Samopregled nije zamjena za specijalistički pregled, mamografiju ili ultrazvučni pregled dojki, nego odlična dopuna tim pregledima koje treba provoditi redovno.
Danijela Milekić, specijalista radiologije rođena je u Banja Luci, gdje je završila osnovnu i srednju medicinsku školu. Medicinski fakultet Univerziteta u Banja Luci je upisala 2003. godine. Nakon završetka studija 2010. godine zaposlila se u UKC RS kao doktor medicine. Specijalizaciju iz oblasti kliničke radiologije je započela 2011. godine. Specijalističko usavršavanje je obavljala u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske Banja Luka i Univerzitetskom kliničkom centru u Nišu, Srbija. Tokom specijalističkog staža primjenjivala je sve radiološke dijagnostičke metode (ultrazvuk, mamografija, CT i MR). Početkom 2018. godine uspješno je položila specijalistički ispit i nastavila raditi u UKC RS Banja Luka. U toku svog rada aktivno je učestvovala na više domaćih i internacionalih kongresa i simpozijuma iz oblasti radiologije. Od osnivanja Udruženja radiologa Republike Srpske, aktivno učestvuje u njegovom radu. Pored toga od 2017. godine je član RSNA (Udruženja radiologa Sjeverne Amerike) kao i ESR – udruženja evropskih radiologa.
Danijela Milekić je specijalista radiologije rođena je u Banja Luci, gdje je završila osnovnu i srednju medicinsku školu. Medicinski fakultet Univerziteta u Banja Luci je upisala 2003. godine. Nakon završetka studija 2010. godine zaposlila se u UKC RS kao doktor medicine. Specijalizaciju iz oblasti kliničke radiologije je započela 2011. godine. Danas je dr. Milekić vlasnica ordinacije Lenus u Banja Luci. Sa dr. Milekić smo razgovarali o njenom pozivu ljekara i značaju preventivnih pregleda. U nastavku možete pročitati intervju.
Kada ste se odlučili za poziv ljekara?
Još od osnovne škole me zanimala medicina, pa sam znala da u tom pravcu želim nastaviti svoje obrazovanje. Nakon završene osnovne škole, upisala sam srednju Medicinsku školu u Banjaluci, pa je nekako logičan slijed bio da obrazovanje nastavim na banjalučkom Medicinskom fakultetu.
Šta je presudilo u odbiru specijalizacije iz oblasti radiologije?
Moram priznati da mi radiologija nije bila prvi izbor. Nakon završenih osnovnih studija želja mi je bila da budem ginekolog i da se bavim ženama i ženskim zdravljem, ali u to vrijeme nije bilo potrebe za tim kadrom. U ustanovi u kojoj sam tada radila ponuđena mi je specijalizacija iz radiologije. Nisam dugo razmišljala jer sam već tada znala koliko je radiologija važna i koliki je njen potencijal u budućnosti. Sada, sa ove tačke gledišta, mogu zahvaliti poslovodstvu što su mi tada ponudili i pokazali put u profesiju kojoj danas pripadam svim srcem.
Vlasnica ste Dijagnostičkog centra Lenus koji se primarno bavi bolestima dojke. Kada je centar nastao i koje usluge pružate?
Sam koncept i ideja oko otvaranja Dijagnostičkog centra Lenus su dugo planirani. Za mene je glavni pokretač bio kako pomoći pacijentima i kako im olakšati put do dijagnoze. Bilo je tu dosta poteškoća i preduslova koji su se morali ispuniti da bi se sve pokrenulo. Kada se sve posložilo, centar je počeo sa radom i zvanično je otvoren u oktobru prošle godine. U Dijagnostčkom centru, pored najsavremenijeg uređaja za 3D mamografiju koji je visko senzitivan u otkrivanju najranijih promjena kod karcinoma dojke, radi se ultrazvučna dijagnostika i biopsija sumnjivih promjena na dojkama. Koncept i ideja je da žena koja ima problem sa dojkom u roku od par dana u Lenusu dobije kompletnu radiološku obradu dojke sa patohistološkom dijagnozom. Pored toga, u centru je moguće obaviti ginekološki pregled, a u skorije vrijeme je u planu i uvođenje aparata za mjerenje gustine kostiju kod žena (DEXA) koji je najbolji u ranoj detekciji osteoporoze, čemu su sklone žene a naročito one u menopauzi.
