Više od dva desetljeća rada s bebama i djecom naučilo je Bobath terapeutkinju Teu da motorički razvoj ne počinje prvim korakom, već prvim dodirom, prvim podizanjem i svakodnevnim pokretima.
Intervju: Tea Horvat
Prvi osmijeh, prvo okretanje, prvo puzanje i prvi koraci trenuci su koje svaki roditelj s nestrpljenjem iščekuje. No ono što mnogi ne znaju jest da se temelji zdravog motoričkog razvoja stvaraju mnogo prije tih velikih prekretnica – kroz svakodnevno nošenje, podizanje, spuštanje i način na koji beba istražuje svijet oko sebe.
O tome koliko su prve godine života važne za razvoj djetetova mozga i tijela razgovarali smo s dugogodišnjom Bobath terapeutkinjom Teom Horvat, koja iza sebe ima više od 20 godina iskustva rada s bebama, djecom i njihovim roditeljima. U intervjuu govori o važnosti ranog prepoznavanja razvojnih izazova, pravilnog rukovanja bebom, ulozi roditelja u terapijskom procesu te otkriva zašto male promjene u svakodnevici mogu napraviti veliku razliku za djetetov razvoj.
Roditelj: Tea, iza vas je više od 20 godina iskustva u radu s djecom i roditeljima. Kako ste se odlučili upravo za neurorazvojnu Bobath terapiju i što vas je privuklo ovom pozivu?
Tea: Kao pripravnica počela sam raditi u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak i već tada sam shvatila da je rad s bebama i djecom jedina grana fizioterapije kojom se želim baviti. Na Goljaku sam ostala raditi 16 godina i upravo tamo stekla ogromno iskustvo u radu s djecom različitih neurorazvojnih izazova.
Kada sam počela raditi, način rada bio je dosta drugačiji nego danas – puno se temeljio na pasivnom razgibavanju i pasivnom postavljanju djece u određene položaje. Kada sam se prvi put susrela s Bobath konceptom, znala sam da želim više. Željela sam kvalitetniji pristup koji neće gledati samo vježbu, nego dijete kao cjelinu – njegov spontani pokret, način na koji istražuje svoje tijelo, svakodnevne aktivnosti i odnos s roditeljima.
Bobath koncept me privukao upravo zato što se temelji na razumijevanju razvoja djeteta i poticanju kvalitetnih obrazaca pokreta kroz svakodnevne aktivnosti, a ne kroz „forsiranje“ razvoja. Fasciniralo me koliko kroz pravovremenu podršku možemo utjecati na kvalitetu motoričkog razvoja i koliko je dječji mozak u najranijoj dobi prilagodljiv. To je ujedno postala i moja nit vodilja – stalno učiti, educirati se i nadograđivati svoje znanje. I danas smatram da je kontinuirana edukacija izuzetno važna jer naše znanje i iskustvo mogu u velikoj mjeri utjecati na kvalitetu razvoja djeteta s kojim radimo.
Kroz godine rada, različite edukacije i veliko praktično iskustvo mogu reći da sam razvila i svoj način rada koji objedinjuje elemente različitih pristupa i terapijskih koncepata koje sam tijekom godina učila i primjenjivala u radu s djecom i roditeljima. Nakon rada u sustavu odlučila sam otvoriti nešto svoje i danas sam sve više usmjerena na online podršku roditeljima kroz platformu za motorički razvoj beba. Roditelji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i cijele regije danas često jako dugo čekaju na pregled ili stručnu podršku, a istovremeno su preplavljeni različitim informacijama. Upravo zato željela sam stvoriti mjesto na kojem će roditelji dobiti stručne, jasne i praktične informacije temeljene na mom dugogodišnjem iskustvu i radu s bebama – podršku koja će im pomoći da se osjećaju sigurnije i da bolje razumiju razvoj svog djeteta.
Roditelj: Koliko je važan pravilan neuro-senzorni razvoj djeteta u prvim mjesecima i godinama života?
Tea: Prve godine života izuzetno su važne jer se tada mozak najintenzivnije razvija. Dijete kroz pokret, dodir, položaje, nošenje i svakodnevne aktivnosti zapravo „uči“ svoje tijelo i stvara temelje za sve kasnije funkcije – od motorike, ravnoteže i koordinacije pa do pažnje, igre i samostalnosti. Neuro-senzorni razvoj ne odnosi se samo na to kada će dijete prohodati, nego na kvalitetu cjelokupnog razvoja. Zato je važno da dijete ima dovoljno prilike za spontano kretanje, istraživanje i iskustva prilagođena njegovoj dobi.
