Dr. sc. Jasmina Klebić: Kroz svoj rad kao logoped, osjećam se privilegovano što mogu biti dio tima i pomoći osobama koji trebaju moju pomoć

Moja ljubav prema logopediji nije samo produkt obrazovanja i iskustva, već i volja i želja i emocionalno povezivanje sa djecom i njihovim porodicama kojima pomažem

Dr. sc. Jasmina Klebić, logoped – intervju

BIOGRAFIJA: Jasmina (Brković) Klebić rođena je u Tuzli. Osnovno obrazovanje stekla je u Tuzli, gdje je završila srednju Medicinsku školu. Po završetku srednje Medicinske škole upisala se na Defektološki fakultet u Tuzli i i stekla zvanje dipl. defektologa-logopeda. Nakon diplomiranja, odradila je pripravnički staž u JZNU Dom zdravlja Tuzla i 2003 godine se zapošljava i radi sve do januara 2010 god. u preduzeću „Meggle“ doo Posušje. U januaru 2010 godine se zapošljava na Klinici za neurologiju Univerzitetsko kliničkog centra (UKC) Tuzla, radno mjesto „Logoped“. Postdiplomski studij upisala je školske 2006/2007 godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, područje Logopedija. U julu 2009 godine uspješno je odbranila magistarski rad pod nazivom “Ishod afazičnih poremećaja nakon moždanog udara“. Iste godine je izabrana u zvanje višeg asistenta i angažovana je kao viši asistent na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli. Školske 2011/2012 godine upisuje se na doktorski studij na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli i 2014 godine uspješno brani doktorsku disertaciju pod nazivom „Afazije i kognitivno funkcionisanje kod pacijenata sa intrakranijalnim tumorima“.  Od 2013 godine pa do danas je zaposlena na radnom mjestu logoped u Centru za rani rast i razvoj JZNU Dom zdravlja “dr Mustafa Sehovic” Tuzla. Tuzla gdje se aktivno bavi prevencijom, detekcijom i ranom intervencijom djece sa poteškoćama u ranom rastu i razvoju. U aprilu 2018 godine od Grada Tuzla je dobila priznanje za Super ženu u 2017 godini. Autor i koautor je više naučnih radova, također autor je knjige Rani rast i razvoj- multidisciplinarni pristup te recenzent jednom edukativnom časopisu. U proteklim godinama je aktivno učestvovala na mnogim kongresima, seminarima i workshop-ovima u zemlji i inostranstvu.  Udata je i majka dvoje djece.

Svijet razvoja dječjeg govora i komunikacije kompleksan je i fascinantan, a među stručnjacima koji oblikuju ovaj važan segment života djece, Jasmina Klebić ističe se kao inspirativan primjer posvećenosti i stručnosti. Sa bogatom karijerom u logopediji i edukaciji, Jasmina je posvetila svoj profesionalni, ali i lični život pomaganju djeci da razviju svoje komunikacijske vještine i prevaziđu  različite poteškoće u govoru. Kroz ovaj intervju Jasmina će nam podijeliti važne informacije o logopediji, njenom iskustvu u radu sa djecom, te savjete za roditelje o važnosti rane intervencije U nastavku vam donosimo intervju sa dr.sc. Jasminom Klebić.

Kada se rodila ljubav prema logopediji?

Moja ljubav prema logopediji je duboko ukorijenjena od mog najranijeg djetinjstva i moje lično iskustvo s obzirom da sam odrastala uz člana uže porodice koji je imao Down sindrom i nakon ovoliko godina mogu reći da je ljubav prema logopediji i pomaganjem u tom pravcu oblikovalo moju životnu perspektivu već od najranijih godina. To moje iskustvo me potaknulo da istražujem područje logopedije, jer sam vidjela koliko je važna podrška u razvoju komunikacije i jezičkih vještina osobama koje imaju određenu poteškoću u govoru.

