je, ne voli da su oči uprte u njega, voli mir i prirodu. Ono što im je oboma zajedničko je da su veoma empatični. I na tu empatiju, koju toliko snažno u sebi gaje, mi smo, kao roditelji, naponosniji.”
Roditelj: Kakvo djetinstvo imaju današnji mališani s obzirom na to da su im infomacije dostupnije već ranije?
Aldi: Svi mi volimo reći kako je u naše vrijeme bilo bolje, kako su djeca bila sretnija… No je li to zaista tako? Uobičajeno je da svaka generacija veliča svoje djetinjstvo. I svoju mladost. Danas je, svakako, više izazova u odgoju, Ali i više prilika za roditelje i djecu. Informacije, ako ih korisitmo na dobar način, sigurno mogu biti korisne. Djeca danas mogu znati mnogo više, nego što smo mi znali. Nažalost, to često nije slučaj jer u gomili nebitnih ili čak opasnih informacija, one kvalitetne teško nađu put do djece.”
Roditelj: “Koliko često čitate Vašim mališanima?”
Tena: “Melani je sad već velika osmogodišnjakinja pa sama čita. Prije smo joj zaista puno čitali i jedno vrijeme su joj knjige bile najdraži poklon. Lav voli da mu se čita prije spavanja ili da mu pričamo. Preko dana je previše zaokupiran skakanjem, eksperimentima, kockicama, borbama, mačevanjem i sl. Iako djeluje mirno, uvijek je u nekoj akciji.”
Roditelj: “Možete li nam otkriti vaše planove za budućnost? Da li planirate publikovati slikovnicu?”
Aldi: “Možda. Zasad nam je plan uraditi što više priča na teme koje su djeci važne za njihov zdrav razvoj. Posebna je satisfakcija učiniti da kvalitetne priče budu dostupne svima i to nam je trenutno prioritet. U budćnosti možemo rasmišljati i o printu.”
Roditelj: “Kroz objavljene priče na društvenim mrežama vidjeli smo da vrijedno radite na odgoju vaših mališana. Kako biste opisali vaš odgoj?”
Tena: “Nesavršenim. Mislim da smo super roditelji jer se puno trudimo, ali sigurno je i da činimo mnogo pogrešnih koraka u odgoju. Ono što je važno jeste da radimo na sebi. Gledamo da spoznamo što je dobro za našu djecu, a ne da se držimo načela: Tako su meni moji roditelji, pa što mi fali? Ponekad mi je krivo jer ne uspijevamo uvijek u nekim stvarima za koje znam da su vrlo važne, kao, recimo, dosljednost u odlukama. Znamo biti previše popustljivi. Znamo ih previše gnjaviti, pričom i maženjem. Ali kad vidimo koliko su oni sretna, dobra, nježna i empatična djeca, koliko vole svoje prijatelje, učiteljice, bake, djedove, rodbinu, koliko se nježno ophode prema životinjama, koliko paze prirodu, koliko uvijek misle jedno na drugo… Onda znamo da nešto ipak dobro radimo.”
Roditelj: Da li su metode odgoja iste i za Melani i za Lava?
Aldi: “Metode odgoja u smislu da im pružamo jednako nježnosti, pažnje, da se trudimo biti jednako dosljedni u nekim pravilima, da. Ali da im pristupamo kao dvjema različitim osoboma, definitivno. Posebice jer u kući imamo izrazitog ekstroverta i izrazitog introverta. Ne očekujemo od Lava da bude na pozornici, da pjeva, glumi, svira, da upozna prijatelje na svakom novom mjestu, ne očekujemo od njega da bude Melani. Trudimo se da zadovoljimo njezine potrebe za druženjem i njegove potrebe za mirom, istraživanjem i prirodom. On bi mogao živjeti u nekoj šumi, toliko je sretan kad je izvan grada. Dajemo djeci pravo da budu ono što jesu. Recimo. Melani je od druge godine života aktivna u raznim školama i sekcijama. Lav ne ide čak ni na vrtićke sekcije. Poštujemo njegovu narav, ali i njezinu. Zašto introverta pretvarati u ekstroverta i obrnuto? Nama je važno da su oni sretna djeca, a mogu biti sretni samo ako im pokažemo da su savršeni baš takvi kakvi jesu.”
Roditelj: “Koje se sve tematike približavaju kroz Vaše slikovnice našim mališanima?”
Tena: “Ljubomora, vrtić, škola, vjera u sebe i svoje mogućnosti, hrabrost, strahovi… Sve one životne teme koje su djeci od velike važnosti.”
Roditelj: “Koliko slikovnice utiču na oblikovanje svijesti mališana?”
Aldi: “Slikovnice su odlično pomogalo roditeljima u odgoju djece. Pomažu djeci da dodatno shvate ono što ih roditelji već uče. No slikovnice nisu svemoguće. Ako preko dana govorite svom djetetu da nije dovoljno dobro i sposobno, a uvečer mu pročitate slikovnicu u kojoj ga glavni likovi uče kako može ostvariti ono što želi ako bude uporno, što mislite da će se dogoditi u djetetov glavi? Slikovnica mu neće pomoći da učvrsti samopouzdanje, samo će ga naučiti da druga djeca mogu, ali ne i on. On je bezvrijedan. Slikovnice su tu da djeca lakše razumiju, da im se približe neke komplicirane emocije, da se zabave i osjećaju bolje. Slikovnice su idealan saveznik roditelja koji se trudi odgojiti emotivno inteligentno dijete.”