Kada postoje određene poteškoće ili odstupanja, rana podrška može napraviti veliku razliku upravo zato što je dječji mozak tada najspremniji za učenje i prilagodbu.
Roditelj: Roditelji danas često imaju mnogo informacija s interneta i društvenih mreža. Koje su najčešće greške koje primjećujete kada je riječ o pravilnom podizanju i rukovanju bebama?
Tea: Roditelji se, nažalost, ne rađaju s uputama za bebu. Sasvim je normalno da mladi roditelji traže savjete svojih roditelja, baka ili informacije na internetu i društvenim mrežama. Problem je u tome što su mnoge stvari koje su godinama bile „uvriježene“ zapravo ostale iz navike, a ne zato što su razvojno najbolje za dijete. U cijelom tom moru informacija o motoričkom razvoju, poticanju razvoja i raznim „vježbicama“ roditelji često postanu izgubljeni jer dobivaju potpuno oprečne informacije. To kod njih stvara nesigurnost i strah da nešto rade pogrešno. Često vidimo da se bebe stavljaju u razne jastuke ili položaje koji roditeljima možda olakšavaju rukovanje, premještanje ili hranjenje, ali djetetu ne daju kvalitetne informacije o vlastitom tijelu i pokretu. Beba tada bude pasivna i „fiksirana“, a upravo joj je u najranijem razdoblju potreban pokret i aktivacija tijela kroz spontanu motoriku. Također, roditelji često podižu bebu ispod guze i glave, misleći da joj daju sigurnu potporu, ali leđa tada zapravo ostaju bez kvalitetne potpore i dijete ne može aktivno sudjelovati u pokretu. Zato se baby handling, odnosno pravilno rukovanje bebom, temelji na podizanju i spuštanju preko boka. Na taj način dijete reagira na podlogu, aktivira svoje tijelo i kroz svakodnevne pokrete spontano razvija važne elemente poput prijenosa težine, rotacije i bočne kontrole tijela. Kontrola glave također se prvo razvija kroz bočne položaje. Upravo zato je baby handling nastao iz terapeutskog pristupa – kako bi kroz svakodnevne aktivnosti poticao elemente koji su važni za stvaranje kvalitetne motoričke baze u prvim mjesecima života, dok se spontana motorika i refleksi još intenzivno razvijaju.
Roditelj: Koliko pravilno nošenje, podizanje i spuštanje bebe može utjecati na njezin motorički razvoj?
Tea: Može utjecati puno više nego što ljudi misle. Beba tijekom dana kroz stotine malih ponavljanja uči kako organizirati svoje tijelo. Način na koji je nosimo, podižemo, okrećemo ili spuštamo zapravo postaje dio njezina motoričkog iskustva. Naravno, nije poanta u tome da se roditelji sada boje da će nešto „pokvariti“ ako ne rade baby handling. Zdrava beba razvijat će se i spontano kroz svakodnevna iskustva i odnos s roditeljima. Baby handling nije nešto što roditelj „mora“ raditi da bi bio dobar roditelj. Ali isto tako, pravilno rukovanje ima puno svojih prednosti. Roditelji koji dobiju informacije o baby handlingu zapravo dobiju jedan alat kroz koji mogu kvalitetnije podržati motorički razvoj svoje bebe i pomoći joj da kroz svakodnevne aktivnosti stječe kvalitetnija iskustva pokreta i organizacije tijela. Poanta nije u perfekcionizmu, nego u razumijevanju razvoja i toga kako kroz male svakodnevne situacije možemo pomoći bebi da aktivnije sudjeluje u pokretu. Pravilno rukovanje može pomoći boljoj kontroli glave i trupa, kvalitetnijem osloncu, simetriji pokreta i općenito boljoj organizaciji tijela tijekom razvoja.
Roditelj: Na koje znakove roditelji trebaju obratiti pozornost kada sumnjaju da razvoj njihove bebe ne ide očekivanim tijekom?