Kroz svoje odrastanje i kasnije kroz studiranje na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, dublje sam razumjela važnost rane intervencije i multidisciplinarnog pristupa u životima osoba sa različitim poteškoćama. Shvatila sam da logopedija nije samo struka, već poziv koji zahtijeva empatiju, strpljenje, upornost, veliku energičnost i kreativnost. Svaki dan u ovom poslu imam motivaciju da se kontinuirano usavršavam kako bih pružila najbolju moguću podršku svojim pacijentima i njihovim porodicama.

Kroz svoj rad kao logoped, osjećam se privilegovano što mogu biti dio tima i pomoći osobama koji trebaju moju pomoć. Moje lično iskustvo iz porodice me neprestano podsjeća koliko je važno razumijevati i podržavati osobe s poteškoćama u njihovom svakodnevnom životu. Sticanjem zvanja logoped i naravno svojim radom i zalaganjem postala sam aktivni sudionik u timovima koji pronalaze najbolja rješenja za brojne izazove sa kojima se susrećemo.

Često znam reći da za mene, logopedija nije samo karijera, već način života koji vas svakodnevno tjera da budete najbolja verzija sebe, pružajući pomoć onima kojima je najpotrebnija. Ovaj poziv vas pokrene i da se angažujete u zajednici, tako i ja stalnim javnim nastupima i zalaganjem nastojim unaprijediti svijest šire zajednice o važnosti ovog vida podrške.

Ukratko, moja ljubav prema logopediji nije samo produkt obrazovanja i iskustva, već i volja i želja i emocionalno povezivanje sa djecom i njihovim porodicama kojima pomažem, što čini svaki dan u ovom pozivu izuzetno ispunjavajućim i inspirativnim.

Kako je tekao Vaš put obrazovanja? Recite nam gdje ste sve radili i kakva su Vam bila iskustva?

Moje prvo zaposlenje je bilo u kompaniji Meggle d.o.o. Posušje gdje sam bila zadužena za prodaju na nivou regije i to iskustvo mi je pružilo priliku za lični i profesionalni razvoj. U kompaniji Meggle sam stekla veoma važne vještine iz oblasti menadžmenta, timskog rada i komunikaciji te strategija za postizanja ciljeva, koje su ključne u poslovnom svijetu. Unatoč veoma uspješnom početku u korporativnom sektoru, moja velika strast i ljubav prema logopediji usmjerila me prema radu u struci.

Kompanija Meggle je ostala i dalje moj odličan saradnik, nastavila je da prati moj rad i pokazala je da je društveno odgovorna kompanija, koja prepoznaje značaj ulaganja u podršku razvoju djece.

Nakon magisterija, doktorata iz logopedije te završenog prvog ciklusa menadžmenta u zdravstvu, kontinuirano sam se usavršavala kroz brojne edukacije iz područja ranog rasta i razvoja kako u regiji, tako i u svijetu. Već dvanaest godina sam zaposlena kao logoped u JZNU Dom zdravlja „Dr Mustafa Šehović“ Tuzla, u Centru za rani rast i razvoj čiji odjel zauzima veoma važno mjesto u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Paralelno, aktivno sudjelujem kao saradnica iz prakse na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli, u naučno nastavnoj bazi Logopedski centar „Moj logoped“, gdje dijelim svoje znanje i iskustvo studentima logopedije i audiologije.  Takođe, aktivna sam članica federalne radne grupe za rani rast i razvoj te sarađujem s vrtićima, udruženjima i javnim ustanovama koje se bave ovom važnom problematikom.

Danas djeca sve češće imaju problema sa razvojem govora. Kada je pravo vrijeme za prvu posjetu logopedu i šta preporučujete roditeljima?

