O akademskoj karijeri, izazovima roditeljstva i važnosti intuicije: Zašto medicina nije samo algoritam, nego i strah, nada i povjerenje.
Intervju: Dr. sc. Lana Lekić, mr. ph. Spec
Iza uspješne akademske karijere, brojnih naučnih radova, univerzitetskog angažmana i dugogodišnjeg iskustva u farmaceutskoj industriji krije se žena koja vjeruje da su znanje, empatija i kontinuirano učenje temelj savremene zdravstvene zaštite. Dr. sc. Lana Lekić, mr. ph. spec., doktorica farmaceutskih nauka, univerzitetska profesorica i autorica stručnih publikacija, godinama uspješno povezuje nauku i praksu, a posebno se posvetila istraživanju mikrobioma, racionalnoj primjeni lijekova i edukaciji zdravstvenih radnika i javnosti.
U razgovoru za naš časopis govori o svom profesionalnom putu, ulozi majčinstva u oblikovanju njenog pristupa pacijentima, važnosti naučno utemeljenih informacija u vremenu dezinformacija, ali i o tome kako male svakodnevne navike mogu imati veliki utjecaj na zdravlje cijele porodice.
Roditelj: Kada biste se morali predstaviti u jednoj rečenici, rekli biste da ste prije svega mama. Zašto upravo tu ulogu stavljate ispred svih svojih profesionalnih uspjeha?
Lana: Ovo je vjerovatno jedino pitanje na koje nikada ne moram razmišljati prije nego odgovorim. Jesam profesorica. Magistra sam farmacije. Doktorica farmaceutskih nauka. Nauka je obilježila moj profesionalni život. Imala sam privilegiju predavati generacijama studenata, učestvovati u naučnim istraživanjima, objavljivati radove, razvijati vlastite projekte i posljednjih godina intenzivno istraživati područje mikrobioma, koje smatram jednom od najuzbudljivijih oblasti savremene medicine. Svako od tih iskustava oblikovalo me kao stručnjaka i na njima sam iskreno zahvalna.
Ali nijedna titula me nije promijenila onoliko koliko su me promijenila moja djeca. Majčinstvo vas ogoli. Nauči vas koliko malo zapravo možete kontrolisati i koliko je ljubav često jača od svakog znanja koje ste godinama sticali. Sjećam se trenutaka kada sam kao farmaceut znala tačno šta piše u smjernicama, a kao majka cijelu noć sjedila pored kreveta djeteta i posmatrala svaki njegov udah. Tada shvatite da medicina nije samo algoritam. Medicina je i strah, i nada, i povjerenje. Mislim da sam upravo zahvaljujući majčinstvu postala bolji zdravstveni radnik. Danas, kada mi u ordinaciju dođe majka s djetetom koje mjesecima ima atopijski dermatitis, ponavljane infekcije ili probavne tegobe, ja ne vidim samo dijagnozu. Vidim sebe prije mnogo godina. Vidim ženu koja želi da joj neko objasni, a ne samo propiše terapiju. Želi da je sasluša, da joj vrati osjećaj sigurnosti i da joj kaže da nije sama. Možda upravo zato toliko govorim o mikrobiomu. Kada jednom počnete razumijevati koliko se temelji zdravlja postavljaju još u trudnoći, tokom poroda, dojenja i prvih godina života, više nikada ne možete posmatrati zdravlje na isti način. Shvatite da prevencija nije nešto što počinje u četrdesetoj ili pedesetoj godini. Ona počinje u naručju jedne majke. Često me pitaju koja mi je najdraža titula. Uvijek kažem isto. Sve ono što sam postigla u akademskom životu mogu jednog dana prestati raditi. Neću uvijek držati predavanja, voditi istraživanja ili pisati naučne radove. Ali mama ću biti dok god živim. I vjerujem da je upravo ta uloga učinila sve ostale moje uloge boljim.
Roditelj: Iza Vas su impresivna akademska postignuća i bogata karijera. Kako je izgledao Vaš put od studentice farmacije do doktorice farmaceutskih nauka i univerzitetske profesorice?
