Logopedica Antonela Prce govori o važnosti ranog prepoznavanja govorno-jezičkih poteškoća, ulozi roditelja u razvoju komunikacije i značaju pravovremene podrške za svako dijete.
Razvoj govora i jezika jedan je od najvažnijih segmenata dječjeg razvoja, jer upravo kroz komunikaciju djeca uče izražavati emocije, potrebe i graditi odnose sa svijetom koji ih okružuje. Iako svako dijete ima svoj tempo razvoja, stručnjaci upozoravaju da je važno na vrijeme prepoznati eventualna odstupanja i pružiti adekvatnu podršku. O tome koliko su rana stimulacija, svakodnevna komunikacija i saradnja roditelja sa stručnjacima važni za napredak djeteta razgovarali smo sa Antonela Prce, magistricom logopedije, koja kroz svoj rad svakodnevno pomaže djeci i njihovim porodicama u savladavanju govorno-jezičkih izazova.
Biografija: Antonela Prce rođena je u Dubrovniku. Magistrirala je logopediju na Sveučilište u Mostaru, na Filozofskom fakultetu, 2022. godine. Tema njenog diplomskog rada bila je „Fonološka svjesnost kod djece kronološke dobi između 6 i 7 godina života“, pod mentorstvom prof. dr. Draženke Blaži. Istraživanje je provela u Osnovna škola Vladimira Pavlovića. Nakon završetka studija obavila je pripravnički staž u Dječji vrtić Čapljina, gdje je položila i stručni ispit. Svoj profesionalni put nastavila je radom u Udruga „Budi mi prijatelj“, uz kontinuirano stručno usavršavanje kroz različite edukacije iz područja logopedije. Kroz svoj rad posebno njeguje individualni pristup svakom djetetu, kao i blisku suradnju s roditeljima, koje smatra ključnim dijelom terapijskog procesa. Najveću motivaciju pronalazi u napretku djece i njihovim malim, ali značajnim uspjesima koji imaju veliki utjecaj na njihov svakodnevni život.
Roditelj: Antonela, šta Vas je inspirisalo da se odlučite za poziv logopeda i rad sa djecom?
Antonela: Nekako sam oduvijek znala da želim raditi posao koji uključuje djecu. Kroz svoju obitelj imala sam priliku upoznati što zapravo znači rad logopeda i koliko je važna podrška koju logoped pruža djeci i njihovim obiteljima. Kada je studij logopedije otvoren na Sveučilištu u Mostaru, osjetila sam da je upravo to poziv kojim se želim baviti.
Roditelj: Koliko je važan pravilan razvoj govora i komunikacije u najranijem djetinjstvu?
Antonela: Pravilan razvoj govora i komunikacije u najranijem djetinjstvu izuzetno je važan jer predstavlja temelj za cjelokupan razvoj djeteta. Kroz govor i komunikaciju dijete uči izražavati svoje potrebe, emocije i misli, razvija odnose s drugima, ali i vještine važne za kasnije učenje, čitanje i pisanje. Rani razvoj jezika usko je povezan sa socijalnim, emocionalnim i kognitivnim razvojem djeteta, zbog čega poteškoće u komunikaciji mogu utjecati i na samopouzdanje, odnose s vršnjacima i funkcioniranje u vrtiću ili školi. Upravo zato je važno pratiti razvoj govora od najranije dobi i reagirati na vrijeme ako postoje odstupanja. Najveći poticaj razvoju govora daju svakodnevna komunikacija, igra, čitanje slikovnica i kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom, jer dijete govor i jezik najbolje usvaja kroz odnos i interakciju s ljudima koji ga okružuju.
Roditelj: Koji su prvi znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pažnju kada posumnjaju na poteškoće u govorno-jezičkom razvoju?
Antonela: Prvi znakovi poteškoća u govorno-jezičnom razvoju mogu se razlikovati od djeteta do djeteta, ali postoje određeni pokazatelji na koje roditelji trebaju obratiti pažnju. To mogu biti izostanak kontakta očima, slabo reagiranje na ime, izostanak pokazivanja prstom i gesti, kašnjenje u progovaranju, oskudan rječnik u odnosu na dob djeteta ili otežano razumijevanje jednostavnih naloga. Kod starije djece znakovi mogu uključivati nepravilni izgovor glasova, mucanje, teškoće u sastavljanju rečenica, slabiju komunikaciju s vršnjacima, ali i poteškoće u predvještinama čitanja i pisanja. Važno je naglasiti da svako dijete ima svoj tempo razvoja, ali kada roditelji primijete da komunikacija i govor ne napreduju očekivanim tijekom, najbolje je potražiti savjet logopeda.