Svake godine sve više se stavlja naglasak na ranu identifikaciju i ranu intervenciju kod razvojnih poteškoća, uključujući jezičke i komunikacijske teškoće. Ovo dovodi do toga da sve više djece dobija potrebnu podršku u ključnim fazama svog razvoja. Svakodnevni rad na podizanju svijesti šire javnosti omogućava roditeljima da prepoznaju različite razvojne prepreke i poteškoće kod svoje djece i da pravovremeno reaguju. Moderni način života, uključujući sve veću upotrebu tehnologije, može značajno uticati na jezički i komunikacijski razvoj djece. Djeca danas provode više vremena ispred ekrana, što često smanjuje vrijeme koje provode u verbalnoj interakciji sa roditeljima i vršnjacima. Ovaj nedostatak interakcije može takođe doprinijeti razvoju određenih jezičkih poteškoća.

Roditeljima se preporučuje da obrate pažnju na sljedeće aspekte kako bi podržali jezički i komunikacijski razvoj svog djeteta:

1. Rani pregledi i procjene: Redovni pedijatrijski pregledi i rane logopedske procjene mogu identificirati potencijalne poteškoće u razvoju te omogućiti brzu intervenciju ako je potrebno.
2. Podsticanje komunikacije: Aktivno podsticanje verbalne i neverbalne komunikacije kod djece je ključno. Igranje, čitanje knjiga i razgovor s djecom su važne aktivnosti koje potiču razvoj jezika.
3. Ograničenje vremena pred ekranima: Djeca do tri godine ne bi trebala biti izložena elektronskim medijima. Umjesto toga, treba ih podsticati na interakciju sa stvarnim ljudima kako bi razvijali svoje komunikacijske vještine.
4. Podrška kod kuće: Roditelji mogu podržati jezički razvoj kod kuće kroz razgovor, postavljanje pitanja, pričanje priča i slične aktivnosti. Aktivno uključivanje u djetetovu igru i svakodnevne razgovore može značajno doprinijeti njihovom jezičkom razvoju.
5. Pravovremena intervencija: Ako primijetite bilo kakve znakove poteškoća u jezičkom ili komunikacijskom razvoju, obratite se logopedu na vrijeme. Rano prepoznavanje i intervencija mogu omogućiti pravilan razvoj i pružiti potrebnu podršku djetetu.

Ove smjernice mogu pomoći roditeljima da osiguraju optimalne uslove za jezički i komunikacijski razvoj svoje djece, omogućavajući im da rastu i razvijaju se na najbolji mogući način.

Nikada nije prerano posjetiti i potražiti savjet logopeda. S obzirom da su roditelji model svom djetetu bitno je da pravilno razgovaraju sa svojim djetetom i da mu ne tepaju. Ukoliko dijete nepravilno izgovara pojedine glasove našeg jezika potrebno je što prije krenuti sa logopedskim tretmanom kako dijete ne bi usvojilo nepravilan govor. Dijete do 5 godine treba da izgovara pravilno sve glasove našeg jezika. Takođe, poželjno je govoriti djetetu jednostavnim jezikom, kraćim rečenicama i naglašavati ono ključno u rečenici. Osim toga, roditelji najčešće reaguju na prvi djetetov glas, znajući već šta od njih traži. Potrebno je pokušati ipak potaknuti dijete da nam objasni što želi svojim riječima. Umjesto da mu unaprijed damo ono što traži, ponudimo mu mogućnost izbora, na primjer: hoćeš li piti vodu ili sok? Djetetu oskudnog riječnika mnogo znače ponuđene opcije u usvajanju jezika kao i učestalo imenovanje, komentarisanje i opisivanje stvari oko sebe. U slučaju da se radi o nekoj igrački ili manjem predmetu, dobro je podići taj predmet u nivo lica i imenovati ga, kako bi dijete bilo usmjereno na roditelja i moglo naučiti imenovati predmet.