Lana: Kada danas pogledam svoj profesionalni put, ne vidim ga kao niz diploma, titula ili funkcija. Vidim ga kao jedno veliko putovanje vođeno radoznalošću. Mislim da je upravo radoznalost osobina koja me prati od prvog dana studija i koja me nikada nije napustila. Farmaciju nisam upisala zato što sam željela sigurnu profesiju. Privukla me zato što sam željela razumjeti život. Oduvijek me fasciniralo kako je moguće da jedan mali molekul promijeni tok bolesti, ali još više me zanimalo zašto ista terapija kod jednog čovjeka daje izvanredan rezultat, a kod drugog gotovo nikakav. Ta pitanja su me vodila kroz studij, magistraturu, doktorat i kasnije kroz akademsku karijeru.
Univerzitet mi je dao znanje, ali me nauka naučila poniznosti. Što više istražujete, sve jasnije vidite koliko toga još ne znamo. Upravo zato nikada nisam željela ostati zatvorena u učionici ili laboratoriji. Uvijek sam osjećala da znanje mora živjeti među ljudima. Možda je upravo zato moj profesionalni put krenuo u pomalo neuobičajenom smjeru. Dok sam predavala studentima, istovremeno sam svakodnevno razgovarala s pacijentima. Dok sam čitala najnovije naučne radove, slušala sam njihove životne priče. Vrlo brzo sam shvatila da se te dvije strane medicine savršeno nadopunjuju. Studenti vas tjeraju da stalno učite jer vas uvijek iznova podsjećaju da morate biti u korak s naukom. Pacijenti vas, s druge strane, nauče da nijedna studija nema smisla ako ne uspijete njome pomoći čovjeku koji sjedi preko puta vas.
Posljednjih godina upravo me to dovelo do intenzivnog istraživanja crijevnog mikrobioma. U njemu sam pronašla ono što sam godinama tražila područje medicine koje ne posmatra čovjeka kroz jedan organ ili jednu dijagnozu, nego kao cjelinu. Danas znamo da mikrobiom učestvuje u regulaciji imuniteta, metabolizma, hormonalne ravnoteže i komunikaciji između crijeva i mozga. Kada to shvatite, počnete drugačije gledati gotovo svaku bolest. Posebno sam ponosna što smo kroz vlastita klinička istraživanja imali priliku pratiti više od četiri stotine pacijenata i ono što smo godinama čitali u svjetskoj literaturi potvrđivati u našem okruženju. To je za mene bio trenutak kada nauka prestaje biti teorija i postaje nešto što mijenja svakodnevni život ljudi. Naravno, godilo mi je kada su moj rad prepoznale kolege i kada sam dobila priznanja Univerziteta u Sarajevu za naučnoistraživački doprinos. Takva priznanja nose posebnu težinu jer dolaze od akademske zajednice kojoj sam posvetila veliki dio svog života. Ali iskreno, ona nikada nisu bila moj cilj. Najveća nagrada uvijek mi je bila kada nakon nekoliko mjeseci rada pacijent kaže: “Prvi put imam osjećaj da me neko saslušao.” Ili kada mi student nakon diplomiranja pošalje poruku da je upravo zbog jednog predavanja odlučio krenuti putem istraživanja. Tada shvatim da se pravi uspjeh ne mjeri titulama. Mjeri se ljudima koje ste uspjeli inspirisati da drugačije razmišljaju. I vjerujem da je to jedino nasljeđe koje zaista vrijedi ostaviti iza sebe.
Roditelj: Školovali ste se u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Šta ste iz tih iskustava ponijeli sa sobom i primijenili u svom radu?