Tea: Važno je gledati dijete kao cjelinu, a ne samo „tablice razvoja“. Svako dijete ima svoj tempo, ali postoje određene crvene zastavice koje mogu pokazivati da motorički razvoj ne ide potpuno kvalitetnim smjerom i na koje bi roditelji trebali obratiti pozornost. Primjerice, ako je beba izrazito ukočena ili jako mlohava, stalno zabacuje glavicu, koristi jednu stranu tijela puno više od druge, ima izraženu asimetriju, teško ostvaruje oslonac, ne voli boravak na trbuhu ili se jako teško smiruje pri promjeni položaja, dobro je potražiti savjet stručnjaka. Također je važno obratiti pozornost na kvalitetu pokreta, a ne samo na to je li dijete nešto „postiglo“. Često roditelji gledaju samo krajnji cilj – primjerice sjedi li dijete, puže ili hoda – ali način na koji dijete dolazi do tih faza jednako je važan kao i sama faza razvoja. Neke od stvari na koje obraćamo pozornost su:
- preferira li dijete stalno jednu stranu
- koristi li obje ruke i obje strane tijela podjednako
- postoji li stalno izvijanje unatrag
- podiže li se prerano na prste
- preskače li određene faze razvoja
- kreće li se kroz puno kompenzacija i „snalaženja“ tijelom
- ima li teškoće s organizacijom pokreta i stabilnošću trupa
Mozak će uvijek pronaći način da dijete dođe do cilja, ali ako nema kvalitetnu bazu pokreta, često će krenuti kroz kompenzacijske obrasce koji kasnije mogu utjecati na držanje, koordinaciju, ravnotežu i kvalitetu funkcioniranja. Upravo zato rana procjena nije usmjerena samo na to „što dijete radi“, nego kako to radi i kakvu bazu stvara za sve ono što dolazi kasnije kroz razvoj.
Roditelj: Kada je pravo vrijeme da roditelji potraže savjet stručnjaka poput Bobath terapeuta?
Tea: Roditelji savjet stručnjaka mogu potražiti već od samog rođenja bebe, pa čak i prije rođenja kroz edukacije o baby handlingu, odnosno pravilnom rukovanju bebom. Upravo je baby handling jedna od početnih i najvažnijih baza motoričkog razvoja jer roditelji kroz svakodnevne aktivnosti dobivaju način kako kvalitetno poticati razvoj svoje bebe i pomoći joj da razvija što kvalitetnije obrasce pokreta od samog početka. Vrlo često male promjene u načinu nošenja, podizanja, spuštanja i pozicioniranja mogu imati velik utjecaj na kvalitetu spontanog motoričkog razvoja i pomoći da se ublaže ili spriječe neki od češćih izazova u razvoju. Također mislim da je jako važno da roditelji, pogotovo majke, vjeruju svom unutarnjem osjećaju kada osjete da nešto nije kako treba. Majke vrlo često prve primijete sitne razlike u razvoju svog djeteta, ali zbog okoline ili raznih komentara počnu sumnjati u sebe i ono što vide i osjećaju.
Nažalost, često se događa da se takve brige umanjuju rečenicama poput: „Ma proći će“, „Nisu sva djeca ista“ ili „Nadoknadit će.“ Ponekad se dugo čeka na daljnju obradu ili pregled pa roditelji ostanu između svog osjećaja i uvjeravanja okoline da će sve doći samo od sebe.
Naravno, svako dijete ima svoj tempo razvoja, ali razvoj mozga ovisi o iskustvima i informacijama koje dijete dobiva kroz pokret i svakodnevne aktivnosti. Mozak radi s onim što ima. Ako dijete nema kvalitetno motoričko iskustvo, pronaći će način da dođe do cilja kroz kompenzacije.
Mozgu je krajnji cilj funkcija i kretanje te će pronaći način da to ostvari, ali nije svejedno na koji način dolazi do tog obrasca. Upravo zato često kasnije vidimo djecu ili odrasle koji su određene faze razvoja „preskočili“, a tijelo je kroz godine razvilo različite kompenzacijske obrasce koji mogu utjecati na držanje, koordinaciju, stabilnost i kvalitetu pokreta.
Zato rana procjena nije dramatiziranje niti traženje problema tamo gdje ga nema. To je način da djetetu pružimo kvalitetniju bazu razvoja u razdoblju kada je mozak najspremniji za učenje, prilagodbu i stvaranje kvalitetnih motoričkih obrazaca.
Roditelj: Koliko je važna suradnja terapeuta i roditelja u procesu razvoja i napretka djeteta?
Tea: Suradnja roditelja i terapeuta ključ svega. Dijete s terapeutom provede možda sat vremena, ali s roditeljima provodi cijeli dan. Upravo zato najveći napredak dolazi kada roditelji razumiju dijete, njegove potrebe i način na koji mu mogu pomoći kroz svakodnevne situacije.
U ozbiljnijem terapijskom procesu roditelj je zapravo produžena ruka terapeuta. Ne zato što roditelj mora biti terapeut u stručnom smislu, nego zato što upravo on provodi najviše vremena sa svojim djetetom. Mozak u najranijem razdoblju razvoja uči kroz višestruka ponavljanja i svakodnevna iskustva, a jedan ili dva odlaska tjedno na terapiju često nisu dovoljni sami po sebi.
Zato je uloga terapeuta ne samo rad s djetetom nego i edukacija roditelja – pokazati mu kako kroz svakodnevne aktivnosti, igru, nošenje, rukovanje i male prilagodbe može kvalitetno podržati razvoj svog djeteta kod kuće.
