Glavne razlike između prehlade i alergije na polen su u prvom redu trajanje samih simptoma.
Intervju: Džana Toromcanović, doktorica opšte prakse, Odjel pedijatrije Dom zdravlj Cazin
Biografija:Dr. Džana Toromanović je doktorica opće prakse koja trenutno radi na Pedijatriji u Domu zdravlja Cazin. Osim toga, dr. Toromanović obavlja i funkciju asistenta na Fakultetu zdravstvenih studija u Bihaću, te radi na službi Hitne medicinske pomoći i kao mrtvozornik. Njena ljubav prema medicini razvijala se još u ranom djetinjstvu, konkretno u vrtićkoj dobi, i s vremenom je samo rasla, kako je napredovalo njeno obrazovanje.
Već u djetinjstvu, dr. Toromanović je s oduševljenjem pratila dokumentarne emisije o ljudskom tijelu i operacijama, dok su njeni vršnjaci uživali u igricama i filmovima. Tijekom školovanja, redovno je pohađala tečajeve prve pomoći i bila predsjednica omladine Crvenog križa u Cazinu, čime je dodatno razvijala svoju strast prema medicini. Ova strast je kulminirala upisom na Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je započela svoju profesionalnu karijeru i nastavila s usavršavanjem u različitim medicinskim oblastima.
Alergije su postale sve češći izazov u svakodnevnom životu, osobito kod djece, a njihov pravovremeni prepoznavanje i liječenje od ključne su važnosti za zdravlje malih pacijenata. U intervjuu s doktoricom Džanom Toromanović, doktoricom opće prakse koja radi na Odjelu pedijatrije u Domu zdravlja Cazin, saznajemo sve o alergijama na polen i hranu, njihovim simptomima, uzrocima i prevenciji. Dr. Toromanović, koja osim pedijatrije obavlja i druge medicinske funkcije, dijeli svoja iskustva i savjete za roditelje o tome kako prepoznati simptome alergija kod djece, kako se nositi s njima i na što posebno treba obratiti pažnju. U ovom intervju vam donosimo informacije za sve roditelje koji se žele bolje upoznati sa alergijama i kako zaštititi svoje mališane.
Koji su najčešći simptomi alergija na polen koje primetite kod malih pacijenata u proljeće?
Najčešći simptomi alergija na polen kod naših malih pacijenata jesu kihanje, šmrcanje, svrbež u nosu, bistar sekret iz nosa, svrbež i crvenilo očiju, često i suhi kašalj, a kod simptoma koji su duže trajali, javljala se i glavobolja.
I sami ste roditelj i znate koliko su djeca sklona prehladama možete li nam reći kako roditelji mogu prepoznajete razliku između obične prehlade i alergijske reakcije na polen?
S obzirom da i sama imam kćerkicu, smatram da je vrlo važno da roditelji znaju prepoznati simptome određenih bolesti kod svoje djece kako bi im znali pravovremeno pomoći.
Glavne razlike između prehlade i alergije na polen su u prvom redu trajanje samih simptoma. Kod prehlade se radi najčešće o sedmici, dok kod alergija simptomi perzistiraju dosta duže. Kod prehlada pored hunjavice, začepljenog nosa ili sekreta iz nosa, kašlja, kihanja te ostalih simptoma koje nalazimo i kod alergija, nalazimo povišenu tjelesnu temperaturu, grlobolju te mialgiju, tj.misićnu bol koja nije specifična za alergije.. Simptomi prehlade će se simptomatskom, suportivnom terapijom sanirati dok kod alergija perzistiraju dok se ne uključi odgovarajuća terapija antihistaminicima. Prehlada se može javiti u bilo kojem periodu, dok alergije vezujemo uglavnom za određeno godišnje doba, tj. proljeće u slučaju alergijske reakcije na polen. Svrbež očiju i nosa nije tako čest u prehladama, dok je u alergijskim reakcijama neizostavan simptom.
Na kraju, možemo laboratorijskim testovima potvrditi ili isključiti alergiju, npr. IgE antitijelo odradimo, te dr alergološka testiranja. U nekim slučajevima radimo i spirometriju, kao što je stanje alergijske astme, dok takve opstruktivne smetnje u prehladama nemamo.
Koji su faktori koji mogu pogoršati simptome alergija u proljeće, kao što su vremenske promijene ili zagađenje?
