Uvijek je cilj roditelja podučiti i dati mu smjernice i ideje za kvalitetnu interakciju s djetetom kod kuće i u svakodnevim situacijama
INTERVJU: Karla Prusina, magistrica logopedije
U svijetu u kojem se sve češće zaboravlja koliko su riječi moćne, Karla Prusina svakodnevno podsjeća koliko je važno da svako dijete dobije priliku – da se izrazi, da bude shvaćeno, da raste. Kao magistrica logopedije, vlasnica Logopedskog kabineta “Lettera”, školski asistent i dugogodišnja volonterka, Karla već godinama pomaže djeci i njihovim obiteljima da savladaju prve govorne korake – one koji često čine razliku između povlačenja i sigurnog izražavanja.
U ovom razgovoru otvoreno govori o važnosti rane dijagnostike, ulozi roditelja, praktičnim savjetima i mitovima koje treba razbiti kada je u pitanju razvoj govora kod djece. Njezin pristup je topao, konkretan i usmjeren na ono najvažnije – dijete i njegov potencijal.
Ako ste se ikad pitali kada je vrijeme da posjetite logopeda, kako kroz igru poticati govor ili što znači kad dijete “kasni s pričom” – ovo je tekst koji ćete čitati s olakšanjem i olovkom u ruci.
Zašto je važno rano dijagnosticirati i prepoznati poteškoće u razvoju govora kod djece?
Rana intervencija i rano prepoznavanje bilo kakvih teškoća vezanih uz komunikacijski, jezični i govorni razvoj djeteta važno je iz mnogo razloga, prvenstveno jer je dječji mozak u prvim godinama života sposoban brzo upijati nova znanja i razvijati se, što nazivamo „plastičnost mozga“. Terapija u ranom uzrastu ima bolji učinak i ishod nego u starijem uzrastu, kada teškoće već perzistiraju određeni period i tako postanu ukorijenjeni obrasci.
Neprepoznate teškoće mogu negativno utjecati na kasniji razvoj čitanja i pisanja, uspjeh u školi te posljedično na emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
Djeca s teškoćama u govoru često osjećaju frustraciju jer ne mogu izraziti svoje misli i potrebe. Rano prepoznavanje problema i odgovarajuća podrška omogućava im lakše uključivanje u komunikaciju i svakodnevne aktivnosti, uz obavezno savjetovanje i educiranje obitelji i djetetovog okruženja, što dodatno podupire napredak.
Kada bi roditelji trebali obratiti pažnju na razvoj govora svog djeteta i kada se preporučuje prvi posjet logopedu?
Od najranije dobi možemo pratiti djetetov komunikacijski razvoj, jer komunikacija počinje mnogo prije izgovaranja prvih riječi. Pojava govora i riječi je nešto što roditelji željno iščekuju, no ne smijemo zanemariti urednu komunikaciju i razumijevanje jezika koja prethodi samom govoru. Roditelji bi trebali potražiti stručno mišljenje ako dijete:
- do 12.mjeseca života: ne pokazuje interes za vokalizaciju (gukanje) ili ne brblja (ne proizvodi slogove poput „ba-ba“,“da-ba“), ne uspostavlja kontakt očima, ne reagira na svoje ime ili na zvukove iz okoline, ako su prisutne teškoće s dojenjem, pijenjem iz bočice, prelaskom na krutu hranu ili žvakanjem,
- oko 18 mjeseci: ne koristi niti jednu smisleno izgovorenu riječ, ne pokazuje predmete koje želi,
- ako do 2. godine ne razumije jednostavne upute, poput „Daj loptu“ ili „Dođi ovamo“, ne spaja dvije riječi u rečenicu poput „Mama daj“, „Još vode“ i slično,
- nakon 3. godine: ako su rečenice jako kratke i govor je teško razumljiv široj okolini, te ako ne koristi osnovne gramatičke strukture.
Logopedu se možete obratiti već od navršenih 12 mjeseci života, ako postoje jasni znakovi kašnjenja u komunikacijskom razvoju. Dijete ne mora nužno biti uključeno u tretman, no ono što možete dobiti su konkretne smjernice za rad s djetetom i savjeti kako najbolje potaknuti razvoj komunikacije, jezika i govora.
Koji su prvi znakovi koji mogu ukazivati na poteškoće u razvoju govora kod djeteta?