I ono što je najvažnije da znaju budući roditelji i roditelji male djece jesu znaci upozorenja. Navešću neke od znakova upozorenja:

• ako beba ne počinje da „brblja“ (mama, tata),
• ne progovara ni jednu riječ sa 16 mjeseci,
• ne kombinuje dvije riječi sa dvije godine,
• ne pokazuje prstom šta želi,
• ne odaziva se i ne okreće se prema izvoru zvuka,
• gubi ili ne razvija govor i socijalizaciju,
• ne pokazuje interes za istraživanje okoline,
• ne interesuju ga/je druga djeca,
• ne može zadržati pažnju na zadanim aktivnostima,
• ima loš ili nepostojeći kontakt očima,
• ne zna se igrati igračkama,
• igra joj/mu nije funkcionalna,
• ne zna svrhu i funkciju svakodnevnih predmeta,
• opsesivno reda igračke ili druge predmete iz okoline,
• ne prati jednostavne vokalne naloge (npr. „dođi“, „daj“, „donesi“, „uzmi“, „otvori“ i sl),
• čini vam se da dijete “ne čuje”,
• ne reaguje/ne odaziva se na svoje ime,
• ima čudnu repeticiju (ponavljanje) određenih ponašanja,
• neobično koristi tijelo (leprša rukama, hoda na prstima, zagleda seu svoje ruke, igra se prstićima, pokriva uši i sl.),
• primjećujete opsesiju određenim radnjama ili predmetima (opsesija vodom, svjetlima, prekidačima, svjetlucavim predmetima, vrtenje poklopaca i sl.),
• opsesivno vrti točkove na autićima ili vrti neke predmete, veliko interesovanje za ventilatore i sve „vrteće“predmete,
• insistira na rutinama i redosljedu određenih radnji, događaja, itd.

Sve pobrojano su znaci upozorenja koje trebaju znati svi roditelji, ali i zdravstveni radnici i saradnici kako bi se na vrijeme reagovalo.

Ukoliko dijete do polaska u školu nema poteškoće u govoru, a odgajateljice u vrtiću su primijetile da pogrešno drži olovku ili ne može povezati skupinu glasova u riječ ni rastaviti riječ na glasove potrebno je što prije reagovati i uključiti dijete u logopedski tretman, jer iz takvih teškoća proizilaze teškoće u čitanju i pisanju i tada se počinje raditi na glasovno-slogovnoj terapiji kao predvježbama vještina čitanja i pisanja.

Iznimno je važno kod predškolske djece ispitati orijentaciju u prostoru, odnosi lijevo-desno u odnosu na sebe i druge, vidjeti postoji li jezična slabost u govoru, tj. čuti kako i na koji način se dijete izražava, te koliki joj/ mu je vokabular. Dijete u toj dobi treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu, da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku. Ako dijete sa teškoćama krene u prvi razred, one s vremenom postaju sve vidljivije. Naime, u početku kada počinje usvajati vještinu čitanja, najčešće nastaju smetnje zbog nedovoljno učvršćene veze slovo-glas, prisutne su teškoće u glasovnoj analizi i sintezi i u nedovoljno razvijenoj vizualno-motornoj percepciji.

Ako dijete treba logopedske vježbe ne treba ih odlagati jer pravovremeni reagovanjem i što ranijim uključivanjem u logopedski tretman mogu se ukloniti smetnje, minimizirati problem, postići puni potencijal i spriječiti razvijanje njegove svijesti o poremećaju, te spriječiti eventualne neugode koje bi ono moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi.

Kada ustanovite neki problem u govoru kod djeteta na koji način kreće terapija?