Faktori koji itekako mogu utjecati na pogoršanje simptoma alergijskih reakcija na polen jesu vremenske promjenei i zagađenje. Zbog promjene klimatskih uslova, već krajem januara neka drveća cvjetaju pa je period polenizacije dosta duži. Početkom marta se već treba početi s terapijom protiv alergije jer kako temperature rastu, čestice polena također rastu, postaju krupnije i lakše se lijepe za sluznicu respiratornog trakta. U zagađenim sredinama je i veća koncentracija ugljičnog dioksida koji itekako utiče na pogoršanje simptoma alergije. Toplo, suho, vjetrovito vrijeme, više temperature povećavaju koncentraciju polena.
Koji su najčešći oblici alergija na hranu koji se javljaju kod pacijenata u vašoj praksi?
Najčešći oblici alergija na hranu koje sam vidjela u svojoj dosadašnjoj praksi jesu na kikiriki, orašaste plodove, bobičasto voće, najviše jagodu, zatim bananu te na gluten.
Kako prepoznajete alergijsku reakciju na hranu kod pacijenata, i koji su simptomi na koje treba obratiti pažnju?
Alergijsku reakciju na hranu prepoznajemo po osipu na koži, svrbežu, crvenilu, zatim vrlo često se javlja i mučnina, bol u stomaku, povraćanje, proljev; a u težim slučajevima i kratkoća daha, otežano disanje te anafilaksija.
Kako se postavlja dijagnoza alergije na hranu? Da li su testovi dovoljni ili je potrebno dodatno praćenje?
Dijagnoza alergijske reakcije na hranu se postavlja fizikalnim pregledom, kožnim testovima te laboratorisjkim testovima. Prick test se radi najčešće, i to na unutrašnjoj strani podlaktice se ubode koža lancetom i testira osjetljivost na standardne alergene. Može se odrediti nivo ukupnog/RIST i specifičnog IgE antitijela/RAST. Tu postoji panel inhalatornih i nutritivnih alergena koji se mogu raditi. U dijagnostici još postoje intradermalni test- test unošenjem alergena u kožu; scratch test-test grebanjem; patch test- test kontaktnim načinom.
Koliko pacijenti često zanemaruju alergije na hranu, i šta im savjetujete da urade ako misle da imaju ovu vrstu alergije?
Šaroliko mi je iskustvo u dosadašnjojn praksi vezano za pristup alergijskim reakcijama na hranu od strane i pacijenata i roditelja. Češće tim dijagnozama pristupaju poprilično olako, smatrajući to bezazlenim stanjem, za koje smatraju da će spontano proći, te da nije tako ozbiljno ukoliko se nije javilo otežano disanje, gušenje, anafilksija i sl. Savjetujem da roditelji pristupe takvom stanju ozbiljno, da budu svjesni da to može biti za život ugrožavajuće stanje, da jeu nekim situacijama dovoljno par minuta da se javi otežano disanje i gušenje; da iako je jednom bila reakcija tipa kožnog osipa, naredni put može biti bronhospazam i sl. Vrlo je važno da su naši najmlađi pacijenti pokriveni antihistaminskom terapijom, da imaju potvrđenu alergiju na određene alergene kako bi znali šta ne smiju unositi i da ukoliko se javi otežano disanje, odmah se upute u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Za kraj vaš savjet roditeljima?
Moj savjet roditeljima bi bio da se više pažnje obrati na samu prevenciju i rano uključivanje odgovarajuće terapije ukoliko je kod djeteta dijagnosticirana alergija, bilo na polen ili na hranu. Roditelji trebaju pacijentima već početkom marta uključiti antihistaminsku terapiju da bi im olakšali simptome, smanjili njihov intenzitet i dužinu trajanja istih; izbjegavati koliko je moguće boravak vani kad je izrazito vjetrovito, sunčano i toplo; izbjegavati područja gdje te određene alergogene biljk e( na koje su utvrđene alergije) cvjetaju, izbjegavati boravak vani ako je moguće kad je vrijeme cvjetanja tih određenih biljaka; izbjegavati unos namirnica na koje su pacijenti alergični, kao i namirnica koje sadrže određeni alergen i u namjanjem procentu; naglasiti u restoranima alergiju na hranu kako bi se izbjegle neželjene reakcije, a i situacije. Naravno, vrlo su važne redovne kontrole kod pedijatra, alergologa pa i imunologa, kao i praćenje samih alergijskih stanja.
