„Dijalog preko veze“ – ilustrirani poticaj komunikaciji roditelja i djeteta
Roditeljstvo nas svakodnevno stavlja pred brojna pitanja: Kako razgovarati s djetetom? Kako postaviti granice, a sačuvati bliskost? Što učiniti kada dijete ljutnjom, tugom ili odbijanjem reagira na ono što mu govorimo? I možemo li naučiti „prave“ rečenice koje će nam pomoći da uvijek ostvarimo dobru komunikaciju?
Upravo se tim pitanjima bavi slikovnica „Dijalog preko veze“, čiji je tekst napisala Željka Pintar, a ilustracije potpisuje Danijel Žabčić. Iako na prvi pogled govori o komunikaciji roditelja i djeteta, ova slikovnica otvara mnogo širu temu – temu odnosa koji stoji iza svake izgovorene riječi.
Nije dovoljno znati što reći
Roditelji danas imaju na raspolaganju mnoštvo savjeta o odgoju i komunikaciji. Govori se o aktivnom slušanju, „Ja porukama“, izbjegavanju kritiziranja, postavljanju granica bez sukoba i brojnim drugim komunikacijskim tehnikama. Sve to može biti korisno, ali „Dijalog preko veze“ postavlja važno pitanje: što se događa kada naučene riječi ne proizlaze iz stvarnog odnosa?
Jer dijete ne čuje samo ono što govorimo. Ono osjeća i kako govorimo, iz kakvog odnosa naše riječi dolaze i jesu li one u skladu s našim stvarnim stavovima i emocijama.
Naučena rečenica sama po sebi neće uvijek riješiti konflikt. Roditelj može koristiti „Ja poruku“, pažljivo birati riječi i pokušavati izbjeći svaku ljutnju, ali dijete i dalje može reći „ne“, naljutiti se ili odbiti ono što mu govorimo. I to nije nužno znak neuspješne komunikacije.
Naprotiv, neslaganje je prirodan dio svakog bliskog odnosa.
Dijete ne treba roditelja koji nikada ne kaže „ne“
Jedna od vrijednih poruka slikovnice jest i podsjećanje da roditeljstvo nije stalno izbjegavanje dječje frustracije. Dijete treba naučiti da ne može uvijek dobiti ono što želi, ali istovremeno treba osjetiti da uskraćivanje neke želje ne znači uskraćivanje ljubavi.
Kada roditelj postavi granicu, dijete se može naljutiti. Može biti tužno, razočarano ili protestirati. Roditeljska je zadaća pomoći mu da te osjećaje podnese i postupno nauči nositi se s njima.
Drugim riječima, granica ne mora značiti odbacivanje, a konflikt ne mora značiti narušavanje odnosa.
Upravo suprotno – kada dijete iskustveno upozna da može biti voljeno i onda kada se roditelj ne slaže s njim, razvija važnu emocionalnu sigurnost i sposobnost suočavanja s frustracijama.
Od „pravilnog“ govora prema stvarnom odnosu
„Dijalog preko veze“ razlikuje komunikaciju koja se usvaja preko savjeta prijatelja ili stručnjaka od komunikacije koja proizlazi iz stvarnog odnosa roditelja i djeteta.
Savjeti mogu biti korisni. Stručna znanja mogu pomoći roditelju da bolje razumije dijete. Međutim, kvalitetan odnos ne može se svesti na nekoliko unaprijed pripremljenih rečenica.
Za autentičan dijalog potrebni su disciplina, koncentracija, strpljenje, objektivnost i vjera.
Discipliniran roditelj pronalazi vrijeme za dijete i ne oslanja se samo na trenutnu volju ili raspoloženje. Koncentriran roditelj zaista je prisutan – ne sluša dijete dok istovremeno obavlja nekoliko drugih stvari, već pokušava razumjeti što se nalazi iza njegovih riječi.
Strpljiv roditelj ne žuri s odgovorima i rješenjima. Daje djetetu vrijeme da objasni što se dogodilo, zajedno s njim istražuje moguće perspektive i pomaže mu da razumije i vlastite i tuđe osjećaje.
Objektivan roditelj može suosjećati s djetetom, ali pritom ne preuzima njegove emocije kao vlastite. Ako dijete pogriješi, ne opravdava svako njegovo ponašanje, nego mu pomaže razumjeti posljedice i preuzeti odgovornost.
A roditelj koji ima vjeru – vjeruje u sebe, ali i u svoje dijete. Ne mora kontrolirati svaku situaciju niti se bojati svake djetetove ljutnje. On zna da dijete može biti ljuto, tužno ili razočarano, a da njihov odnos zbog toga neće nestati.
Vrijeme provedeno zajedno također je razgovor
Posebno je zanimljiv dio slikovnice koji podsjeća da se sposobnost za kvalitetan dijalog ne razvija samo razgovorom.
Zajednička igra, čitanje, slaganje puzzli, društvene igre, briga o biljci, pripremanje hrane ili druge svakodnevne aktivnosti mogu pomoći roditelju i djetetu da razvijaju upravo one osobine koje su potrebne za dobar odnos – strpljenje, koncentraciju, disciplinu, razumijevanje tuđe perspektive i povjerenje.
Ponekad je najbolji razgovor onaj koji se dogodi između dvije igre, tijekom čitanja priče ili dok zajedno zalijevamo biljku.
Takvi trenuci stvaraju prostor u kojem dijete može govoriti, a roditelj može slušati bez žurbe i unaprijed pripremljenih odgovora.
Roditeljstvo nije savršena komunikacija
„Dijalog preko veze“ zato ne nudi recept za savršeno roditeljstvo. Njegova je vrijednost upravo u tome što roditelja vraća na pitanje koje je važnije od toga jesmo li izgovorili pravu rečenicu – kakav odnos gradimo sa svojim djetetom?
Jer dijete će ponekad odbiti naš savjet. Naljutit će se. Neće poslušati. Mi ćemo ponekad izgubiti strpljenje, pogriješiti ili reći nešto što smo mogli reći drugačije. Roditeljstvo nije proces u kojem uvijek imamo savršen odgovor.
Ali možemo graditi odnos u kojem dijete zna da je viđeno, voljeno i prihvaćeno. Odnos u kojem smije izraziti neslaganje. Odnos u kojem granice postoje, ali ne ruše bliskost. I odnos u kojem se i roditelj i dijete uče razgovarati, slušati, razumjeti i – što je možda najvažnije – ostati povezani čak i onda kada se ne slažu.
U tome i jest prava „veza“ o kojoj govori ova slikovnica – ne veza koja roditelju daje gotovu formulu što treba reći, nego odnos koji njegovim riječima daje smisao.