Lana: Mislim da je svako mjesto na kojem učite zapravo ogledalo u kojem malo bolje upoznate sebe. Naravno da sam tokom školovanja i stručnih usavršavanja upoznala različite sisteme rada, drugačije pristupe istraživanju i organizaciji zdravstvene zaštite. Naučila sam koliko su disciplina, metodologija i kritičko razmišljanje važni u nauci. Ali ono što sam možda ponijela kao najveću vrijednost nije bila nijedna metoda ni tehnologija.Ponijela sam način razmišljanja. U ozbiljnim naučnim centrima niko vas ne uči da napamet prihvatate ono što piše u knjizi. Naprotiv. Uče vas da postavljate pitanja. Da sumnjate. Da tražite dokaze. Da budete dovoljno hrabri promijeniti mišljenje kada se pojave novi naučni podaci. Mislim da je upravo to suština medicine. Ona nije statična. Ona se mijenja svakoga dana.
Ono što smo smatrali apsolutnom istinom prije deset ili petnaest godina danas često dobije potpuno novo objašnjenje. Upravo je mikrobiom najbolji primjer za to. Nekada smo bakterije posmatrali gotovo isključivo kao uzročnike bolesti. Danas znamo da bez njih ne bismo mogli normalno funkcionisati. Danas govorimo o milijardama mikroorganizama koji učestvuju u regulaciji imuniteta, metabolizma, hormonske ravnoteže, pa čak i komunikaciji između crijeva i mozga. To je promijenilo način na koji posmatramo čovjeka. Ali postoji još nešto što sam naučila.
Svijet ima vrhunske naučnike. Bosna i Hercegovina ima vrhunske ljude.
Uvijek sam vjerovala da naše znanje ne smije ostati u inostranstvu. Imala sam potrebu vratiti se i pokušati ono što sam naučila primijeniti ovdje, među našim ljudima, u našem zdravstvenom sistemu. Jer pacijent iz Sarajeva, Tuzle ili Bihaća jednako zaslužuje savremenu medicinu kao i pacijent u Londonu ili Beču. Možda je upravo iz te želje nastala i moja potreba da se bavim edukacijom. Da predajem studentima. Da držim predavanja ljekarima i farmaceutima. Da pišem stručne tekstove, ali i da razgovaram s ljudima koji nemaju medicinsko obrazovanje. Jer nauka koja ostane zatvorena između korica časopisa nikada neće promijeniti ničiji život. Tek kada je prevedemo na jezik koji ljudi razumiju, ona dobije svoju pravu vrijednost. Mislim da je to najvažnija lekcija koju sam donijela sa svakog svog putovanja.
Roditelj: Kako su Vas majčinstvo i odgoj troje djece promijenili, ne samo kao osobu nego i kao zdravstvenog stručnjaka?
Lana: Volim reći da su moja djeca moji najveći učitelji. Možda će to zvučati neobično kada dolazi od univerzitetske profesorice, ali iskreno vjerujem da sam neke od najvažnijih lekcija o zdravlju naučila upravo kod kuće. Kada postanete majka, odjednom više ne razmišljate samo kao stručnjak. Razmišljate srcem. Sjećam se koliko puta sam, uprkos svom znanju, noću prilazila dječijem krevetu samo da provjerim diše li mirno. Taj osjećaj poznaje svaka majka na svijetu i tada shvatite da vas nijedna diploma ne može zaštititi od roditeljskog straha. Upravo zbog toga danas mnogo bolje razumijem svoje pacijente.
Kada mi majka dovede dijete zbog atopijskog dermatitisa, ponavljanih upala uha ili probavnih tegoba, ja ne vidim samo medicinski problem. Vidim umornu porodicu. Vidim roditelje koji su pokušali sve što su mogli. Vidim ljude kojima više od terapije treba neko ko će im objasniti šta se zapravo događa. Mislim da me majčinstvo naučilo nečemu što se ne može naučiti na fakultetu.
Slušanju.