Roditelj: Kada je pravo vrijeme da roditelji potraže pomoć logopeda?
Antonela: Ne postoji određeno “pravo vrijeme” najvažnije je reagirati čim roditelji primijete da razvoj govora, jezika ili komunikacije kod djeteta odstupa od očekivanog razvoja ili kada imaju osjećaj da nešto nije u redu. Vrlo često roditeljska intuicija bude prvi i važan pokazatelj da je potrebna stručna procjena. Ne treba čekati da dijete ‘preraste problem’, posebno ako dijete kasni s progovaranjem, teško razumije govor, nepravilno izgovara glasove, mucа, ima poteškoće u komunikaciji ili kasnije u čitanju i pisanju. Važno je naglasiti da rana procjena i rana intervencija daju najbolje rezultate, jer se upravo u ranom razdoblju razvoja najviše može pomoći djetetu. Čak i kada se ispostavi da je razvoj uredan, roditelji će dobiti smjernice i sigurnost, a ako postoji potreba za podrškom, dijete će je dobiti na vrijeme.
Roditelj: Da li je tačno da „svako dijete progovori kada bude spremno“ ili ipak postoje granice koje roditelji trebaju pratiti?
Antonela: Točno je da je svako dijete individualno i da se razvoj govora kod djece ne odvija potpuno istim tempom. Neka djeca progovore ranije, neka nešto kasnije, i manje razlike u razvoju često su sasvim očekivane. Međutim, važno je naglasiti da ipak postoje razvojne norme i određeni pokazatelji koje pratimo kako bismo procijenili razvija li se govor uredno. Zbog toga rečenicu ‘svako dijete će progovoriti kada bude spremno’ ne treba shvaćati kao razlog za dugo čekanje i odgađanje stručne procjene. Ako dijete ne reagira na ime, ne ostvaruje kontakt očima, ne koristi geste, ima oskudan rječnik ili ne pokazuje napredak u komunikaciji u očekivanoj dobi, važno je potražiti savjet logopeda. Rana procjena ne znači da problem nužno postoji, ali može pomoći da se eventualne poteškoće prepoznaju na vrijeme i da dijete dobije adekvatnu podršku ako je potrebna. Najvažnije je pratiti cjelokupan razvoj djeteta i reagirati na vrijeme, jer rana intervencija daje najbolje rezultate.
Roditelj: Koliko vrijeme provedeno pred ekranima može uticati na razvoj govora kod djece?
Antonela: Vrijeme provedeno pred ekranima može imati značajan utjecaj na razvoj govora i komunikacije kod djece, posebno u najranijoj dobi. Brojna istraživanja pokazuju da prekomjerna i pasivna izloženost ekranima može usporiti razvoj govora, smanjiti pažnju, ali i utjecati na kvalitetu socijalne interakcije i komunikacije. Dijete govor prvenstveno usvaja kroz odnos, igru, kontakt očima i razgovor s odraslima, a ekran ne može zamijeniti tu živu komunikaciju. Također, istraživanja pokazuju da djeca koja su u ranoj dobi duže izložena ekranima češće imaju poteškoće u području govora, pažnje i komunikacije. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca mlađa od dvije godine ne budu izložena ekranima, dok se kod djece od dvije do pet godina preporučuje ograničeno i kontrolirano korištenje sadržaja. S obzirom na tehnološki napredak i zastupljenost tehnologije u svakodnevnom životu ne možemo potpuno izbaciti tehnologiju, potrebno je pronaći balans i dati prednost razgovoru, zajedničkoj igri, čitanju slikovnica i svakodnevnim interakcijama koje su ključne za razvoj govora i jezika.
Roditelj: Na koji način roditelji kroz svakodnevnu igru i komunikaciju mogu podsticati razvoj govora kod svog djeteta?
Antonela: Roditelji imaju izuzetno važnu ulogu u poticanju razvoja govora, a najbolji rezultati se postižu kroz svakodnevnu igru i prirodnu komunikaciju. Nije potrebno izdvajati posebne vježbe, već iskoristiti svakodnevne situacije kao priliku za razgovor, opisivanje i zajedničku interakciju. Tijekom igre važno je pratiti djetetov interes, imenovati predmete i radnje, proširivati djetetove rečenice i davati mu dovoljno vremena da odgovori. Čitanje slikovnica, pjevanje pjesmica, opisivanje onoga što radimo tijekom dana i zajedničke igre u kojima dijete mora tražiti, pokazivati ili birati, odlični su načini za razvoj govora i rječnika. Najvažnije je da komunikacija bude spontana, opuštena i da dijete ima osjećaj da ga slušamo i razumijemo, jer upravo kroz takvu interakciju govor se najprirodnije razvija.
