Piše: dr Mirnesa Odobašić, specijalista oftalmolog
Biografija: Mirnesa Odobašić završila je Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu 2018. godine, nakon čega se pridružila ljekarskom timu klinike Svjetlost Sarajevo. Specijalizaciju iz oftalmologije i optometrije završila je u januaru 2024. godine, uz stručno mentorstvo prof. dr. sc. Nikice Gabrića. Aktivno učestvuje u stručnim udruženjima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te redovno prisustvuje međunarodnim edukacijama, kongresima i simpozijima iz oblasti oftalmologije. Kontinuirano stručno usavršavanje i rad u uglednoj ustanovi potvrđuju predanost napretku i kvalitetnoj oftalmološkoj praksi.
U posljednjih desetak godina svjedoci smo prave „digitalne revolucije u djetinjstvu“. Tableti, telefoni i računari postali su svakodnevni dio života, ne samo za zabavu nego i za učenje. Iako tehnologija donosi brojne prednosti, roditelji s pravom postavljaju pitanje – kakav uticaj ima dugotrajno gledanje u ekrane na dječje oči?
Šta je zapravo „ekranizacija“?
Pojam ekranizacija odnosi se na sve veće izlaganje djece digitalnim ekranima – od televizora i telefona do računara i pametnih satova. Kod mlađe djece to često znači sate provedene uz crtiće ili igrice, dok kod školskog uzrasta ekrani postaju alat i za učenje. Problem nastaje kada vrijeme ispred ekrana nadmaši preporučene granice i zamijeni aktivnosti koje su važne za zdrav razvoj oka – boravak napolju, igru i fokusiranje na udaljene predmete.
Najčešće tegobe kod djece: umor očiju i glavobolje, suhe oči (zbog rjeđeg treptanja dok dijete gleda u ekran), zamagljen vid, crvenilo i osjećaj peckanja, poteškoće s koncentracijom nakon dužeg gledanja u ekran, dugotrajno fokusiranje na blizinu može dovesti i do povećanja kratkovidnosti (miopije) – što danas vidimo sve češće, čak i kod djece mlađe od 10 godina.
Koliko je „previše“?
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO):
- Djeca mlađa od 2 godine – bez ekrana (osim video poziva s porodicom).
- Djeca od 2 do 5 godina – do 1 sat dnevno, uz nadzor odraslih.
- Djeca starija od 6 godina – maksimalno 2 sata dnevno van školskih obaveza.
Savjeti za zdrave oči u digitalnom dobu
- Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta gledanja u ekran, dijete treba da pogleda u daljinu (oko 6 metara) najmanje 20 sekundi.
- Dovoljno svjetla: neka prostorija bude dobro osvijetljena, izbjegavajte gledanje ekrana u mraku.
- Udaljenost od ekrana: ekran treba biti udaljen barem 40–50 cm od očiju.
- Boravak napolju: djeca bi trebala provesti najmanje 2 sata dnevno na dnevnom svjetlu – to dokazano smanjuje rizik od razvoja kratkovidnosti.
- Redovne kontrole vida: pregled vida preporučuje se već u dobi od 3 godine, a zatim periodično, posebno ako dijete provodi mnogo vremena uz ekrane.
Kratkovidnost – nova „tiha epidemija“
Kratkovidnost, ili miopija, danas pogađa sve veći broj djece, a glavni uzrok je upravo prekomjerno fokusiranje na blizinu. Djeca koja sate provode gledajući u ekrane ili čitajući na maloj udaljenosti imaju veći rizik da im se očna jabučica produži, što dovodi do zamućenog vida na daljinu.
Zabrinjavajuće je da se kratkovidnost javlja sve ranije, što povećava rizik od ozbiljnijih problema kasnije u životu. Studije pokazuju da dnevni boravak na prirodnom svjetlu – makar dva sata – može usporiti njen razvoj. Dakle, ako tražite jednostavnu prevenciju, odgovor je vrlo jasan: pustite dijete napolje da se igra, trči i gleda u daljinu.
Plavo svjetlo i san
Plavo svjetlo koje emituju telefoni, tableti i računari može negativno uticati ne samo na oči, već i na san i koncentraciju. Iako nauka još raspravlja o dugoročnom efektu plavog svjetla na mrežnjaču, poznato je da ono odgađa lučenje melatonina, hormona koji reguliše san.
Dijete koje koristi ekran prije spavanja teže zaspi i ima plići san, što se može odraziti na raspoloženje, pažnju i uspjeh u školi. Zato stručnjaci savjetuju: ekrani se gase najmanje sat vremena prije spavanja. Umjesto toga, večer provedite u zajedničkom čitanju, razgovoru ili mirnim igrama – oči i mozak će vam biti zahvalni.
Vid i učenje – kad problem s vidom izgleda kao problem s pažnjom
Ponekad dijete koje ima poteškoće s vidom ne zna to jasno izraziti. Umjesto da se žali da „ne vidi dobro“, ono se može ponašati kao da gubi pažnju, preskače redove pri čitanju, žmiri ili naginje glavu dok piše. U školskom uzrastu to se lako zamijeni za nemarnost ili manjak koncentracije.
Zato je važno imati na umu da vid direktno utiče na sposobnost učenja, čitanja i pisanja. Svako dijete koje ima poteškoće u školi, umara se pri čitanju ili se često žali na glavobolje – trebalo bi pregledati kod oftalmologa. Rana dijagnoza i pravovremena korekcija vida mogu značajno poboljšati djetetov uspjeh, samopouzdanje i volju za učenjem.
Poruka za kraj
Cilj nije „zabraniti“ tehnologiju, nego naučiti djecu kako da je koriste zdravo. Roditelji su ključni u tome – svojim primjerom, postavljanjem granica i podrškom u stvaranju zdravih navika. U digitalnom svijetu, briga o dječjem vidu postaje jednako važna kao i briga o ishrani, snu i fizičkoj aktivnosti.