Koliko god medicina napredovala, dobar razgovor i dalje ostaje jedan od najvažnijih dijagnostičkih alata. Možda upravo zato danas toliko govorim o mikrobiomu. Kada proučavate prve godine života, shvatite koliko je fascinantno da se temelji našeg imunološkog sistema počinju graditi već tokom trudnoće, načinom poroda, dojenjem, ishranom i kontaktom s okolinom. Roditelji često misle da zdravlje grade velikim odlukama, a zapravo ga svakodnevno grade kroz male navike koje se ponavljaju iz dana u dan. To ne znači da roditelji trebaju živjeti u strahu. Naprotiv. Voljela bih da iz ovog intervjua ponesu jednu poruku. Ne postoji savršen roditelj. Postoji roditelj koji svaki dan pokušava naučiti nešto novo. Mislim da je upravo to dovoljno. Jer djeci nisu potrebni savršeni roditelji. Potrebni su im prisutni roditelji.
Roditelj: Da li Vam se danas, kao majci, čini da više vjerujete intuiciji ili nauci kada su u pitanju zdravlje i odgoj djece?
Lana: Mislim da je najveća greška kada pokušamo birati između intuicije i nauke, kao da jedna isključuje drugu. Ja vjerujem da one mogu i trebaju ići zajedno. Nauka nam daje znanje. Ona nam pokazuje šta je dokazano, šta djeluje i zbog čega nešto preporučujemo ili ne preporučujemo. Zahvaljujući nauci danas djeca odrastaju zdravija nego ikada prije, imamo vakcine koje su spasile milione života, antibiotike koji liječe infekcije koje su nekada bile smrtonosne i sve bolje razumijemo kako se razvija dječiji imunološki sistem.
Ali onda postanete majka. I shvatite da postoje trenuci koje nijedna knjiga ne može opisati. Koliko puta sam u ordinaciji čula majku kako kaže: “Ne znam objasniti, samo osjećam da nešto nije u redu.” I znate šta? Vrlo često je bila u pravu. Ne zato što je postavila dijagnozu, nego zato što majke najbolje poznaju svoje dijete. One prve primijete kada dijete više nije ono isto. Kada je tiše nego inače, kada slabije jede, drugačije spava ili se jednostavno ne ponaša kao uvijek.Intuicija je dragocjena jer nas potakne da obratimo pažnju. Ali nauka nam pomaže da donesemo ispravnu odluku.
Zato roditeljima uvijek kažem da svoju intuiciju nikada ne ignorišu, ali ni da je ne pretvore u strah. Danas, nažalost, živimo u vremenu u kojem je dovoljno nekoliko minuta na internetu da se svaka temperatura pretvori u ozbiljnu dijagnozu. Strah nije dobar savjetnik. Znanje jeste. Možda upravo zato posljednjih godina toliko govorim o mikrobiomu. Kada razumijete kako se razvija dječiji organizam, kako sazrijeva imunološki sistem i koliko prve godine života ostavljaju trag na zdravlje, počnete drugačije gledati roditeljstvo. Ne kroz zabrane i stalni strah, nego kroz male svakodnevne odluke koje dugoročno prave veliku razliku.
Mislim da je najljepši osjećaj kada kao roditelj uspijete pronaći ravnotežu. Da vjerujete svom djetetu, sebi i nauci. Tek tada roditeljstvo postane manje opterećenje, a više jedno divno putovanje u kojem i roditelji odrastaju zajedno sa svojom djecom.
Roditelj: Koji su Vas trenuci u roditeljstvu najviše oblikovali?
