Jovana Hrisa Samardžija: Kako prevazići strah od stomatologa?

Stomatolog najjačeg saveznika u brizi za oralno zdravlje djece ima upravo u roditeljima, od momenta rođenja djeteta pa nadalje

Dr. Jovana Hrisa Samardžija je specijalista dječje i preventivne stomatologije, a kao dječji stomatolog radi na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Mnoga djeca u ranoj životnoj dobi razviju neosnovan strah od stomatologa. Veliki utjecaj na djetetovo ponašanje u stomatološkoj ordinaciji imaju, osim roditelja, i druge osobe iz njegove okoline (braća, sestre, prijatelji iz vrtića, djedovi, bake. Važno je ne razgovarati o neugodnim situacijama i iskustvima koja su se dogodila kod posjeta stomatologu, nego pronaći pozitivne stvari te o njima razgovarati. U nastavku vam donosim teks Veliki utjecaj na djetetovo ponašanje u stomatološkoj ordinaciji imat će, osim roditelja, i druge osobe iz njegove okoline (braća, sestre, prijatelji iz vrtića, djedovi, bake. Važno je ne razgovarati o neugodnim situacijama i iskustvima koja su se dogodila kod posjeta stomatologu, nego pronaći pozitivne stvari te o njima razgovarati. Dr. Jovana Hrisa Samardžija,  specijalista dječje i preventivne stomatologije u nastavku nam piše o strahu od stomatologa i kako ga prevazići.

Uticaj roditelja na prihvaćanje i izvođenje stomatoloških intervencija je jako značajan. Dječija stomatologija je veoma specifična grana stomatologije, jer je naš pacijent dijete, koje u ordinaciju ne dolazi svojom voljom i željom, već odlukom roditelja. Bilo kakav stomatološki tretman djeteta zahtjela visok stepen saradnje između roditelja, djeteta i stomatologa. Ukoliko postoji slaba karika na bilo kojem dijelu lanca koji čine dijete, roditelj i stomatolog, postoje velike šanse za neuspjeh stomatološkog tretmana. Stomatolog najjačeg saveznika u brizi za oralno zdravlje djece ima upravo u roditeljima, od momenta rođenja djeteta pa nadalje. Prema smjernicama Američke dentalne asocijacije (ADA) s oralnom higijenom usne šupljine treba započeti odmah nakon rođenja, primjenom gaze namotane oko prsta i namočene u vodu. Na ovaj način od rođenja se uspostavlja čišćenje usta, na što se dijete navikava paralelno s navikavanjem na kupanje. Nakon nicanja prvih zuba, prelazi se na gumeni naprstnjak ili četkicu, nakon prvog rođendana uvodi se zubna pasta sa aktivnim elementima. Pasta mora da sadrži dovoljne količine dokazanih aktivnih materijala, fluoride prije svega, eventualno ksilitol ili nanoapatite. Ne treba da sadrži sulfate (Sodium Lauril sulfat), može da iritira sluznicu. U predškolskom uzrastu četkanje zuba  i tehnike četkanja treba predstaviti kroz igru. Naglasiti da je temeljito provođenje oralne higijene prije spavanja, veoma važno za oralno zdravlje.

Slaba zainteresovanost i motivisanost roditelja, rezultiraće i slabom stomatološkom zaštitom, odnosno lošim oralnim zdravljem djeteta. Svoje prve uzore djeca imaju upravo u roditeljima. Ukoliko roditelji zanemaruju svoje oralno zdravlje, može se očekivati da će i djeca slijediti formu ponašanja koju vide kod svojih roditelja. Dokazano je da djeca čiji roditelji imaju izražen strah i anksioznost od stomatologa i stomatološkog tretmana i sama imaju veću šansu da u budućnosti razviju dentalni strah i anskioznost. S druge strane, ukoliko roditelji vode računa o svom oralnom zdravlju, obično i kod djece razvijaju dobre navike koje su važne za očuvanje oralnog zdravlja.

Veoma je važno pravovremeno upoznavanje roditelja o značaju mlječnih zubića, te ih motivisati za očuvanje njihovog zdravlja. Oni podstiču normalan rast i razvoj vilice, omogućavaju žvakanje, učestvuju u razvoju govora, čuvaju mesto za svoje zamjenike i učestvuju u estetskom izgledu lica. Zdravi mliječni zubi omogućavaju stalnim zubima da niknu u zdravoj sredini. Stanje mliječne denticije u velikoj meri se odražava na stanje stalne denticije.

Veliki utjecaj na djetetovo ponašanje u stomatološkoj ordinaciji imat će, osim roditelja, i druge osobe iz njegove okoline (braća, sestre, prijatelji iz vrtića, djedovi, bake. Važno je ne razgovarati o neugodnim situacijama i iskustvima koja su se dogodila kod posjeta stomatologu, nego pronaći pozitivne stvari te o njima razgovarati. Roditelji često griješe kada dijete plaše odlaskom stomatologu zbog nepoželjnog ponašanja, kod djeteta se tada javlja strah iako nema loše iskustvo.

Svako dijete se može pridobiti za saradnju!

Odgovarajućim autoritetom stomatologa, podrške roditelja, a uz posebnu tehniku pripreme za rad, mogu se pridobiti čak i djeca koja su jogunasta ili simuliraju strah. Specifični su slučajevi kada dolazi malo ili uplašeno dijete prvi put kod stomatologa, a neophodno je da se uradi intervencija kako se opšte stanje ne bi pogoršalo (najćešće zbog otoka, bol, povrede). I za to su propisane posebne tehnike blage prisile koje svakako predstavljaju određenu psihičku traumu. Postoji način da se posle tih intervencija dijete oslobodi traume i privikne na stomatološku ordinaciju. Najveća, i najčešća greška koja ostavlja za sobom strah je da se posle neprijatne ili bolne intervencije duži period ne dolazi kod stomatologa. Takva neprijatna posjeta se fiksira u pamćenju djeteta i postaje izvor trajnog straha. Zbog toga je veoma važno da dete nastavi da dolazi u ordinaciju. Tada se u nekoliko učestalih posjeta uopšte ne rade intervencije, već se priča, igra i sprovode preventivne mere. Prijatno iskustvo potiskuje neprijatno.

Ipak najbolji lijek za strah od zubara je RANA PREVENCIJA koja će spriječiti bolna iskustva. Najbolji način da se spriječi formiranje straha kod djece je započeti sa preventivnim programom odmah po nicanju zuba. Dijete dolazi u ordinaciju da se igra, upoznaje sa ambijentom i instrumentima, a pošto intervencije nisu bolne cjelokupna situacija postaje za njega zanimljiva i rado je prihvata.

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave