Intervju: Amra Alibašić je magistra farmacije i certificirana savjetnica za dohranu beba
Amra Alibašić je magistra farmacije i certificirana savjetnica za dohranu beba, stručnjakinja s bogatim iskustvom u pružanju podrške roditeljima prilikom uvođenja krute hrane i osiguravanja pravilne ishrane za najmlađe. Kroz svoj rad Amra pomaže roditeljima da razumiju nutritivne i razvojne potrebe beba, pružajući praktične savjete i stručne smjernice za zdrav i balansiran početak ishrane. Pored individualnih savjetovanja, Amra aktivno educira i širu javnost putem svoje Instagram stranice, dijeleći provjerene informacije koje roditeljima olakšavaju svakodnevni život i osnažuju ih da sa sigurnošću donose odluke u vezi prehrane svoje djece.
Možete li nam za početak pojasniti kada je idealno vrijeme za uvođenje dohrane, te koji su najvažniji znakovi da je beba spremna?
Iako su kod nas još uvijek u praksi zastupljene stare smjernice i preporučuje se mamama da s dohranom započnu s 4 mjeseca, preporuke vodećih zdravstvenih organizacija su drugačije. SZO preporučuje isključivo dojenje i/ili adaptiranu formulu u prvih 6 mjeseci. Tako da je optimalno vrijeme za početak dohrane s oko 6 mjeseci bebine starosti. To je okvirni period kada je bebin probavni sistem dovoljno sazrio i kada je beba motorički spremna za jedenje i fizički ima preduslove da hranjenje bude sigurno. A roditelj to najbolje može procijeniti praćenjem razvojnih znakova spremnosti kao što su stabilnost trupa u sjedećem položaju što ne znači samostalno posjedanje, već mogućnost da se beba može kraći vremenski period samostalno održati u uspravnom sjedećem položaju bez naginjanja naprijed-nazad, lijevo-desno. Zatim je važno pratiti stabilnost glavice i vrata, mogućnost hvatanja predmeta ili hrane rukom i prinošenja ustima. Naravno, važna je i zainteresiranost za hranu, jer mi želimo da beba aktivno učestvuje u obrocima, a ne da pasivno jede, ali to je znak koji se posljednji uzima u obzir jer su bebe prirodno znatiželjne i tu znatiželju prema hrani mogu pokazati i prije nego su u potpunosti spremne. Razvojni znakovi se kod većine beba urednog rasta i razvoja javljaju s oko 6 mjeseci, ali kod nekih beba se mogu javiti nešto ranije, a kod nekih nešto kasnije. Tako da bi taj okvirni period bio od 5 i po do 7 mjeseci. Ono što uvijek preporučujem mamama ako se bebi bliži 7 mjeseci, a još uvijek ne pokazuje ključne znakove spremnosti, jeste procjena pedijatra i drugih stručnih lica. I to uopšte ne mora biti alarmantno, ali sam mišljenja da je uvijek bolje znati i imati potvrdu da je sve u redu, a ako nije da se na vrijeme može reagovati.
Koje su najčešće greške koje roditelji prave prilikom početka dohrane i kako ih možemo izbjeći?
Najčešća greška s kojom se susrećem jeste isključivo nuđenje voća i povrća bebi bez drugih grupa namirnica, naročito onih koje su najvažnije za bebu u periodu dohrane, a mliječni obrok ne može zadovoljiti te nutritivne potrebe, i tu su na prvom mjestu željezo i cink. Dalje se tu nadovezuju obroci koji su blagih i neutralnih okusa, pretjerano uljepšavanje onih okusa koja bebe i djeca na prvu odbijaju. A od velikog je značaja bebi nuditi baš te okuse; kiselkaste, gorke, opore, jer je to idealan period da se beba navikava na njih i da ih prihvati kao nešto normalno. Stoga, bebama se trebaju prvenstveno nuditi kvalitetni izvori željeza, masnoća i cjelovite namirnice bez uljepšavanja tih okusa. I moram da navedem i predugo nuđenje samo kašica i blendane hrane, što je zapravo jako rašireno kod nas, a nedovoljno se priča o tome. A nosi niz posljedica prouzrokovanih time što beba nema priliku učiti žvakati i razviti pravilan obrazac žvakanja, što rezultira kašnjenjem u govoru itd. I skroz je u redu započeti dohranu s kašicama, ali preporuka je da se komadi i hrana koja zahtijeva žvakanje, počnu uvoditi najkasnije do devetog mjeseca.