Roditelj: Prema Vašem mišljenju, koje greške danas roditelji prave u odgoju?
Tena:” Roditelji oduvijek prave pogreške. Neke su stoljećima iste, neke su malo izmijenjene. Recimo, prije su roditelji ignorirali djecu i bavili se svojim problemima, danas isto to rade, samo im pritom daju mobitel. No postoji jedna pogreška, koja nije vezana vremenskom odrednicom, a koja je česta i kod angažiranih i kod nezainteresiranih roditelja, a to je zanemarivanje samog sebe i svojih potreba. Niti jedno dijete nije sretno ako mu roditelji nisu sretni. Možemo mi djeci kupiti najnovije igračke i priuštiti im najskuplja ljetovanja, ali ako oni osjete naše nezadovoljstvo i tugu, ako osjete da mi sebe smatramo žrtvom, oni će postati naše žrtve. I ne postoji način da nesretan roditelj sakrije to od svog djeteta. Naravno, nitko od nas ne može i ne treba biti uvijek sretan. Važno je za dijete da nauči kako je tuga sasvim uobičajen osjećaj. No ako je roditeljsko nezadovoljstvo kronično, onda je primarno da takav roditelj prvo radi na sebi, da potraži pomoć, kako bi mogao biti tu za svoje dijete.”
Roditelj: “Koliko se današnje metode odgoja razlikuju od onih prijašnjih?
Aldi: “Dobro je da udaranje djece kao metoda odgoja postaje sve više društveno neprihvaćeno pa i zakonom kažnjivo. Danas i više razmišljamo o odgoju. Možda malo i pretjerujemo u tom razmišljanju jer roditeljima stvara nepotrebnu brigu i strah da nisu dovoljno dobri, da rade sve pogrešno… Bilo bi odlično kada bismo mogli spojiti opuštenost roditelja iz prethodnih vremena te nježnost i angažiranost modernih roditelja.
Roditelj: “Danas se može vidjeti kako mališani listaju sadržaj na mobitelima i tabletima, a ne slikovnice? Kakav je Vaš stav po tome pitanju, u čemu generalno danas svi griješimo?”
Tena: “Nisaam za to da djeci ne damo pristup novoj tehnologiji. Ljudi su nekada bježali i od radija i od televizora… Bježanjem ne postižemo ništa. Mislim da je važno da dijete usmjerimo i naučimo kako da koristi tehnologiju. I da što više budemo prisutni. Naša djeca igraju igrice. Ali mi, ne samo da znamo koje igrice igraju, nego razgovaramo s djecom o njima, a često im se i pridružimo u igri. Nedavno smo svi skupa pročitali knjigu o jednoj igrici koju vole. I Aldi i ja znamo sve likove iz te igrice, igramo se s djecom tih likova, crtamo ih… Na ovaj način ne dopuštamo da se djeca izoliraju u svoj svijet, nego pravimo most izmedju dva svijeta. Tog online, koji je danas neizbježan, i stvarnosti, koja je najvažnija. Također, stvaramo im takvo okruženje da često ne stignu ni pitati za mobitel jer su previše okupirani igrom u prirodi, kod prijatelja, u igraonici i sl. Pokušavamo im stvoriti i kritičko mišljenje. Recimo, Melani je jedno vrijeme voljela gledati poznate dječje bh influencere. Nismo joj zabranili, ali smo ih gledali i mi. Vidjeli smo koliko loše utječu na djecu, da ih ne uče ničemu korisnom, već samo konzumerstvu. I pričali smo s Melani o tome. Objašanjavali joj, baš kao da je velika, da ti ljudi uopće ne vole djecu jer da ih vole ne bi stalno reklamirali slatkiše i plastične igračke, ne bi zarađivali na djeci, već bi pomagali djeci. Nije išlo preko noći, ali sada bira mnogo edukativniji sadržaj.”
Roditelj: “Kako vratiti slikovnicu u ‘modu’? Kako više upotrebljavati slikovnice, a ne mobitele i tablete?”
Aldi: “Tako što ćemo spojiti slikovnice i mobitele? Cloe i Boo je Prva Instagram slikovnica. Mi ne bježimo od tehnologije, želimo samo da djeca imaju izbor kvalitetnog sadržaja. Mnoge dobre ideje su kroz povijest propale jer ljudi nisu bili spremni da ih prilagode novim vremenima. Time što ćemo djeci kupovati knjige, a zabraniti im tehnolgiju, nećemo uraditi mnogo. Hajmo im dati kvalitetan sadržaj, bez obzira na kanal komunikacije.”
Roditej: “Šta sve djeca kroz slikovnice mogu naučiti?”
Tena: “Kroz slikovnice djeca razvijaju maštu, uče se bolje snalaziti u svakodnevnim situacijama. U slikovnicama mogu pronaći svoj mali svijet, koji će ih osnažiti i pripremiti ih na život u velikom, stvarnom svijetu.”
Roditelj: “Da li roditelji danas imaju vremena čitati sa djecom slikovnice, ili im je lakše dati im mobitel ili tablet u ruke?”
Aldi: Život jeste ubrzan, ali vjerujem da svako može pronaći desetak minuta dnevno da čita svom djetetu. Hoće li to biti ujutro, poslijepodne ili prije spavanja, ovisi o navikama i tempu života.”
Roditelj: “Koliko su slikovnice bitne za mentalno zdravlje mališana?”
Tena: “Slikovnice su kao vitamini. Nisu lijek, ali mogu učiniti da se osjećamo bolje. Idealan recept bi bio – puno razgovora i barem malo čitanja svakog dana.”
