Važnost rane intervencije, najidealnije bi bilo da dijete do treće godine odvedemo na procjenu kod logopeda.
Intervju: Ivana Lazendić, master logoped
Ivana Lazendić logopedijom se bavi 10 godina. Nakon završenih osnovnih studija logopedije u Beogradu i pripravničkog staža, iskustvo stiče u jednoj logopedskoj ordinaciji, gdje zahvaljujući kolegama otkriva Floor time metodu. To napominjemo jer je to bila prekretnica u njenom radu, gdje se zapravo zaljubljuje u rad sa djecom kroz metodu koja pruža dosta uspjeha u radu sa djecom sa govorno-jezičkim poremećajima. Otvara svoj edukativni centar 2021. godine u okviru kog se bavi logopedskom dijagnostikom i terapijama. U ponudi imaju i online usluge za sve one roditelje koji nisu u mogućnosti da dođu lično u centar. Prošle godine, 2022. dobija priznanje Pošte Srbije u okviru konkursa za 1 od 100 uspješnih žena preduzetnica.
Jezik je jedan od najvažnijih načina komunikacije, a govorne i jezičke potškoće mogu značajno utjecati na kvalitetu života. Kako logopedi pomažu u prevladavanju tih poteškoća, saznajte od naše današnje sagovornice.
Kako biste opisali svoju ulogu u radu sa djecom sa različitim poteškoćama u razvoju?
Moja uloga u radu sa decom sa govorno-jezičkim poremećajima je da pomažem kako deci, tako i roditeljima, da kroz što kraći period i na zabavan način prevaziđu poteškoće u govorno-jezičkim razvoju. Akcenat u svom radu stavljam na ranu stimulaciju govora i jezika, kao i značaj sprovođenja terapije kod kuće, pa se bavim i obukom roditelja za rad u kućnim uslovima. Dete najčešće ima 2-3 puta nedeljno logopedsku terapiju (što je u proseku 2-2,5 sata nedeljno). Zato je od izuzetnog značaja rad kod kuće, odnosno vreme koje roditelji provedu sa svojom decom.
Koje su najčešće poteškoće sa kojima se susrećete u radu sa djecom i kako ih rješavate?
Najčešće govorno-jezički poremećaje koje viđam u praksi su: poremećaj nepravilnog izgovora pojedinih glasova (lat.dyslalia), kao i ekspresivna i/ili receptivna disfazija . Razvojna disfazija je razvojni jezički poremećaj, odnosno poremećaj razvoja jezičke produkcije i /ili razumevanja, kada se govor i jezik usporeno razvijaju, a socijalni razvoj je normalan, bez gubitka sluha i drugih poremećaja. Takođe, često je i mucanje, bilingvizam, kasno progovaranje koje je sve zasupljenije u praksi , nesavladane školske veštine, disleksija (poremećaj čitanja), disgrafija (poremećaj pisanja), itd.
Kako radite sa djecom koja imaju poteškoće sa izgovorom ili razumijevanjem govora?
Rad sa decom sa govorno- jezičkim poremećajima je isključivo baziran na detaljnoj dijagnostici ali i individualnim karakteristikama svakog deteta. Tretman se sprovodi individualno i uz praćenje detetovog interesovanja, primenjuju se različite metode i principi u radu. Sa malom decom je najčešće kroz igru, dok sa većom decom, uglavnom kombinovano – uz logopedsku svesku i stimulativnu igru.
Kada je najbolje vrijeme za pregled kod logopeda i kako treba reagovati ako primjetimo neki problem kod djeteta?
Najbolje vreme za logopedsku procenu je ukoliko roditelj primeti kod deteta bilo šta što odstupa od govorno-jezičkog razvoja. Ako je roditeljima bilo šta sumnjivo, savetuje se da se odmah konsultuju sa stručnim licem/ logopedom. Preporuke su da se na prvu logopedsku procenu ode pre 3 rođendana. Najbolje je sa 12-18 meseci. Ukoliko se na vreme javite, uspešnost terapije je veća. Najvažnije su prve 3 godine detetovog razvoja, a na žalost, danas roditelji predugo čekaju da odvedu dete na logopedsku procenu.
Koji su Vaši najučinkovitiji pristupi i tehnike za razvoj psihomotornih vještina kod djece?
Najučinkovitija tehnika zapravo ne postoji. Mislim da je uspeh u radu neizostavan ukoliko posedujete znanje (koje je neophodno da bi ste radili), kao i povezanost sa detetom i roditeljima. Ako uradite dobru dijagnostiku, onda i tretman možete dobro da isplanirate. Po meni je važno da primenjujete različite tehnike i principe, da sledite detetovo interesovanje, jer kroz to možete najviše da uradite. Ukoliko je dete visoko motivisano za rad, radite sa njim kroz nešto što voli, produktivnost same terapije je dosta veća. Ne postoji 1 princip koji može da se primeni za svako dete. Zapravo, svako dete je individualno za sebe i to je najvažnije zapamtiti.
