Primjerene mjere roditelja i razlike između viroze, prehlade i alergija.

Intervju: Prim Dr. Junuzović – Kaljić Amra
Prim Dr. Junuzović – Kaljić Amra je specijalista za dječije bolesti zaposlena u Javnoj ustanovi Dom zdravlja Stari Grad, Dispanzer za predškolsku djecu, odgovorni ljekar. Dr. Junuzović Kljajić je koordinator Pedijatrijske službe u JUDZKS i zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo. Autorica i koautorica brojnih stručnih radova prezentiranih na stručnim sastancima i kongresima u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je velikog broja stručnih priznanja i nagrada.
Djeca su često podložnija prehladama i virozama nego odrasli, a roditelji se ponekad pitaju zašto njihovo dijete „stalno boluje“ čim krene u vrtić ili školu. U ovom intervjuu, prim. dr. Amra Junuzović Kaljić, specijalista dječjih bolesti i odgovorni ljekar u Dispanzeru za predškolsku djecu, objašnjava zašto su česte virusne infekcije prirodan dio razvoja imunog sistema, kako prepoznati prve simptome viroze, koje su razlike između viroze, prehlade i alergija, te koje preventivne mjere roditelji mogu primijeniti kako bi zaštitili svoje mališane.
Roditelj: Viroze su veoma česte kod djece, posebno u vrtićkom i školskom uzrastu. Zašto su djeca podložnija virusnim infekcijama od odraslih?
Amra: Ovo je pitanje koje dobijam gotovo svakodnevno, i razumijem zašto roditelji ponekad osjećaju da im dijete “stalno boluje” ili od kako je krenulo u vrtić, „stalno ima sekreciju iz nosa i kašlje“. Veoma je važno objasniti roditeljima da ulazak u dječiji kolektiv, upravo znači, malo učestalije obolijevanje, jer je to susret sa novim, imunološki, djetetu nepoznatim uzročnicima i da je statistički prepoznato, kao dva puta mjesečno zaražavanje nekim uzročnikom upale gornjih disajnih puteva. Djeca se rađaju s takozvanim nespecifičnim imunitetom, to je ona prva linija odbrane, urođena, koja reaguje na sve strane uzročnike. Ali specifični imunitet, onaj koji pamti viruse i sljedeći put reaguje brže i jače, gradi se postepeno, kroz kontakt s bolešću.
Svaka virozica je, u suštini, jedan mali trening za imuni sistem. Osim toga, djeca u vrtiću i školi žive u okruženju gdje su djeca u neposrednom kontaktu, grle se, dijele igračke, jedu s istog tanjira, plačem otpuštaju kapljice u zrak, to je, slikovito rečeno, savršeno okruženje za širenje respiratornih infekcija. Dodajmo na to da su dječiji disajni putevi anatomski uži i da sluznica još nije u potpunosti zrela, pa virusi lakše pronalaze ulaz. I važna stvar: dijete koje ide u vrtić može imati i 8 do 12 respiratornih infekcija godišnje, pogotovo u prvoj sezoni ulaska u kolektiv, i to je normalno. To nije znak da nešto nije u redu, to je znak da imuni sistem radi ono što treba. Higijena ruku i pravilno kašljanje su vještine koje tek trebaju savladati.

Roditelj: Koji su najčešći simptomi viroza kod djece i kako ih roditelji mogu prepoznati u ranoj fazi?
Amra: Virusne infekcije disajnih puteva imaju jedan karakteristični obrazac koji se lijepo vidi kad znate šta tražite. Rani znakovi koje roditelj može primijetiti: dijete postaje tiho, neraspoloženo, kenjkavo, što je često prvi signal, još prije nego se pojavi temperatura, potom gubitak apetita i odbijanje omiljene hrane. Ubrzo se pojavi blago crvenilo krajeva nosa ili suze u očima bez razloga, pa i umor u neobično doba dana.
Klinička slika koja se razvija: temperatura, često naglo, do 38,5 – 39°C, a nekad i više, sekrecija iz nosa, u početku bistar sekret, koji može postati gušći. Kašalj je najčešće suh na početku; bol u grlu, otežano gutanje; bolovi u mišićima i zglobovima kod starije djece. Ponekad se pojave i probavni simptomi, mučnina, povraćanje i loše stolice, jer mnogi virusi uzrokuju upalne promjene na sluznici probavnog sistema.
Zlatno pravilo: Kad vam dijete kaže “boli me grlo” ili “boli me glava”, vjerujte mu. Djeca to ne izmišljaju. Oni osjećaju simptome ranije nego što postanu vidljivi. Roditelji koji dobro poznaju svoje dijete mogu primijetiti virozu prije prvog kašlja.
