Oftalmološke indikacije za carski rez.
Piše: dr Mirnesa Odobašić
Trudnoća je za svaku ženu jedan od najznačajnih perioda života, koji donosi promjene u svim sferama. Tijelo trudnice prolazi kroz mnoge promjene koje štite i omogućavaju razvoj fetusu, te pripremaju majku za porod. Promjene se dešavaju u gotovo svim organskim sistemima, pa i u samom oku.
U nastavku ćemo govoriti o promjena u oku u toku trudnoće, kao i koje su to sa oftalmološke strane indikacije za carski rez. Iako je većina ovih promjena reverzibilna i ima dobru prognozu, neke od ovih patologija zahtijevaju pažljivo praćenje i mogu zahtijevati brzo liječenje. Jedna od najčešćih fizioloških promjena u trudnoći je pojačana pigmentacija kapaka, poznata kao melazma. Trenutna istraživanja sugeriraju da je melazma rezultat porasta hormona melanina, što dovodi do povećane melanogeneze i melanocitoze. Melazma općenito nestaje nekoliko mjeseci nakon poroda.
Hormonalne promjene tijekom trudnoće mogu dovesti do suzne disfunkcije i sindroma suhog oka. Proizvodnja estrogena i progesterona je povećana, a vrijednosti testosterona smanjene. To je važno jer testosteron je taj koji pomaže u održavanju strukture i funkcije meibomskih (lojnih žlijezda u kapcima) i suznih žlijezda. Debljina i zakrivljenost rožnice povećavaju se u drugom i trećem tromjesečju, vjerojatno zbog zadržavanja vode. Zbog ovih promjena, refrakcijska hirurgija rožnice je kontraindicirana tijekom trudnoće. Štoviše, suzna disfunkcija komplicira proces oporavka nakon bilo kojeg postupka refrakcije rožnice, budući da suho oko može dovesti do lošeg zacjeljivanja rana. Stoga bi se sve keratorefraktivne operacije poput LASIK-a — ili čak promjena dioptrijskih naočala — trebale odgoditi do tri do šest mjeseci nakon poroda, kada se dioptrija stabilizira.
Zabilježeno je da intraokularni pritisak pada za 2 do 3 mm Hg tijekom trudnoće. Iako tačan mehanizam koji stoji iza ovog smanjenja nije utvrđen, postoji nekoliko predloženih hipoteza: povećano otjecanje očne vodice, veća elastičnost tkiva i posljedično manja rigidnost sklere, smanjen sistemski vaskularni otpor koji dovodi do smanjenog episkleralnog venskog tlaka i globalna acidoza u trudnoći.
U toku trudnoće može doći do povalje preeklampsije i eklampsije. Preeklampsija je oblik konstrikcijske vaskulopatije koja uzrokuje hipertenziju s disfunkcijom krajnjih organa ili proteinurijom, dok kod eklampsija dolazi do razvoja kontrakcija. Očne komplikacije javljaju se u oko 25% do 33% žena s preeklampsijom i u 50% žena s eklampsijom. Trudnice s očnim manifestacijama preeklampsije ili eklampsije mogu imati zamagljen vid, postojanje mrlje u vidnom polju, duple slike, pojačanu osjetljivost na svjetlost, te poremećaj raspoznavanja boja. Većina ovih vidnih promjena je reverzibilna i nestaje u postporođajnom razdoblju.
Centralna serozna horioretinopatija, poremećaj karakterizira curenje tekućine u makulu, se javlja kod trudnica u procentu 0,008%, najčešće u trećem tromjesečju. Ovi pacijenti često imaju centralni gubitak vida, odgođeni oporavak nakon fotostresa, krivljenje slike i gubitak zasićenosti boja. Često se povlači oko tri mjeseca nakon poroda, čak i bez liječenja. Međutim, može se ponoviti na istom oku u sljedećim trudnoćama.
Poznato je da je trudnoća stanje hiperkoagulacije krvi koje povećava rizik od nekih okularnih patologija kao što su okluzije retinalne arterije i vene, pri čemu je okluzija arterije češća. Oba stanja mogu se manifestirati kao bezbolni monokularni gubitak vida. Diseminirana intravaskularna koagulacija je poremećaj proteina zgrušavanja krvi koji se može povezati s različitim stanjima poput upale, infekcije i raka, kao i trudnoće. Ovo stanje hiperkoagulacije može dovesti do stvaranja tromba u krvnim sudovima koji opskrbljuju retinu što može rezultirati razvojem seroznog odvajanja retine.
Idiopatska intrakranijalna hipertenzija najčešće se viđa u pretilih žena generativne dobi. Kada se pojavi tijekom trudnoće, najčešće se javlja u prvom tromjesečju. Uzrokuje glavobolje kao i razne vidne simptome kao što su duple slike, defekt vidnog polja, pojačana osjetljivost na svjetlost, retrobulbarna bol i pulsirajuće zujanje u ušima. Iako pregled fundusa otkriva obostrani otok papile optičkog nerva u većini slučajeva, neki pacijenti mogu imati jednostrani otok papile ili ga uopće nema.
Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze tijekom trudnoće. Bolest se često očituje kao jednostrana ili obostrana spuštenost kapka, zaostajanje kapaka i paraliza ekstraokularnih mišića. Gravesova bolest najčešće se javlja u prvom tromjesečju, nakon čega slijedi remisija u drugom i trećem tromjesečju.
Postojeća očna oboljenja kao što su dijabetička retinopatija, uveitis i toksoplazmoza mogu predstavljati izazov kod trudnica i zahtijevaju konsultacije sa oftalmolozima. Jedan mit koji kruži jeste da ukoliko je trudnica radila lasersko skidanje dioptrije ne može prirodnim putem donijeti dijete na svijet, što nije tačno. Za sada poznate kontraindikacije za prirodni porod su visoka miopija, glaukom, dijabetičke retinopatija i historija prethodne ablacija retine na oku. Najvažnije prije samog poroda jeste učiniti pregled očne pozadine, kako bi se isključilo postojanje degenerativnih promjena ili ruptura na retini, koje mogu predstavljati opasnost. Ukoliko se iste uoče adekvatno se mogu zbrinuti laserom za očnu pozadinu.
Za kraj kada obaviti prvi pregled djeteta?
Pregledi vida kod djece su izuzetno važni, jer čak 5 do 10 posto predškolaca i 25 posto djece školske dobi ima problema s vidom. Rano otkrivanje djetetovih poteškoća s vidom može biti presudno, jer djeca često bolje reagiraju na liječenje ukoliko se problem s vidom dijagnosticira dovoljno rano. Pregled vida učiniti u dobi od 3 godine, te još jednom prije polaska u prvi razred osnovne škole, u dobi od 5 ili 6 godina. Naravno ukoliko roditelji ili pedijatar uoče ili posumnjanju na poteškoće u razvoju vida pregled je potrebo učiniti odmah.
Za djecu školske dobi preporuča se ponavljati pregled vida svako dvije godine ukoliko dijete nema dijagnosticiranih problema s vidnom oštrinom. Djeca koja imaju potrebu za nošenjem naočala ili kontaktnih leća bi trebala kontrolirati vid jednom godišnje ili po preporuci svog oftalmologa.