Kada se ustanovi problem u govoru kod djeteta, terapija obično započinje ovim slijedom koraka:

1. Procjena: Logoped će prvo provesti detaljnu procjenu djetetovih govornih i jezičnih sposobnosti. Ova procjena uključuje razgovor s roditeljima, promatranje djeteta, te korištenje standardiziranih testova i alata za evaluaciju.
2. Dijagnoza: Na temelju rezultata procjene, logoped će postaviti dijagnozu koja može uključivati specifične jezične poremećaje, artikulacijske probleme, fonološke poremećaje, ili druge komunikacijske poteškoće.
3. Individualizirani plan terapije: Logoped će razviti individualizirani plan terapije koji je prilagođen potrebama djeteta. Ovaj plan će uključivati ciljeve terapije, metode i tehnike koje će se koristiti, te frekvenciju i trajanje terapijskih sesija.
4. Terapijske sesije: Terapija obično uključuje redovne sesije s logopedom. Tokom ovih sesija, logoped će raditi s djetetom koristeći različite tehnike i aktivnosti koje su usmjerene na poboljšanje specifičnih govornih i jezičnih vještina.
5. Uključivanje roditelja: Roditelji igraju ključnu ulogu u terapiji. Logoped će ih educirati o tehnikama koje mogu koristiti kod kuće kako bi podržali djetetov napredak. Redovna komunikacija sa roditeljima pomaže u praćenju napretka i prilagođavanju terapije prema potrebama djeteta.
6. Praćenje napretka: Logoped će redovno pratiti napredak djeteta prema postavljenim ciljevima. Na temelju napretka, terapijski plan može biti prilagođen kako bi se osiguralo da dijete dobije optimalnu podršku.
7. Multidisciplinarni pristup: Logopedi često rade zajedno sa pedijatrima, porodičnim ljekarima, stomatolozima, neuropsihijatrima, psiholozima, pedagozima, okupacionim ili radnim terapeutima, socijalnim radnicima, fizioterapeutima, edukacijskim rehabilitatorima i drugim stručnjacima. Ova saradnja osigurava da se svi aspekti djetetovog razvoja uzmu u obzir.
8. Završetak terapije: Terapija može trajati različito vrijeme, ovisno o težini i prirodi problema. Kada dijete postigne ciljeve terapije i pokaže značajan napredak, terapija može biti završena. Međutim, povremeni pregledi mogu biti preporučeni kako bi se osiguralo da dijete zadrži postignuti napredak.

Cilj terapije je pomoći djetetu da razvije svoje komunikacijske vještine i da ostvari svoj puni potencijal što će mu omogućiti bolju interakciju s okolinom i povećati samopouzdanje u svakodnevnim situacijama.

Koliko su računari, tableti i telefoni utjecali na razvoj govora kod mališana?

Praksa je pokazala da veliki procenat djece koja imaju poteškoće u govoru i jeziku provodio više od 10h dnevno pred ekranima. Djeca koja provode previše vremena ispred ekrana imaju manje prilika za verbalnu interakciju sa roditeljima i vršnjacima, što je ključno za razvoj govora. Verbalna interakcija uključuje ne samo govor, već i slušanje, gledanje lica, te razumijevanje neverbalnih znakova. Gledanje videa i crtića bez interakcije može rezultirati pasivnim učenjem, gdje dijete ne koristi jezik aktivno. Aktivno sudjelovanje i razgovor su ključni za razvoj jezika. Zatim, prekomjerna upotreba tehnologije može dovesti do prekomjerne stimulacije, što može dovesti do poteškoće sa pažnjom i usvajanja novih informacija. Takođe, postoje i brojne studije koje govore da prevelika upotreba ekrana može da utiče i na razvoj mozga kod male djece, posebno područja odgovorna za jezik i socijalnu interakciju. Preporučuje se da djeca do treće godine ne budu izložena ekranima. Za stariju djecu od tri godine vrijeme pred ekranom (edukativni sadržaj) treba biti ograničeno na jedan sat dnevno uz sudjelovanje roditelja što uključuje zajedničko gledanje edukativnih programa, postavljanjem pitanja koja potiču verbalnu interakciju.

Treba poticati igre bez ekrana, čitanje knjiga, razgovore i druge aktivnosti koje uključuju verbalnu interakciju i educirati roditelje kako i na koji način da stvore poticajno okruženje za pravilan rast i razvoj svog djeteta.