Roditelji ne trebaju osjećati pritisak da moraju „savršeno vježbati“, nego dobiti sigurnost, razumijevanje i praktične smjernice koje mogu prirodno uklopiti u svoj dan. Kada roditelj osjeti podršku i razumije što radimo i zašto to radimo, tada cijeli proces postaje puno kvalitetniji i lakši, i za dijete i za cijelu obitelj.
Roditelj: Postoji li neki trenutak ili iskustvo iz vaše dugogodišnje prakse koje vam je posebno ostalo u sjećanju?
Tea: Teško mi je izdvojiti samo jedan trenutak jer ih je kroz gotovo 20 godina bilo jako puno. Ono što mi je najljepše jest činjenica da sam s mnogim obiteljima ostala u kontaktu i godinama nakon terapija. Danas često znam kako ta djeca odrastaju, što vole, čime se bave i kako napreduju.
To mi je najveća vrijednost ovog posla. Ponosna sam što je moje znanje i iskustvo moglo pomoći djeci da razviju što kvalitetniju bazu za dalje – ne samo motorički nego i kroz sigurnost, samostalnost i lakše funkcioniranje u svakodnevici.
Bilo je puno izazovnih situacija i djece koja su mi posebno prirasla srcu, ali iskreno – sva djeca vam prirastu srcu. Kada radite s nečim što je roditeljima najdragocjenije, onda taj posao nikada ne može biti „samo posao“.
Roditelj: Što biste poručili mladim roditeljima koji su često nesigurni i imaju strah da nešto rade pogrešno kada je riječ o razvoju njihove bebe?
Tea: Roditeljstvo je nešto što nitko ne nauči preko noći i potpuno je normalno da su roditelji, pogotovo u prvim mjesecima, nesigurni i prepuni pitanja. Danas je dostupno jako puno informacija, što može biti velika pomoć, ali istovremeno i veliki izvor zbunjenosti i pritiska.
Mislim da je važno da roditelji imaju kvalitetne i stručne informacije, ali isto tako da ne ulaze u sve to s grčem i osjećajem da moraju stalno nešto „odrađivati“ s bebom. Često na društvenim mrežama vide razne vježbe i aktivnosti koje nisu nužno prilagođene njihovoj bebi, njezinoj dobi ili trenutačnoj fazi razvoja. Tada roditelji pokušavaju nešto forsirati, beba postane frustrirana, a onda i roditelji izgube sigurnost i povjerenje u sebe.
Razvoj ne treba gledati kao popis zadataka koje dijete mora odraditi. Bebi su najvažniji prisutnost, kontakt, osjećaj sigurnosti i kvalitetna svakodnevna iskustva kroz igru, pokret i odnos s roditeljem. Upravo kroz takve prirodne situacije dijete najviše uči.
Naravno, stručna podrška i pravilno usmjeravanje mogu biti jako važni, ali cilj nije da roditelji žive u strahu da će nešto pogriješiti, nego da razumiju svoje dijete i da uz podršku steknu više sigurnosti i povjerenja u sebe i svoj odnos s bebom.
Roditelj: Koliko rana podrška i pravovremena stimulacija mogu utjecati na kvalitetu života djeteta u budućnosti?
Tea: Rana podrška i pravovremeno usmjeravanje mogu imati jako lijep i važan utjecaj na kvalitetu motoričkog razvoja djeteta, posebno zato što je mozak u najranijoj dobi izuzetno prilagodljiv i otvoren za učenje kroz iskustvo i pokret.
Ali isto tako mislim da je jako važno roditeljima pristupati bez stvaranja dodatnog straha i pritiska. Često roditelji danas imaju osjećaj da je, ako nešto nisu napravili odmah ili ako su nešto „propustili“, već kasno i da su napravili veliku pogrešku. A to jednostavno nije istina.
Razvoj djeteta nije jedan trenutak koji se može „pokvariti“, nego proces. Naravno da su rano prepoznavanje i podrška korisni, ali isto tako postoji puno prostora za napredak, učenje i promjene kroz cijelo rano djetinjstvo.
Cilj nije da roditelji žive u strahu od svake faze razvoja, nego da razumiju svoje dijete i da, kada postoji potreba, dobiju kvalitetno usmjeravanje i podršku. Važno je stvoriti kvalitetnu bazu razvoja i djetetu dati iskustva kroz koja će moći organizirati svoje tijelo i pokret na što kvalitetniji način.
Roditeljima je najvažnije znati da ne postoji savršen roditelj i da je već sama želja da razumiju i pomognu svom djetetu zapravo velik i važan korak.