Ko čini Vaš tim u Centru?
Trentno u Lenusu rade tri radiologa koja se bave dijagnostikom dojki, ali i drugim radiološko-dijagnostičkim procedurama, a na raspolaganju su specijalista opšte hirurgije, internista reumatolog i ginekolog.
Kada govorimo o zdravlju žena koliko je važan samopregled dojki?
Samopregled dojki je važan dio zdravstvene kulture žena, a njegova uloga u ranom otkrivanju promjena u dojkama je velika. Na žalost, samopregled dojki je našoj praksi zanemaren. Neke žene već na samo spominjanje samopregleda u razgovoru reaguju negativno, a razlog su najčešće neznanje, strah i loša informisanost. Većina žena odgovara pitanjem “Šta ako nešto napipam?”.
Smatram da je potrebno na jednostavan i razumljiv način objasniti ženama kada, šta i kako treba raditi u slučaju da nešto napipaju. Potrebno ih je uputit na pregled. Samopregled nije zamjena za specijalistički pregled, mamografiju ili ultrazvučni pregled dojki, nego odlična dopuna tim pregledima koje treba provoditi redovno. Vremenski intervali između pregleda obično su veliki – od nekoliko mjeseci do dvije godine, i u tom periodu niko ne može predvidjeti i sa sigurnošću reći šta će se u dojci razviti ili ne, iako su nalazi u trenutku pretrage bili uredni. Iz tog razloga su nam samopregledi dojki od velike pomoći.
Kada je pravo vrijeme za ultrazvučne preglede, a kada je potrebno da žena ide na mamografiju?
Prvi ultrazvučni pregled dojke je najbolje obaviti od 25. do 30. godine života kod žena s prosječnim i povišenim rizikom za karcinom dojke. Do četrdesete godine života, ukoliko su prethodni ultrazvučni nalazi uredni, dovoljan je ultrazvučni pregled jednom godišnje. Ultrazvuk se može raditi i češće od jednom godišnje, ako je to preporuka doktora, ili je žena sama primijetila promjene na dojci – napipala kvržicu, primijetla iscjedak iz bradavice, primijetila bolnost jedne ili obje dojke. Nakon četrdesete godine uvodi se mamografija, koja se radi svake dvije godine, a ultrazvuk jednom godišnje, uz redovan samopregled dojki jednom mjesečno.
Da li su danas žene samosvjesne kada je u pitanju njihovo zdravlje?
Pa generalno ima pomaka na bolje u odnosu na prethodne godine, ali je ta svijest i dalje na niskom nivou u odnosu na žene u okruženju. Kao što sam već napomenula, u velikoj mjeri razlog za to je loša informisanost, strah i neznanje.
Veoma je bitno da se priča o preventivnim pregledima, da se podiže svijest o važnosti prevencije. Na nama ljekarima je da edukujemo žene, da razbijemo taj strah i da ih svakodnevno motivišemo da se jave na pregled.
Za kraj imate li neki savjet?
Napomenula bih da u zemljama u okruženju karcinom dojke ima veću učestalost, ali je manja smrtnost od karcinoma, a značajan je i porast petogodišnjeg preživljavanja pacijentica oboljelih od karcinoma dojke. Razlog tome jeste rano otkrivanje ovog karcinoma. Smatra se da 80 % pacijentica kod kojih je dijagnostikovan rani invazivni karcinom dojke, preživi 10 i više godina nakon liječenja. Što znači, da je rana dijagnoza ključna za uspješno liječenje.
Izdvojite vrijeme za sebe i svoje zdravlje. Pregledajte se!