Čim primijetite ove rane znakove, usporite tempo, ponudite djetetu više tečnosti, čaja, tople supe i omogućite mu odmor.
Roditelj: Roditelji često brkaju simptome prehlade i alergije. Koje su ključne razlike između viroze, prehlade i alergijske reakcije?
Amra: Ove sličnosti ili razlike, zaista mogu biti izvor velike zabune. Čak i iskusni roditelji ponekad griješe. Počnimo s jednom važnom napomenom koju mnogi ne znaju: prehlada je zapravo viroza. Samo koristimo taj termin kad je riječ o blažim simptomima, uglavnom uzrokovanim rinovirusima. Dakle razlika između “viroze” i “prehlade” je više stvar intenziteta nego uzroka. Što se tiče načina na koji počinju, viroza i gripa počinju naglo, dijete je ujutro dobro, a za nekoliko sati ima skok temperaturu i leži. Prehlada se razvija postepeno, kroz dan-dva.
Alergija može krenuti i naglo i postepeno, ali je uvijek u vezi s izloženošću određenom alergenu, poleni, životinjske dlake ili perje, prašina. Temperatura je jedan od ključnih faktora po kojem se virusne infekcije razlikuju od alergijske reakcije. Kod viroze je gotovo uvijek prisutna, ponekad i visoka. Kod prehlade je rijetka ili blago povišena. A kod alergije, temperature nema. Ako dijete kiše i šmrče nos, ali nema temperaturu i odlično se osjeća inače, razmislite o alergiji. Za alergije je gotovo tipična pojava kihanja u serijama, 5 do 10 puta na dan. Pogledajte i kakav je sekret iz nosa. Bistar i vodenkast, koji teče sam od sebe gotovo kao voda, to je alergija. Gušći, žućkast ili zelenkast sekret govori u prilog virusnoj ili bakterijskoj infekciji. Na početku viroze sekret može biti bistar, ali se obično za nekoliko dana zgusne i promijeni boju.
Svrbež je simptom koji gotovo isključivo pripada alergiji. Klasični pratitelji alergije su svrbež nosa i „peckanje“ sa svrbežom u očima, kao i nelagoda i svrbež na mekom nepcu i u grlu. Kod viroze grlo može boljeti, ali ne srbi. Ta razlika je roditeljima često ključna za razlikovanje. Oči nam puno govore. Crvenilo očiju uz učestalo trljanje i suzenje, posebno napolju, snažan je znak alergije. Kod viroze oči mogu biti blago crvene, ali rijetko toliko izraženo i rijetko uz svrbež.
Viroza traje 5 do 10 dana i prođe sama od sebe. Alergija traje onoliko dugo koliko traje izloženost alergenu, kod polenskih alergičara to može biti cijela proljetna ili ljetna sezona. Ako primijetite da se isti simptomi pojavljuju svake godine u isto doba, ili uvijek u kontaktu s istim okruženjem, to je jak signal da imate posla s alergijom, a ne infekcijom.

Roditelj: Da li postoji neki simptom koji posebno ukazuje na to da se radi o alergiji, a ne o virusnoj infekciji?
Amra: Da, postoji, i jako je pouzdan. Zovemo ga “alergijski pozdrav”, i kad ga vidite jednom, nećete ga zaboraviti. To je onaj karakteristični pokret kojim dijete trlja nos dlanom od dna prema gore, stalno, gotovo nesvjesno. Nastaje zbog svrbeža u nosu koji je tipičan za alergiju, a koji nije prisutan kod viroza. Uz to, postoji još nekoliko gotovo sigurnih znakova alergije, kao što je svrbež očiju koji se pojavljuje napolju, a popušta u zatvorenom. Također se kod alergičara mogu primijetiti tamni kolutovi ispod očiju koji nisu od umora, nego otekline radi zastoja krvi u tkivima ispod oka. Simptomi koji se pojavljuju u isto doba svake godine, ili uvijek na istom mjestu (u kontaktu s mačkom, travom ili određenim vrstama hrane), idu u prilog alergije. Dijete se bolje osjeća kišnog dana, jer kiša ispere polen iz zraka. Brzi odgovor na antialergijske lijekove, koji umiri simptome, nas upućuje da je alergija gotovo sigurna.
Roditelj: Koliko su sezonske alergije danas česte kod djece i u kojem uzrastu se najčešće pojavljuju?