Lana: Kada danas razmišljam o roditeljstvu, ne sjećam se velikih događaja. Ne sjećam se rođendana, školskih priredbi ili fotografija koje stoje u porodičnim albumima. Najviše pamtim male trenutke koje vjerovatno niko drugi nije ni primijetio. Pamtim noći kada sam sjedila pored kreveta svoje djece dok su imali temperaturu i mislila kako bih dala sve da je mogu preuzeti na sebe. Pamtim njihove prve padove, prve neuspjehe, prve strahove i prve velike pobjede. Tada shvatite da roditeljstvo nije u tome da djecu zaštitite od svega. To je nemoguće. Naš zadatak je da ih naučimo kako da jednog dana sami ustanu kada padnu. Mislim da me upravo roditeljstvo naučilo koliko je važno graditi otpornost, ne samo emocionalnu nego i onu fizičku. Kao zdravstveni radnik često govorim da imunitet nije nešto što popravljamo kada se razbolimo. On se gradi godinama. Kroz ishranu, san, kretanje, boravak u prirodi, odnose koje njegujemo i mikrobiom koji se razvija još od najranijeg djetinjstva. Zbog toga sam s vremenom prestala težiti savršenstvu. Djeci nisu potrebni roditelji koji će uvijek imati pravi odgovor. Potrebni su im roditelji koji će biti prisutni kada odgovora nema. Ljubav je u tome da dijete uvijek zna da ima mjesto na kojem je sigurno. Ako sam u životu uspjela izgraditi upravo takav dom, onda smatram da je to moj najveći uspjeh.
Roditelj: Roditelji su danas izloženi ogromnoj količini informacija na internetu. Kako razlikovati korisne savjete od dezinformacija?
Lana: Mislim da današnjim roditeljima nije najteže odgajati djecu. Najteže im je snaći se u moru informacija. Nikada u historiji čovječanstva nismo imali više dostupnog znanja. Ali isto tako nikada nije bilo lakše proširiti dezinformaciju. Kao profesorica često svojim studentima kažem da nije problem kada nešto ne znamo. Problem nastaje kada prestanemo postavljati pitanje odakle neka informacija dolazi. Na društvenim mrežama svi zvuče uvjerljivo. Nekada je dovoljno nekoliko lijepih fotografija i samouvjeren nastup da neko stekne hiljade pratitelja. Ali medicina ne funkcioniše na osnovu uvjerenja. Ona funkcioniše na osnovu dokaza. Zato roditeljima uvijek savjetujem da postave sebi nekoliko jednostavnih pitanja.
Ko govori? Na osnovu čega to tvrdi?
Postoje li ozbiljna istraživanja koja to potvrđuju? Da li je cilj edukacija ili prodaja straha? Nažalost, danas je strah postao jedan od najprofitabilnijih proizvoda na internetu. A roditelji su najosjetljivija publika. Kada vam neko kaže da radite nešto “jer će u suprotnom vaše dijete…” gotovo je nemoguće ostati ravnodušan. Upravo zato vjerujem da zdravstveni radnici imaju veliku odgovornost da komuniciraju jasno, iskreno i bez senzacionalizma.
Ne moramo roditelje plašiti da bi oni donijeli dobre odluke. Mnogo je važnije da ih naučimo kako da razumiju vlastito dijete.
I to je jedan od razloga zbog kojeg toliko govorim o mikrobiomu. Ne zato što želim da roditelji zapamte nazive bakterija.Nego zato što želim da razumiju koliko se zdravlje gradi svakodnevno – kroz ono što dijete jede, koliko spava, koliko vremena provodi napolju, koliko antibiotika prima i koliko poštujemo prirodne procese razvoja njegovog organizma.Znanje nikada ne bi trebalo povećavati strah. Pravo znanje uvijek donosi mir.
Roditelj: Koje su najčešće greške koje roditelji prave kada je riječ o davanju lijekova djeci?
Lana: Roditelji danas imaju jednu veliku prednost u odnosu na generacije prije nas informacije su im dostupne gotovo u svakom trenutku. Ali istovremeno, upravo ta dostupnost informacija često postaje njihov najveći izazov.
