Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, gojaznost ili obesitas je prekomjerna uhranjenost koja nastaje kao posljedica nagomilavanja masti u organizmu.
Piše: Mr sci Olivera Babić, spec. za ishranu i dijetetiku
Kada govorimo o poremećajima uhranjenosti kod djece, mislimo na tri problema sa kojima se roditelji i ljekari susreću, a to su mršavost, gojaznost i pothranjenost. Najčešći problem je gojaznost, a nastaje kao posljedica većeg unosa nezdrave i kalorične hrane, dok je mršavost uglavnom problem koji se javlja kod probirljive djece čiji su roditelji popustljivi. Pothranjenost je komplikovanija i, na sreću, rjeđa pojava, koja zahtijeva ozbiljan pristup otkrivanju i liječenju problema. U nastavku donosimo drugi dio ove teme o poremećaju uhranjenosti, o kojem piše mr. sci. Olivera Babić, specijalista za ishranu i dijetetiku.
Gojaznost je bolest savremenog doba, koja predstavlja ne samo estetski nego mnogo više zdravstveni problem. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, gojaznost ili obesitas je prekomjerna uhranjenost koja nastaje kao posljedica nagomilavanja masti u organizmu. Adipociti ili masne ćelije mogu se veoma rano stvoriti, čak i intrauterino, tokom trudnoće. Studije dokazuju da jednom stvorene masne ćelije tokom života ne mogu trajno nestati. Tokom rasta i razvoja djeteta ukupni sadržaj masti se mijenja, pa shodno tome i stepen uhranjenosti.
Tokom djetinjstva, najniži procenat masti u organizmu je u uzrastu od 2 do 5 godina, a nakon toga počinje da raste, što se produžava i u školskoj dobi. U adolescenciji djevojčice mogu imati znatno veći postotak masnog tkiva nego dječaci.
U dječijoj dobi razlikujemo dvije vrste gojaznosti: primarnu, egzogenu ili nutritivnu, i sekundarnu, koja je mnogo rjeđa i prouzrokovana je poremećajima u genetskom kodu.
Procjena gojaznosti
Gojaznost kod djece može da se javi već od prve godine života. Stepen uhranjenosti procjenjuje se mjerenjem osnovnih parametara, prije svega određivanjem tjelesne mase i tjelesne visine, te se na osnovu toga izračunava indeks tjelesne mase – BMI, vodeći računa o uzrastu i polu.
Kvalitetan nutricionističko-dijetološki pregled, pored određivanja BMI, podrazumijeva detaljnu anamnezu kojom se osnovni podaci dobijaju od roditelja, zatim kliničko-laboratorijsku dijagnostiku sa svim potrebnim analizama (biohemijski parametri, krvna slika i urin). Pomoću specijalne vage, osim težine i visine, određuje se tjelesni sastav:
- procenat potkožnog masnog tkiva,
- mišićna masa,
- visceralna masnoća – opasna masnoća nakupljena oko unutrašnjih organa duboko u trbušnoj duplji, oko jetre i crijeva,
- bazalni metabolizam – parametar koji pokazuje koliko je kalorija, odnosno energije, organizmu potrebno za dnevno održavanje tjelesnih funkcija u pokretu i u mirovanju.
Kod procjene dijetološkog statusa djeteta i dijagnosticiranja gojaznosti veoma važnu ulogu imaju kvalitetno uzeti i dobijeni anamnestički podaci od roditelja, što pruža uvid u dnevni kalorijski unos, kvalitet ishrane, loše prehrambene navike, životnu dob u kojoj se javila pretilost i postojanje genetske odnosno porodične predispozicije. Značajno je utvrditi i koliko je dijete fizički aktivno, da bi se na osnovu svega navedenog mogla odrediti adekvatna dijetoterapija.
Liječenje gojaznosti
Suština i svrha liječenja primarne ili nutritivne gojaznosti jeste smanjenje sadržaja masnog tkiva u organizmu. Kod umjereno gojazne djece to ne znači da treba ići na smanjenje ukupne tjelesne mase. Kod djeteta koje raste u visinu, održavanje postignute tjelesne mase, posebno u prvim mjesecima tretmana, dovodi do postepenog smanjivanja stepena gojaznosti, odnosno pada BMI. Kada dijetolog ustanovi da su roditelji i dijete u stanju da održavaju postignutu tjelesnu masu, mogu se početi primjenjivati dodatne preporuke o ishrani i povećanju fizičke aktivnosti, čime je poželjno da se mjesečno gubi oko 0,5 kg.
Najvažniji preduslov za postizanje uspjeha u dijetotretmanu gojaznosti jeste volja i motivisanost djeteta i cijele porodice. Korekcije prehrambenih navika, odnosno prihvatanje principa zdrave prehrane, ne smiju se shvatiti kao trenutna već trajna opcija čiji je cilj liječenje umjerene gojaznosti bez komplikacija. Važno je da dijetolog educira roditelje i ukaže im na osnovne greške u dotadašnjim lošim prehrambenim navikama djeteta, te da stavi poseban akcenat na neophodnu podršku u smislu prilagođavanja ishrane cijele porodice gojaznom djetetu. I ne samo to, nego dijete naviknuti na više fizičke aktivnosti – šetnju, vožnju bicikla, plivanje, rekreativno bavljenje sportom koji dijete voli, te im vlastitim primjerom pokazati, jer dijete gleda šta roditelj jede i radi, a manje sluša šta mu se govori.
Promjene prehrambenih navika kod gojazne djece trebalo bi da budu postepene, da traju različito dugo, ponekad i do 6 mjeseci, ali bi ih trebalo trajno usvojiti za cijeli život.