Na osnovu Vašeg iskustva koliko dobro govore djeca predškolskog uzrasta?

Na osnovu mog iskustva u praksi jezički razvoj djece predškolskog uzrasta može varirati, ali u posljednje vrijeme primjećujem značajan porast broja djece koja imaju poteškoće sa govorom. Radim prvenstveno sa djecom koja imaju usporen razvoj govora i mogu potvrditi da je broj djece sa ovim izazovima u porastu. Ključna je rana identifikacija i pravovremena intervencija, jer rano prepoznavanje i odgovarajuća podrška mogu značajno poboljšati ishod logopedske rehabilitacije. Djeca do treće godine trebaju usvojiti bazu maternjeg jezika, a do 5 godine sve glasove našeg jezika trebaju izgovarati pravilno. Ono što je zabrinjavajuće je da sve više djece nema razvijen receptivni jezik (razumijevanje). Zato ne smijemo čekati! Rana intervencija je od vitalne važnosti za postizanje optimalnih rezultata i osiguranje svijetle budućnosti za svako dijete. Uključivanje stručnjaka i saradnja sa roditeljima od najranije dobi može omogućiti djeci da razviju svoje vještine na najbolji mogući način i naravno da postignu svoj puni potencijal.

Više puta ste spomenuli da je važna saradnja sa roditeljima. Koliko su roditelji bitni u procesu logopedske rehabilitacije i da li treba da vježbaju govor sa djecom kod kuće?

Uloga roditelja u logopedskoj rehabilitaciji je neprocjenjiva i njihovo aktivno sudjelovanje može značajno uticati na uspjeh terapije. Roditelji provode najviše vremena sa djetetom i mogu pružiti kontinuiranu podršku koja je neophodna za napredak u govoru. Oni su u idealnoj poziciji da svakodnevno potiču i prate djetetov napredak.

Terapijske sesije sa logopedom obično traju ograničeno vrijeme. Sprovodeći redovne vježbe kod kuće prema uputama logopeda roditelji mogu pomoći djetetu da primijeni i učvrsti vještine naučene tokom logopedskih sesija.

Stimulativno okruženje potiče razvoj govora, to uključuje čitanje knjiga, razgovor sa djetetom, igranje igara koje potiču verbalnu interakciju i uključivanje djeteta u svakodnevne aktivnosti koje potiču komunikaciju. Ovo je timski rad i roditelji trebaju redovno komunicirati sa logopedom kako bi se informisali o napretku djeteta, razumjeli terapijske ciljeve i dobili smjernice za vježbe koje mogu raditi kod kuće. Za rad kod kuće je potrebna dosljednost i rutina te da sprovođenje logopedskih vježbi bude dio svakodnevnih aktivnosti. Vježbe moraju biti biti zabavne i interaktivne, kroz igru, pjesme, priče i druge zanimljive aktivnosti, djeca će biti više motivirana za učenje. Takođe roditelji mogu koristiti svakodnevne situacije kao priliku za vježbanje govora. Naprimjer, tokom kupovine, igre u parku ili vožnje automobilom, mogu postavljati pitanja, poticati dijete da imenuje objekte, opisuje događaje ili izražava svoje potrebe. Važno je napomenuti da su pohvala i ohrabrenje vrlo važni. Roditelji trebaju pohvaliti dijete za svaki napredak i trud, čak i za najmanje korake, kako bi izgradili samopouzdanje i motivaciju.

Za kraj da li imate neku poruku za Roditelj?

Razvoj jezika je više od riječi koje izgovaramo, to je most koji povezuje svijet vašeg djeteta sa njegovim snovima i mogućnostima i zato kroz igru, priče i zajedničke trenutke razvijajte maštu kod svoje djece. Rano djetinjstvo je najvažniji period u životu i zato sudjelujte u njemu, jer ponekad nećete saznati vrijednost trenutka dok ne postane uspomena.