Kada se dijete razboli, razumljivo je da roditelj želi pomoći odmah. To je prirodan instinkt. Međutim, upravo tada najčešće donosimo odluke vođeni strahom, a ne znanjem. Jedna od najvećih grešaka koju svakodnevno viđam jeste uvjerenje da svaki simptom mora odmah biti “ugašen” lijekom. Temperatura nije uvijek neprijatelj. Kašalj nije uvijek nešto što treba zaustaviti. Proljev nije uvijek bolest koju treba odmah blokirati. Naše tijelo ima izvanredne mehanizme odbrane i često upravo simptom predstavlja način na koji organizam pokušava riješiti problem. Naravno, postoje situacije kada lijek treba dati odmah i bez odlaganja. Upravo zato je važno da roditelji razumiju razliku između simptoma koji zahtijevaju hitnu reakciju i onih koji traže strpljenje i praćenje. Druga velika greška jeste samoinicijativno uvođenje antibiotika ili insistiranje da se antibiotik propiše “za svaki slučaj”. Kao farmaceut i profesor mogu potpuno razumjeti roditeljski strah. Ali kao neko ko se godinama bavi mikrobiomom, jednako tako znam koliko svaka nepotrebna antibiotska terapija može promijeniti osjetljivu ravnotežu crijevne flore, posebno u prvim godinama života.
Danas znamo da se upravo u ranom djetinjstvu oblikuje mikrobiom koji će pratiti čovjeka godinama. Svaki antibiotik koji je zaista potreban može spasiti život i to nikada ne smijemo dovoditi u pitanje. Ali svaki antibiotik koji nije bio potreban ostavlja trag koji organizam mora ponovo nadoknaditi. Zbog toga roditeljima uvijek govorim da cilj nije liječiti što više, nego liječiti što pametnije.
Nekada je najbolja terapija upravo ona koju nismo dali bez razloga.
Roditelj: Šta bi svaki roditelj trebao imati u kućnoj apoteci i kako pravilno koristiti te preparate?
Lana: Mislim da kućna apoteka nije mjesto na kojem skupljamo lijekove “za svaki slučaj”. Ona bi trebala biti mjesto koje nam daje sigurnost da ćemo u prvim satima bolesti znati pravilno reagovati. Svako domaćinstvo trebalo bi imati toplomjer, sredstvo za snižavanje temperature prilagođeno uzrastu djeteta, fiziološki rastvor za nos, preparat za oralnu rehidraciju kod proljeva i povraćanja, antiseptik za manje povrede, sterilne gaze, flastere i osnovni pribor za obradu rana. Ali ono što bih posebno naglasila jeste da u kućnoj apoteci ne bi smjela postojati “zaliha antibiotika”. To je navika koju još uvijek često viđamo i koja može imati ozbiljne posljedice. Posljednjih godina mnogo govorimo i o važnosti očuvanja mikrobioma, posebno kod djece. Roditelji često razmišljaju o lijekovima tek kada se dijete razboli, a mnogo rjeđe o tome kako svakodnevnim navikama mogu graditi njegovo zdravlje. Kvalitetna ishrana bogata vlaknima, dovoljno sna, boravak u prirodi, fizička aktivnost i racionalna primjena lijekova često imaju mnogo veći uticaj nego što mislimo. Ne postoji čarobna bočica u kućnoj apoteci koja može zamijeniti zdrave životne navike. I to je možda najvažnija poruka. Uvijek kažem roditeljima da ne pokušavaju imati lijek za svaku moguću bolest. Mnogo je važnije da znaju prepoznati kada mogu pomoći djetetu kod kuće, a kada je vrijeme da potraže stručnu pomoć. Znanje je uvijek najvrijedniji lijek koji možemo imati u kući.
Roditelj: Često govorite o racionalnoj upotrebi lijekova. Koliko je opasno samoinicijativno uzimanje antibiotika i drugih lijekova?
Lana: Mislim da je racionalna primjena lijekova jedno od najvažnijih pitanja savremene medicine, a istovremeno tema o kojoj još uvijek premalo razgovaramo. Kao farmaceut često kažem da ne postoji bezazlen lijek. Postoji samo lijek koji je pravilno ili nepravilno primijenjen. Antibiotici su vjerovatno najveći primjer za to. Zahvaljujući njima danas liječimo infekcije koje su prije samo nekoliko decenija bile smrtonosne. Zbog toga ih nikada ne treba demonizirati. Ali ih isto tako ne smijemo koristiti kada za njih ne postoji jasan medicinski razlog. Svaki put kada nepotrebno uzmemo antibiotik, ne utičemo samo na bakteriju zbog koje smo ga uzeli. Mijenjamo i vlastiti mikrobiom. To znači da mijenjamo zajednicu mikroorganizama koja učestvuje u razvoju imunološkog sistema, metabolizmu, zaštiti od patogenih bakterija i mnogim drugim procesima koje tek počinjemo razumijevati.
