Intervju: Ivana Granić Galić, specijalist kliničke psihologije
U vremenu u kojem se roditeljstvo često doživljava kao neprestana borba s očekivanjima, savjetima i pritiscima modernog života, razgovor sa stručnjacima koji razumiju i teoriju i stvarnost postaje dragocjen oslonac. Ivana Granić Galić, specijalist kliničke psihologije, svojim profesionalnim putem, ali i osobnim iskustvom majke dvoje djece, već godinama pruža upravo takvu podršku roditeljima. Njezin rad obilježen je dubokim razumijevanjem dječjeg razvoja, emocionalnih izazova roditelja i potrebe za realnim, primjenjivim rješenjima u svakodnevnom obiteljskom životu.
Kroz edukacije, savjetodavni rad, autorske publikacije i program TREN prije reakcije, Ivana pomaže roditeljima da usporе, osvijeste vlastite reakcije i izgrade odnos s djecom temeljen na povjerenju, smirenosti i povezanosti. U ovom intervjuu razgovaramo o izazovima roditeljstva danas, utjecaju tehnologije i društvenih mreža, emocionalnoj ravnoteži roditelja te o tome zašto je „dovoljno dobro roditeljstvo“ možda najljepši dar koji možemo dati svojoj djeci.
Roditelj: Koji su najčešći psihološki izazovi s kojima se roditelji suočavaju u današnjem vremenu?
Ivana: Najčešći psihološki izazovi roditelja danas Danas je roditeljstvo posebno izazovno jer se sve događa prebrzo. Tehnologija i svakodnevni izazovi stalno se mijenjaju, a mi živimo u ubrzanom tempu. Često se osjećamo kao da se borimo između onoga što smo naučili od svojih roditelja i novih teorija o odgoju. Želimo poštovati djecu i pružiti im sve što možemo, ali nas umor i preplavljenost često vraćaju u stare, naučene obrasce. Nismo se ni snašli s crtićima, a već su nam igrice preuzele dio svakodnevnice kod djece, i često nemamo vremena pratiti sve što se događa. TikTok prije nije ni postojao, a sada je još jedan kanal kroz koji djeca istražuju svijet. Sve to stvara osjećaj da stalno kasnimo i da nam je roditeljstvo teže nego ikad.
Roditelj: Kako savremeni način života (brzina, stres, tehnologija) utiče na odnos roditelja i djece?
Ivana: Utjecaj modernog načina života Brzina života, pritisci i tehnologija često smanjuju kvalitetno zajedničko vrijeme. Rastužim se kad u praksi vidim da djeca i roditelji žive paralelne svjetove, svatko u svom uređaju. Na svojim predavanjima često pokazujem sliku mozga djeteta kako reagira kada gleda odraslu osobu – a danas su roditelji često sami na ekranima. Razvili smo ovisnost o digitalnom svijetu i to nas sve kolektivno udaljava jedne od drugih.
Roditelj: Na koji način roditelji mogu prepoznati da im je potrebna stručna pomoć u odgoju djece?
Ivana: Kada potražiti stručnu pomoć Ako osjećate stalnu preplavljenost, tjeskobu, krivnju – to je već znak da je vrijeme za podršku. Uvijek je lakše vatru gasiti kad se tek pali, a ne kad je požar već uzeo maha. Preventivno savjetovanje često najviše pomaže, a ako stvari već postanu teške, nikako ne čekajte – nego reagirajte. Teret očekivanja i društvenih mreža Društvo i mreže često prikazuju savršene roditeljske slike. To može dodatno opteretiti, posebno majke, i stvoriti osjećaj da nismo dovoljno dobre. Da pokloni koji djeci nabavljamo nisu dovoljno veliki. Da naši kolači nisu savršeni. I tako redom. Sve to zapravo jača našeg unutarnjeg kritičara koji nam nepotrebno smanjuje osjećaj vlastite vrijednosti.
Roditelj: Koliko su očekivanja okoline i društvene mreže danas teret za roditelje, posebno majke?
Ivana: Održavanje emocionalne ravnoteže Bitno je priznati svoje potrebe i dati sebi male trenutke samo za sebe. Samopomoć nije luksuz – ona vam pomaže da budete smireniji, strpljiviji i prisutniji za svoju djecu. Mame često sebe stavljaju u drugi plan brinući o djeci, ali upravo to može biti problem. Naša djeca bit će dobro onoliko koliko smo mi dobro. Ako mama stalno stavlja sebe sa strane, vrlo je lako pregorjeti. A što će tada dijete pomisliti? Može se osjećati kao teret, jer vidi da je mama iscrpljena. A zapravo nije zbog njega, nego zbog toga što mama nije vodila brigu o sebi. Važno je to osvijestiti i početi mijenjati – jer briga o sebi nije sebičnost, nego temelj zdravog roditeljstva.
Roditelj: Šta savjetujete roditeljima koji se osjećaju nesigurno ili preplavljeno u svojoj roditeljskoj ulozi?
Ivana: Savjet za nesigurne ili preplavljene roditelje Dopustite si da ne znate sve i da tražite podršku. To nije slabost, nego snaga. Razgovor s drugim roditeljima, edukacija ili stručna pomoć mogu razbistriti osjećaje i dati konkretne alate. I sama često tražim pomoć za svoju djecu – jer i ja sam samo mama. I sve ono što je meni trebalo sam zapravo ubacila u svoj program TREN prije reakcije. Htjela sam da roditeljima budem podrška i pratnja, korak po korak. Program pomaže prepoznati i uhvatiti trenutak prije nego što u domu krene “požar”, kako bi roditeljstvo bilo smirenije, a obitelj jače povezana.
Roditelj: Kako roditelji mogu razvijati dobru komunikaciju i povjerenje s djecom u različitim uzrastima?
Ivana: Razvijanje komunikacije i povjerenja s djecom Slušajte djecu bez osuđivanja, postavljajte otvorena pitanja i priznajete svoje pogreške i emocije. Roditelji često kažu da im djeca mogu sve reći, a onda pretjerano reagiraju kada čuju neku tešku priču. I meni se to znalo dogoditi. U takvim situacijama važno je udahnuti i primjereno reagirati. Ako dijete vidi da ne možete podnijeti priču koju vam donosi, da vas previše zabrinula, idući put možda neće doći s istom. Zato je važno pokazati im da mogu računati na vašu smirenost i podršku – i tako graditi povjerenje koje traje.
Roditelj: Može li „savršeno roditeljstvo“ postojati ili je važnije biti dovoljno dobar roditelj?
Ivana: Savršeno roditeljstvo vs. dovoljno dobro roditeljstvo Savršeno roditeljstvo ne postoji i to je u redu. Bitno je biti dovoljno dobar – prisutan, strpljiv i topao. Djeca pamte bliskost i pažnju, a ne savršenstvo. Na kraju krajeva, ne želimo da djeca misle da zbog nas moraju biti savršena – taj teret ne želimo staviti na njihova leđa.