Prvi znakovi poteškoća razlikuju se s obzirom na to što očekujemo u određenoj dobi i fazi razvoja djeteta. Potrebno je potražiti pomoć logopeda ukoliko dijete:
- do 12 mjeseci: ne guguće, ne proizvodi različite glasove spontanim pomicanjem svojih govornih organa, ne usmjerava pogled prema zvuku ili ne reagira na svoje ime, ne koristi geste, ne pokazuje interes za glasove, lica i igru s odraslima
- od 12-18 mjeseci: ne koristi barem nekoliko riječi, ne pokazuje prstom što želi, ne razumije jednostavne naloge
- od 18 mj. do 2 godine: nema dvočlani iskaz odnosno ne spaja 2 riječi u rečenicu, ima ograničen vokabular te slabu razumljivost govora,-
- od 2. do 3. godine: ne postavlja pitanja ili ne reagira na jednostavne naloge, rečenica izostaje ili je jako kratka, govor je nerazumljiv.
Koliko je individualan razvoj govora kod djece, i koje su varijacije koje možemo očekivati među djecom u istom uzrastu?
Svako dijete ima svoj tempo razvoja koji je pod utjecajem više faktora (genetska predispozicija, jezično okruženje i stimulacija, razvojne ili neurološke teškoće, dvojezičnost, itd.) pa je tako i razvoj govora vrlo individualan. Važno je poznavati okvirne razvojne miljokaze da bismo znali prepoznati odstupanja koja mogu ukazivati na postojanje potencijalnih teškoća.
Ako dijete značajno odstupa od svojih vršnjaka (npr. ne koristi govor kao sredstvo komunikacije do 2. godine), ako ne razumije govor drugih te ako gubi već stečene vještine (regresija) – potražite mišljenje logopeda.
Koji faktori mogu utjecati na razvoj govora kod djece?
Na razvoj govora utječe veliki broj bioloških i okolišnih faktora. Njihovo međudjelovanje određuje kvalitetu i tempo jezično-govornog razvoja. U biološke faktore ubrajamo genetiku, neurološki razvoj, oštećenje sluha, motorički razvoj govornih organa, te zdravstveno stanje.
Ono što potencijalno može dovesti do poteškoća su oštećenje mozga, neurološke bolesti i smetnje, razvojni poremećaji, česte upale uha, respiratorne infekcije, prematuritet ili hipotonus mišića, slaba koordinacija usana, jezika i nepca.
Jedan od najvažnijih okolišnih ili vanjskih faktora za razvoj djeteta je zasigurno kvaliteta komunikacije u obitelji te pravilna rana stimulacija. Kada djeca žive u okruženju koje je bogato govorom te su od rane dobi izloženi čitanju bajki i slikovnica, pričanju priča i zajedničkim igrama, to će povoljno djelovati na razvoj jezika i govora. S druge strane, nedostatak pažnje i verbalne interakcije može dovesti do kašnjenja. Preživljena trauma ili stres također nepovoljno djeluju na govor.
Prisutnost više jezika u okruženju ponekad može usporiti početak govora, ali dugoročno ne šteti ako je jezična stimulacija kvalitetna. Ono što svakako uvijek treba naglasiti je da pasivna izloženost ekranima (TV, mobitel, tablet) negativno utječe na cjelokupni djetetov razvoj, pa tako i na sam razvoj govora.
Na koji način roditelji mogu poticati razvoj govora u svakodnevnim situacijama, čak i bez stručne pomoći?
Roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju razvoja govora i jezika svog djeteta te to čine najbolje upravo kroz svakodnevne aktivnosti i interakcije. Preporuka je da razgovarate s djetetom i imenujete jasno, sporijim tempom i kratkim rečenicama ono što radite u tom trenutku dok je dijete usmjereno na vas („Sada spremamo igračke/peremo ruke/šetamo…“). Vremenom, kako se djetetov vokabular razvija i širi, proširujte iskaz/rečenicu. Ako dijete kaže npr. „Auto!“, vi možete dodati: „Da, auto vozi!“.
Potičite čitanje svakodnevno. S mlađom djecom gledajte slike i razgovarajte o njima te postavljajte pitanja (npr. „Gdje je maca?“, „Pokaži mi slona“, „Vidi, to je ovca!“).
Pjevajte i ponavljajte dječje pjesmice, brojalice, koristite ritam i pokret.
Igranjem uloga i oponašanjem situacija iz svakodnevnog života potičite jezično izražavanje, simboličku igru – igrajte se trgovine, liječnika, kuhara… Tijekom igre, postavljajte jednostavna otvorena pitanja, poput „Što vidiš?“, „Što misliš da će se dogoditi?“. Pritom ostavite djetetu dovoljno vremena da odgovori te mu pomozite ispravnim modelom ako se ne zna izraziti.