Amra: Podaci su zaista zabrinjavajući, i kao pedijatar, svake godine vidim više djece s alergijama nego godinu ranije. Svako četvrto do peto dijete danas ima neki oblik alergijskog oboljenja, i taj broj raste. Zašto? Ima više razloga, zagađenje zraka, promjene u prehrani, sve “sterilniji” životni uvjeti koji ne daju imunom sistemu dovoljno posla… ali to je tema za poseban razgovor.
Što se tiče uzrasta, alergijski rinitis rijetko se pojavljuje prije 3. godine, jer je potrebno neko vrijeme da se organizam “senzibilizira”, tj. da imuni sistem razvije preosjetljivost na određeni alergen. Najčešće se prvi put dijagnosticira između 5. i 10. godine, a može se pojaviti i u adolescenciji. Roditelji čija djeca pate od atopijskog dermatitisa ili alergije na hranu u ranom djetinjstvu trebaju biti posebno pažljivi, jer ta djeca imaju veći rizik za razvoj polenske alergije kasnije, što zovemo atopijski marš. U BiH je pelud breze, trava i ambrozije naš najveći problem. Ambrozija je posebno agresivna i njena sezona traje od augusta do oktobra.
Roditelj: Kada dijete ima curenje nosa, kašalj ili kihanje – u kojem trenutku roditelji trebaju potražiti savjet pedijatra?
Amra: Znam da roditelji ne žele zvati doktora zbog svake prehladice, i to je u redu, ali postoje jasni signali kada je pregled i intervencija ljekara potrebna i važno ih je znati. Odmah potražite pomoć ako:
Dijete ima visoku temperaturu koja ne pada 48–72 sata, ili bilo kakvu temperaturu kod bebe mlađe od 3 mjeseca;
Dijete teško diše, ubrzano diše, ili vidite da se koža uvlači između rebara pri disanju;
Dijete je mlitavo, ne reaguje normalno, ne može se probuditi ili je izuzetno razdražljivo;
Pojava osipa uz temperaturu;
Dijete ne može jesti ili piti i postoji rizik od dehidracije (suha usta, bez suza pri plakanju, nije mokrilo 6-8 sati);
Kašalj postaje “lajajući” (krup) ili dijete pravi zvuk pri disanju.
Zakažite pregled u narednih dan – dva ako:
Simptomi traju duže od 10 dana bez poboljšanja;
Curenje iz nosa postaje žuto-zeleno i gusto i traje dugo, može ukazivati na bakterijsku infekciju;
Dijete se žali na bol u uhu;
Postoji pogoršanje nakon prvobitnog poboljšanja, to je klasičan znak bakterijske superinfekcije.
Roditelj: Koje su najčešće greške koje roditelji prave kada liječe viroze kod djece kod kuće?
Amra: Ovdje ću biti potpuno iskrena, jer vidim iste greške stalno, i sve ih razumijem, dolaze iz ljubavi i brige. Ali treba ih znati.
Greška broj 1: Antibiotici za virozu. Ovo je daleko najčešća i najštetnija greška. Antibiotici ne djeluju na viruse, jednostavno, nisu tu namijenjeni. Dati antibiotik za virozu znači nepotrebno izložiti dijete nusefektima (dijareja, osip, poremećaj crijevne flore), a što je još važnije, doprinosi rastućem problemu rezistencije na antibiotike. Antibiotik davati samo kada doktor jasno kaže da je bakterijska infekcija potvrđena ili visoko vjerovatna.
Greška broj 2: Smanjivanje temperature kod svake povišene temperature. Ako se dijete dobro osjeća i raspoloženo je,temperatura do 38,5°C je saveznik, ne neprijatelj. Povišena temperatura usporava razmnožavanje virusa i aktivira imuni odgovor. Mnogi roditelji odmah daju paracetamol na 37,5°C. Temperatura je indikacija za lijek kada dijete osjeća neugodu, kad je uznemireno, kad ne može spavati, ne samo zbog broja na termometru.
Greška broj 3: Nedovoljno tekućine. Djeca pri virozama gube više tekućine, kroz znojenje, povraćanje, učestalo disanje. Dehidracija može doći brzo. Ponudite tekućinu često, čak i ako dijete odbija hranu, to je prioritet.
Greška broj 4: Davanje sirupa za kašalj bez indikacije. Mnogi “sirupi za kašalj” za malu djecu imaju ograničen dokazani učinak. Kašalj je zapravo zaštitni mehanizam koji pomaže čišćenju disajnih puteva. Savjetujte se sa doktorom prije nego uzmete nešto s police u apoteci.
Greška broj 5: Vraćanje u vrtić/školu prerano. Razumijem pritisak posla i svakodnevnog života, ali dijete koje je još uvijek s temperaturom ili iscrpljeno širi virus na drugu djecu i samo se oporavlja sporije.