Plan ishrane za gojazno dijete
Gojaznom djetetu najvažnije je dobro izbalansirati ishranu, sa nutrijentima neophodnim za pravilan rast i razvoj.
Najbolje rezultate u dijetoterapiji daje individualni pristup. Prvi korak je detaljan pregled na osnovu kojeg će se ustanoviti dnevne energetske potrebe djeteta, odnosno njegov bazalni metabolizam. Dijetolog ili dijetetičar imaju zadatak da majku educiraju o izboru zdravih namirnica, količini koja je za dijete preporučena, načinu pripreme i serviranju obroka.
Iz ishrane je neophodno izbaciti grickalice, slatkiše (čokolade, keks, bombone, krem-namaze i sl.), industrijske voćne sokove, punomasne mliječne namirnice, majonezu, margarin, pekarske proizvode (pite, kroasane, lisnata peciva i sl.), mesne prerađevine (salame, kobasice, paštete, hrenovke, nareske, sudžuke i sl.), kao i pohovanu i prženu hranu.
Prva kontrola preporučuje se nakon mjesec dana, a dobrim rezultatom smatra se čak i zadržavanje postojeće težine, te se roditeljima savjetuje da nastave sa preporučenom redukcionom dijetom. Svakako se preporučuje da se u ishranu dalje uvede više integralnih žitarica, voća i povrća. Poželjno je da se sprovode redovne kontrole, koje se u početku preporučuju svakih mjesec dana, kasnije i rjeđe – na 3 mjeseca, nakon što se postigne korekcija tjelesne težine.
Kod ekstremne gojaznosti, kada dijete unosi velike količine hrane, primjenjuje se uravnotežena hipokalorijska ishrana, koja podrazumijeva 30% manje unosa ukupnih dnevnih kalorijskih potreba. Takav način ishrane zahtijeva nadzor pedijatra i dijetologa, koji će svakako savjetovati roditelje da smanje količinu obroka za jednu trećinu, prvenstveno kada je u pitanju unos masti i prostih ugljenih hidrata. Djeca u tom uzrastu imaju velike nutritivne zahtjeve, te bi energetske potrebe trebalo zadovoljiti kroz redovne glavne obroke i užine bazirane na osnovnim, odnosno energetskim i gradivnim materijama.
Preporuke za ishranu gojazne djece
Ishrana gojazne djece zahtijeva, prije svega, maksimalnu podršku i angažovanost roditelja, koji bi trebalo da se pridržavaju preporuka pedijatra i dijetologa u smislu pripreme i organizacije zdravih obroka.
Hrana koja se preporučuje mora biti pravilno termički obrađena. Zabranjuje se prženje, pohovanje i zapržavanje. Jela bi trebalo da budu kuhana, barena na pari, dinstana ili pečena u pećnici.
Za pripremu obroka potrebno je koristiti 1–2 kašike kvalitetnog ulja, poput maslinovog ili ulja koštica grožđa. Ulje u kuhanu hranu dodavati na kraju, a kod dinstanja ga nikada ne zagrijavati posebno. Na hladno ulje staviti namirnicu koja se priprema i zajedno postepeno zagrijavati.
Mlijeko i mliječni proizvodi trebalo bi da budu svakodnevno zastupljeni u ishrani djeteta, u ograničenim količinama. Jogurt i mladi svježi sir dobar su izvor proteina, ali i probiotske namirnice važne za zdravlje probavnog sistema, ali i cijelog organizma. Preporučuje se voditi računa o sadržaju mliječne masti, koja ne bi trebalo da prelazi 2,8%.
Meso, riba i jaja sastavni su dio jelovnika za gojaznu djecu, ali je važno voditi računa o količini i načinu pripreme. Dovoljna količina mesa za jedan obrok je komad veličine dječijeg dlana, a ribe veličine šake. Birati nemasnu piletinu i puretinu, te crveno meso poput junetine, koja je odličan izvor željeza i cinka, minerala značajnih za imunitet djeteta.
Jaja se preporučuju kuhana ili poširana, pečena ili kao omlet. Sadrže dobre masti, visokokvalitetne proteine, vitamine A, E, D i B12, te minerale selen, fosfor i željezo. Količinu će svakako odrediti nutricionista ili dijetolog, na osnovu tjelesne mase i uzrasta djeteta.
Integralne žitarice: hljeb od raži, spelte i integralnog pšeničnog brašna trebalo bi davati umjesto bijelog hljeba. U ishranu uvesti žitarice u zrnu – kuhanu zob i ječam, kaše, integralnu rižu, pšenične klice, tjesteninu od spelte ili heljde.
Povrće bi trebalo da bude osnova u prehrani gojazne djece. Što raznovrsnije, bareno ili kao salate, neophodno je svakodnevno rasporediti u 2–3 porcije.
Voće servirati kao užine, najbolje svježe i sezonsko. Koštunjavo voće svakako se preporučuje kao izvor dobrih masti i obilja minerala i vitamina, ali u ograničenoj količini. Začine koristiti umjereno, ne pretjerivati sa soli.
Savjet za roditelje
Naviknite dijete na redovne obroke raspoređene na tri sata (tri glavna obroka i dvije užine). Poželjno je da dijete jede uvijek kod kuće i, po mogućnosti, sa ostalim članovima porodice. Ne prepuštajte djecu brzoj hrani i praznim kalorijama iz pekare, restorana i prodavnice. Ne donosite u kuću nezdrave namirnice, jer ako ih vi ne kupite, dijete ih neće ni pojesti.
Imajte na umu da je gojaznost bolest koja može dovesti do niza zdravstvenih problema, bez obzira na životnu dob.