Koje aktivnosti i igre roditelji mogu koristiti kako bi stimulirali jezično-govorni razvoj kod djeteta?
Imenujte predmete iz okruženja, igračke, voće, životinje kako bi proširili djetetov receptivni i ekspresivni rječnik. Možete koristiti igračke, stvarne predmete ili slikovne kartice. Postavljajte pitanja poput: „Gdje je pas?“, „Što to čuješ?“ Potaknite dijete da imenuje predmete, bića i radnje.
Za razvijanje pažnje i pamćenja pokažite 3 predmeta, maknite jedan dok dijete ne gleda i pitajte: „Što nedostaje?“
- Igrajte igru završavanja rečenica – „Pas kaže…?“ → dijete treba reći: „Vau vau!“
- Razvijajte slušanje i razumijevanje uputa – „Ubaci kockicu u kutiju“, „Dodaj mi medu“, „Uzmi svoje cipele i stavi ih u ormar“.
- Puštajte zvukove (životinje, instrumente, kućne aparate) i neka dijete pogodi što je čulo.
- Igrajte se glasovima i onomatopejom – „Koji zvuk pravi…?“ (krava: muu, auto: brum, sat: tik-tak)
- Igrajte se pred ogledalom: pravite grimase, izgovarajte glasove, izdužujte usne – sve to razvija mišiće lica i artikulaciju.
- Pjevajte pjesmice uz korištenje pokreta, jer tako dijete uči ritam i slijed.
- Igre s kockicama, slagalicama, sortiranje razvijaju jezik i motoričke vještine.
- Imenujte boje, oblike, veličine i brojite različite predmete dok šetate, kuhate, spremate igračke…
Kako se može prepoznati razlika između prirodnog kašnjenja govora i potencijalnih ozbiljnijih problema koji zahtijevaju intervenciju stručnjaka?
Istina je da postoje djeca koja progovore kasnije, ali do 3. godine, uz poticajno okruženje i podršku roditelja i stručnjaka, napreduju do razine svojih vršnjaka i nazivamo ih „late talkeri“ ili u grubom prijevodu „kasni govornici“. Prepoznavanje razlike između sporijeg, ali urednog razvoja i kašnjena koje zahtijeva intervenciju je ključno za pravovremenu podršku djetetu i njegovoj obitelji.
Ako dijete ne razumije govor primjeren uzrastu, ne koristi geste, mimiku i ne pokušava komunicirati, izbjegava kontakt očima, ne pokazuje predmete i ne dijeli pažnju, ne pokazuje interes za drugu djecu, ljude i igru, ima regresiju (gubi već stečene vještine ili riječi), ima teškoće u igri, naročito simboličkoj (npr. ne zna „hraniti medu“), ima i druge razvojne teškoće (u domeni motorike, pažnje, ponašanja) – potrebno je obratiti se stručnjaku.
Postoje li specifične vježbe ili tehnike koje logopedi preporučuju roditeljima da primjenjuju kod kuće kako bi podržali razvoj govora?
Da, uvijek je cilj roditelja podučiti i dati mu smjernice i ideje za kvalitetnu interakciju s djetetom kod kuće i u svakodnevim situacijama, jer upravo su roditelji oni koji najviše vremena provode sa svojim djetetom. Nekoliko primjera sam navela prethodno. Ono što ćete vrlo često čuti od logopeda zasigurno su ove stvari:
- postavljajnje pitanja s izborom – umjesto pitanja: „Što želiš?“,ponudite izbor: „Želiš sok ili vodu?“ „Želiš nositi crvene ili plave čarape?“
- poticanje imitacije i oponašanja – potičite motoričke imitacije (pljeskanje rukama, sviranje bubnja, puhanje balončića od sapunice,), zatim vokalne imitacije (oponašajte glasanja životinja, zvukove iz prirode, zvukove vozila…)
- čitajte svakodnevno – čak i vrlo kratko
- ohrabrite dijete da koristi geste ako još ne govori – pokazivanje prstom, klimanje, mahanje. Korištenje gesti prethodi i potiče pojavu govora.
Za kraj vaša poruka roditeljima?
Dragi roditelji, Vi ste prvi i najvažniji učitelj svog djeteta. Nemojte podcijeniti snagu svakodnevih malih trenutaka – upravo u njima se krije najveći razvoj. Slušajte svoj instinkt i obratite se za savjet ili pomoć ako smatrate da je potrebno – rana podrška može napraviti ogromnu razliku. Logoped nije znak problema, nego partner na putu razvoja.