Roditelj: Da li je tačno da česte viroze mogu oslabiti imunitet djeteta ili je to zapravo dio normalnog razvoja imunog sistema?
Amra: Ovo pitanje, roditelji postavljaju s anksioznošću, a ja uvijek odgovorim da su česte viroze dio normalnog i zdravog razvoja imunog sistema. Svaka viroza s kojom se dijete susretne ostavlja “memoriju” u imunom sistemu, stvaraju se specijalizovane ćelije koje pamte taj virus i sljedeći put reaguju brže. To je princip na kojem funkcioniše vakcinacija, a kojom se imuni sistem potiče na produkciju zaštitnih antitijela. Dijete koje je u prvih nekoliko godina imalo mnoštvo virozica gradi bogat imunološki repertoar koji će ga štititi u odraslom životu. Dok god se dijete brzo opravi između epizoda infekcija, raste, razvija se i te viroze ne prelaze u teške upale pluća ili hronične upale ušiju, vaš mališan ima zdrav imuni sistem, koji dobro funkcioniše. Postoji čak i teorija, „hipoteza o higijeni“ koja kaže da djeca koja odrastaju u previše sterilnim uvjetima, bez kontakta s mikroorganizmima, imaju veći rizik od razvoja alergija, astme i autoimunih bolesti. Jer imuni sistem koji nema koga da napada počne napadati sam organizam ili bezopasne tvari poput polena. Dakle, kad vidite dijete iz razreda vašeg djeteta koje “nikad ne boluje” nemojte mu zaviditi, možda je to dijete čiji imuni sistem tek treba da stekne iskustvo koje vaše dijete već ima.
Kada treba brinuti? Kad su infekcije izuzetno česte, teške, dugotrajne, uzrokovane neuobičajenim uzročnicima ili slabo reaguju na liječenje, to može ukazivati na primarne imunodeficijencije koje zahtijevaju specijalistički pregled.
Roditelj: Koje preventivne mjere preporučujete roditeljima kako bi zaštitili djecu od viroza i alergijskih reakcija, posebno u sezoni kada su one najčešće?
Amra: Za kraj, ono što možete aktivno učiniti – jer prevencija je uvijek bolja od liječenja.
Za viroze:
Higijena ruku – ovo je jednostavno i daleko najefikasnija mjera. Naučite djecu da peru ruke redovno, posebno prije jela i nakon toaleta. Ne trebate antibakterijski sapun, obični sapun i voda su sasvim dovoljni;
Vlažnost i svježi zrak – suhi zrak u zatvorenim prostorijama iritira sluzokožu i čini je podložnijom infekcijama. Prozračujte sobe, koristite ovlaživač zraka zimi kada su grijanje i suhi zrak nemilosrdni;
San je važan lijek – djeca koja spavaju dovoljno imaju bolji imunološki odgovor. Predškolci trebaju 10 do 12 sati, školska djeca 8 do 10 sati;
Ishrana bogata voćem i povrćem – vitamini C, D i cink igraju ulogu u imunom odgovoru. Ne trebate dodavati suplemente ako dijete ima raznoliku prehranu. Vitamin D je izuzetak, u našim krajevima, posebno zimi, suplementacija je potpuno opravdana;
Vakcinacija – uključujući godišnju vakcinaciju protiv gripe za djecu s rizičnim faktorima. Gripa nije “jača prehlada”, može biti ozbiljna bolest.
Za alergije:
Rana identifikacija alergena – što ranije znate na šta je dijete alergično, to bolje možete upravljati izloženošću;
Praćenje polenske prognoze – postoje aplikacije i web stranice koje prikazuju dnevne nivoe polena. Na danima s visokim nivoima, ograničite boravak napolju u jutarnjim satima kad je koncentracija polena najveća;
Zatvoreni prozori za spavanje – za djecu sa polenskom alergijom, posebno u sezoni. Čist zrak u spavaćoj sobi znači bolji san i manji upalni odgovor;
Redovna promjena posteljine i čišćenje, za alergičare na grinje. Presvlake za jastuke i madrace, pranje na 60°C, smanjenje tepiha;
Alergološki pregled i eventualna imunoterapija;
Na kraju krajeva, moj savjet roditeljima je uvijek isti: upoznajte svoje dijete. Vi ste ti koji znaju kada nešto nije u redu. Doktor je tu da potvrdi, usmjeri i pomogne, ali vi ste prvi i najvažniji dijagnostičari u životu vašeg djeteta. I u tome ste, vjerujte mi, bolji nego što mislite.