Posljednjih desetak godina upravo je nauka o mikrobiomu pokazala koliko je odgovorno propisivanje antibiotika važno, posebno kod djece. To ne znači da ih trebamo izbjegavati kada su potrebni. Naprotiv. Pravi antibiotik, u pravoj dozi i u pravo vrijeme spašava život.
Ali jednako je važno znati kada antibiotik neće pomoći. Nažalost, roditelji često očekuju recept kao potvrdu da je pregled bio “uspješan”. Mislim da moramo promijeniti taj način razmišljanja. Dobar ljekar nije onaj koji uvijek propiše lijek. Dobar ljekar je onaj koji zna kada lijek nije potreban.
I možda je upravo to najveća poruka racionalne farmakoterapije. Manje lijekova ne znači manje brige. Vrlo često znači više medicine.
Roditelj: Na društvenim mrežama svakodnevno dijelite korisne savjete o zdravlju. Kada ste shvatili da svojim znanjem možete doprijeti do velikog broja ljudi upravo na taj način?
Lana: Nikada nisam imala plan postati prisutna na društvenim mrežama. Sve je počelo spontano, iz želje da odgovorim na pitanja koja sam svakodnevno slušala u ordinaciji i na predavanjima. U jednom trenutku shvatila sam da isto objašnjenje ponavljam deset puta dnevno. Pomislila sam zašto ga ne bih podijelila sa svima? Danas mi se javljaju ljudi iz cijele regije, ali i iz drugih zemalja. To mi je pokazalo koliko postoji potreba za stručnim, razumljivim i odgovornim informacijama. Ako sam uspjela barem jednoj osobi pomoći da bolje razumije svoje tijelo ili da na vrijeme potraži stručnu pomoć, onda društvene mreže za mene imaju smisla.
Roditelj: Koliko je odgovorno biti zdravstveni stručnjak na društvenim mrežama u vremenu kada se informacije šire velikom brzinom?
Lana: Ogromna je odgovornost. Jedna izgovorena ili napisana rečenica može nekoga umiriti, ali isto tako može izazvati nepotreban strah ili dovesti do pogrešne odluke. Zato se uvijek trudim govoriti ono što mogu potkrijepiti naučnim dokazima i vlastitim iskustvom. Medicina nije senzacionalizam. Ona nije prostor za bombastične tvrdnje niti za obećanja brzih rješenja. Mislim da zdravstveni radnici danas imaju obavezu biti glas razuma. Ljudi ne traže samo informacije. Traže nekoga kome mogu vjerovati.
Roditelj: Mnoge žene Vas doživljavaju kao inspiraciju. Šta za Vas znači biti uspješna žena?
Lana: Za mene uspjeh nikada nije bio titula niti funkcija. Uspješna žena je ona koja ostane vjerna svojim vrijednostima, bez obzira na to koliko je život stavlja pred izazove. Najveći kompliment koji mogu dobiti nije da sam uspješna profesorica ili naučnica. Najviše mi znači kada mi neko kaže: “Uz Vas sam prestala odustajati od sebe.” Mislim da svaka žena treba znati da nije sebična ako brine o sebi. Naprotiv, žena koja čuva svoje zdravlje, svoje vrijeme i svoj mir daje najviše svojoj porodici.
Roditelj: Kako usklađujete zahtjevnu akademsku karijeru, javni angažman i porodični život?