Roditelj: Koje su najčešće greške koje roditelji nesvjesno prave kada je riječ o razvoju govora djece?
Antonela: Najčešće greške koje roditelji nesvjesno prave odnose se na svakodnevne navike koje, iako dobronamjerne, mogu usporiti razvoj govora. Jedna od njih je prekomjerna izloženost ekranima, gdje dijete pasivno prima sadržaj umjesto da aktivno komunicira s okolinom. Također, često se dešava da roditelji ‘govore umjesto djeteta’, ne daju mu dovoljno vremena da se izrazi ili unaprijed pogađaju njegove potrebe, čime se smanjuje motivacija za verbalnu komunikaciju. Greška može biti i korištenje nepravilnog izgovora u komunikaciji s djetetom, kao i nedovoljno zajedničkog čitanja, igre i razgovora. Važno je naglasiti da ove greške nisu rijetke i da ih roditelji ne rade svjesno. Dobra vijest je da se kroz male promjene u svakodnevnoj komunikaciji može značajno doprinijeti razvoju govora djeteta.
Roditelj: Koliko su rana stimulacija i pravovremena terapija važne za napredak djeteta?
Antonela: Rana stimulacija i pravovremena terapija imaju ključnu ulogu u napretku djeteta. Što se ranije uoče poteškoće i započne s podrškom, to su rezultati brži i kvalitetniji, jer je mozak u ranom djetinjstvu najosjetljiviji na učenje i razvoj novih vještina. Upravo zato rana intervencija omogućava da se teškoće ne produbljuju, već da se na njih djeluje u periodu kada dijete najlakše usvaja govor, jezik i komunikacijske obrasce. Uz stručni rad logopeda i aktivno uključivanje roditelja, dijete dobiva kontinuiranu podršku u prirodnom okruženju, što značajno povećava uspješnost terapije. Rana stimulacija ne znači forsiranje djeteta, nego poticanje kroz igru, svakodnevne situacije i pozitivnu interakciju, što dugoročno ima veliki utjecaj na njegov cjelokupan razvoj.
Roditelj: U svom radu sigurno ste imali mnogo emotivnih trenutaka. Postoji li neka priča ili uspjeh malog pacijenta koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Antonela: U radu s djecom uvijek postoji mnogo emotivnih trenutaka i svako dijete je posebno na svoj način, pa uz svakoga od njih vežem lijepe uspomene. Dječja srca su iskrena, puna ljubavi i topline, pa i njihov zagrljaj često znači više nego riječi. Ipak, najsretnija sam kada čujem rečenice poput: ‘Teta, sada mi je puno lakše čitati u školi’ ili ‘Teta, sada me prijatelji razumiju kada govorim’. Posebno mi je u sjećanju ostalo pismo jedne djevojčice nakon završene terapije, u kojem je napisala: ‘Hvala ti za najljepši dar u mom životu, upravo u takvim trenucima postanem svjesna koliko je važna uloga logopeda u životu djece i njihovih obitelji, ali i koliko je zapravo poseban i blagoslovljen ovaj životni poziv.
Roditelj: Koliko je važna saradnja roditelja i logopeda za uspjeh terapije?
Antonela: Suradnja roditelja i logopeda izuzetno je važna i rekla bih da je jedan od ključnih faktora uspjeha terapije. Dijete najveći dio vremena provodi upravo sa svojom obitelji, zbog čega je kontinuitet rada i podrške kod kuće jednako važan kao i sami logopedski tretman. Kada roditelji i logoped djeluju kao tim, prate iste ciljeve i međusobno komuniciraju, napredak djeteta je mnogo brži i kvalitetniji .
Roditelj: Šta biste poručili roditeljima koji osjećaju strah ili nesigurnost kada primijete da dijete kasni u govoru?
Antonela: Roditeljima bih prije svega poručila da ne osjećaju krivnju i da strah ne treba odgađati traženje savjeta stručnjaka. Svako dijete razvija se svojim tempom, ali kada roditelj primijeti da govor ili komunikacija odstupaju od očekivanog razvoja, važno je reagirati na vrijeme. Rana podrška i pravovremeno uključivanje logopeda mogu značajno pomoći djetetu i olakšati njegov daljnji razvoj. Također, važno je da roditelji znaju kako nisu sami u tom procesu. Logoped nije tu samo za dijete, nego i kao podrška cijeloj obitelji, kako bi zajedno pratili djetetov napredak i stvarali sigurno i poticajno okruženje za razvoj govora i komunikacije.