Postoji mnogo pristupa dohrani. Kako roditelji mogu prepoznati koji pristup je najprikladniji za njihovu bebu i porodičnu rutinu?
Za sami početak najvažnije je da se mama osjeća opušteno i stvarno nije nužno dohranu započeti komadima ako je mama u strahu od njih. Jer kasnije, kada se i beba malo navikne na novi način hranjenja i mama će dobiti više samopouzdanja i imat će vremena da se dodatno informiše i ohrabri. I bez obzira kojom metodom krenuli, najvažnije je dopustiti interakciju s hranom i ohrabrivati samostalno jedenje, pratiti bebu i njene znakove. Jer na taj način beba ima priliku da uči i samostalno će upostaviti ritam i način hranjenja. Svaka metoda ima svoje prednosti, ali i potencijalne zamke, i zato je idealna metoda ona metoda koja odgovara cijeloj obitelji i bebi.
Kako izgleda zdrav i balansiran obrok za bebu koja tek počinje sa krutom hranom? Možete li podijeliti neki jednostavan primjer?
Naravno. Izbalansiran obrok za bebu je onaj koji sadrži kvalitetan izvor željeza (ako je biljni izvor, kombinuje se s namirnicama bogatim vitaminom C), kvalitetne masnoće poput maslaca, maslinovog ulja i sl. i zaokružuje se voćem i/ili povrćem. Npr. palenta sa žumanjkom, maslinovim uljem i brokulom ili pileća jetrica s tikvicom.
Šta biste savjetovali roditeljima koji se susreću sa bebom koja odbija hranu?
Kao prvo, treba imati na umu da bebe nisu izbirljive i ako odbijaju učestalo čvrstu hranu, u pozadini uvijek postoji razlog tome. Najčešći razlozi su zapravo i lako rješivi, a to su neadekvatan položaj u hranilici, odnosno neudoban jer udobnost je ključna da beba uopšte želi biti u hranilici, zatim prevelik unos mliječnih proizvoda, raspored čvrstih obroka u odnosu na mliječne. I nuđenje užina bebi zna predstavljati problem. Iako bebama ne trebaju užine i mliječni obroci su primarni bebini obroci, ovo je česta pojava, a roditelji često smatraju da to nisu obroci, a zapravo i najmanje količine mogu dovoljno zasititi bebu što utječe na obrok. Najbolji savjet koji mogu ponuditi jeste da se s bebom jede, jer na taj način beba osjeća da je uključena, ima primjer šta treba uopšte raditi s hranom i kako jesti i nešto jako važno, osjeća sigurnost u takvom okruženju jer ako mama i tata jedu, onda je to sigurno i za njih. Ne treba zanemariti da bebe uče kroz imitaciju i repeticiju. Ali u biti, ako bilo šta predstavlja problem mami, vrijedno je traženja rješenja i podrške. Jer ako se mama osjeća preplavljeno, teško joj opustiti se, vrlo vjerovatno da će i to utjecati na obroke, jer bebe su izrazito intuitivne i povezane s mamom.
Možete li nam reći nešto više o individualnoj podršci koju pružate roditeljima, kao i o sadržaju koji dijelite putem svoje Instagram stranice?
Kroz objave na nutRiu se trudim širiti svijest o svim ulogama dohrane, kako nutritivnoj tako i razvojnoj ulozi koja je često zanemarena. Pružiti utemeljene informacije koje mogu roditeljima olakšati donošenje odluka i kretanje kroz sve periode dohrane. Kroz savjetovanja se trudim pružiti ruku podrške svakoj mami koja se osjeća zaglavljeno u hranjenju svoje bebe, ili joj je prosto potrebna podrška i smjernice koje će moći primjeniti za vrijeme dohrane ali i nastaviti primjenjivati i kasnije. Savjetovanje je nešto u čemu najviše uživam u ovom poslu, i toliko sam ponosna na svaku mamu s kojom sam radila i radim, jer znam koliko je ponekad teško nama kao mamama, prihvatiti da ne možemo i ne moramo sve same znati i prolaziti.