Lana: Iskreno, ne vjerujem u savršen balans. Postoje dani kada porodica dobije više mene, postoje dani kada posao traži više vremena. Važno mi je da ono što radim uvijek radim potpuno prisutna. Naučila sam da nije problem imati mnogo obaveza. Problem je kada zaboravimo zbog čega ih radimo. Porodica mi je uvijek bila mjesto na kojem se vraćam sebi. Upravo zbog njih svaki profesionalni uspjeh ima smisao.
Roditelj: Da li ste ikada osjećali pritisak da morate biti savršena majka, profesorica i supruga istovremeno?
Lana: Naravno. Mislim da svaka žena barem jednom osjeti taj pritisak.
Godinama sam mislila da moram sve stići, svima biti dostupna i nigdje ne pogriješiti. Danas znam da je to nemoguće. Ne trudim se biti savršena. Trudim se biti prisutna. Mislim da je to mnogo važnije. Djeca neće pamtiti koliko ste mailova poslali niti koliko ste sastanaka imali. Pamtit će jeste li ih slušali kada su vas trebali.
Roditelj: Kako pronalazite vrijeme za sebe i koliko je ono važno za mentalno zdravlje svake žene?
Lana: Dugo sam mislila da je vrijeme za sebe luksuz. Danas znam da je potreba. Žena koja je potpuno iscrpljena ne može biti oslonac ni porodici ni poslu. Zato nastojim pronaći trenutke u kojima usporim, pročitam dobru knjigu, provedem vrijeme u prirodi ili jednostavno budem sa svojom porodicom. Kao što brinemo o mikrobiomu pravilnom ishranom i snom, jednako moramo njegovati i vlastiti unutrašnji mir. Zdravlje nije samo odsustvo bolesti. Zdravlje je osjećaj da živimo u ravnoteži.
Roditelj: Kada biste mogli dati samo jedan zdravstveni savjet svim roditeljima, koji bi to bio?
Lana: Slušajte svoje dijete više nego internet. Nijedna objava ne poznaje vaše dijete onako kako ga poznajete vi. Posmatrajte ga, razgovarajte s njim i gradite zdrave navike mnogo prije nego što se pojavi bolest. Najbolja prevencija ne nalazi se u kutiji lijekova. Nalazi se u svakodnevnim odlukama u kvalitetnoj ishrani, dovoljno sna, kretanju, vremenu provedenom zajedno i očuvanju zdravog mikrobioma od najranijih dana života.
Roditelj: Šta Vas danas najviše motiviše – nauka, studenti, porodica ili činjenica da svojim radom mijenjate navike i zdravlje ljudi?
Lana: Sve to zajedno. Nauka me inspiriše da ne prestanem učiti. Studenti me podsjećaju koliko je važno prenositi znanje. Porodica mi daje snagu da nastavim kada je teško. Ali ono što me najviše pokreće jesu ljudi. Kada mi pacijent kaže da se nakon godina borbe ponovo osjeća dobro ili kada mi mlada kolegica napiše da je zbog mog predavanja odlučila ostati u nauci, tada shvatim da naš posao nije samo liječiti ili predavati. Naš posao je ostaviti trag.
Roditelj: Koja je Vaša poruka svim mamama koje često sumnjaju u sebe i pitaju se rade li dovoljno dobro?
Lana: Voljela bih da svaka mama zna da nije sama. Sve smo barem jednom ležale budne pitajući se jesmo li donijele pravu odluku. Jesmo li mogle više. Jesmo li nešto propustile. Ali djeci nisu potrebne savršene majke. Potrebne su im majke koje ih vole, koje ih grle, koje ih saslušaju i koje svaki dan pokušavaju biti malo bolje nego jučer. Budite nježne prema sebi.Jer dijete koje odrasta uz majku koja zna voljeti i sebe, uči najvažniju lekciju da je briga o vlastitom zdravlju i sreći dio ljubavi prema porodici.
I možda bih cijeli ovaj razgovor završila jednom mišlju koja me prati kroz život:
Budite znatiželjni prema svom tijelu, nježni prema sebi i nikada nemojte izgubiti vjeru da male, svakodnevne odluke mogu promijeniti zdravlje cijele porodice.
