Dr. Ana Jonjić otkriva sve o nicanju zubića, oralnoj higijeni beba i ulozi dojenja u pravilnom razvoju čeljusti.
Intervju: dr.den.med. Ana Jonjić, certificirana savjetnica za dojenje i miofunkcionalna terapeutkinja
Razdoblje ranog djetinjstva donosi mnogo pitanja i nedoumica, posebno kada je riječ o nicanju prvih zubića, oralnoj higijeni i pravilnom razvoju čeljusti i funkcija usta. Roditelji se često susreću s kontradiktornim informacijama, dok istovremeno žele svom djetetu pružiti najbolji mogući početak. Upravo zato razgovaramo s dr. Anom Jonjić, doktoricom dentalne medicine, certificiranom savjetnicom za dojenje i miofunkcionalnom terapeutkinjom, koja svoje stručno znanje godinama gradi kroz rad s djecom, kontinuirane edukacije i vlastito roditeljsko iskustvo.
U ovom intervjuu dr. Jonjić odgovara na najčešća pitanja roditelja – od nicanja prvih zubića, ranih simptoma i pravilne higijene, do utjecaja dojenja na razvoj čeljusti i važnosti redovitih pregleda. Njeni savjeti su jasni, praktični i temeljeni na suvremenim stručnim smjernicama, a cilj im je pomoći roditeljima da prepoznaju što je normalno, kako postupiti u izazovnim situacijama i kako od najranije dobi postaviti temelje zdravog osmijeha.
Kada obično počinje nicanje prvih zubića kod beba i koja odstupanja se smatraju normalnim?
Nicanje prvih mliječnih zubi očekujemo od šestog mjeseca, ali to je prosjek i moguće su razlike, ne samo u vremenu nicanja, nego i u rasporedu kojim zubi niču. Nekim bebama zubi niknu već s četiri mjeseca, a moguća su i kašnjenja. Neuobičajenim odstupanjem smatra se nicanje zuba sa zakašnjenjem od šest mjeseci u odnosu na očekivano razdoblja nicanja za taj zub (dentitio tarda); tad je potreban pregled i mišljenje stomatologa. Postoji i uranjeno nicanje zubića (dentitio praecox), kada mliječni zub nikne prije trećeg mjeseca života. Tada, naravno, ranije treba početi brinuti o oralnoj higijeni i, po potrebi, potražiti savjet stomatologa.
Koji su najčešći znakovi da bebi niču zubići, a koji simptomi su razlog za brigu i posjet stomatologu?
Najčešći znakovi nicanja zubića su pojačana razdražljivost, nemirniji san, teže hranjenje, ali i pojačano stvaranje sline. Svi ti simptomi su očekivani i nisu razlog za zabrinutost. Bitno je naglasiti da među simptome nicanja zubi ne ubrajamo visoku temperaturu, proljev ili osip. Dijete u tom periodu ima potrebu za čestim žvakanjem radi masaže desni pa se primjećuje češće stavljanje ruke, igračaka ili drugih predmeta u usta.
U pravilu nema potrebe za intervencijom stomatologa zbog samog nicanja zuba, ali postoji pojava koja može zabrinuti roditelje, iako u biti nije opasna. Riječ je o eruptivnoj cisti, naziv može prestrašiti, ali zapravo se radi o maloj oteklini, mjehuričastoj promjeni na mjestu nicanja zuba koja je ispunjena plavkastim sadržajem. Ona u pravilu nestane spontano i ubrzo nakon toga zub nikne. Naravno, u slučaju nedoumice ili pojačane boli kod djeteta, preporučljivo je potražiti pomoć dječjeg stomatologa.
Kako roditelji mogu ublažiti nelagodu i bol tokom nicanja zubića, a koje metode ili proizvode treba izbjegavati?
Najbolji način ublažavanja nelagode i boli zbog nicanja zubi kod bebe je masaža desni. Dijete to može raditi žvakanjem svoje šake, igračaka ili posebno oblikovanih predmeta u tu svrhu, a slobodno bebi možete ponuditi i male silikonske žličice ili male četkice za zube. U ljekarnama i drogerijama postoji više pripravaka (kapi ili gelovi) koji bi trebali olakšati nicanje zubi, a nanose se na desni. Oni mogu pomoći, ali smatram da su kratkotrajnog djelovanja zbog pojačanog lučenja sline, žvakanja i sl., pa ih osobno ne koristim. Prihvatljivo je djetetu dati paracetamol ako roditelji primjećuju razdražljivost i probleme s hranjenjem i spavanjem zbog boli u ustima. Na kraju, sve predmeti koje beba žvače mogu se ohladiti kako bi učinak bio još bolji.
Koliko rano treba započeti s oralnom higijenom kod bebe i kako ona izgleda prije nego što zubići niknu?
Prije nicanja zubića roditelji mogu krenuti s ˝četkanjem˝, tj. masažom zubnog mesa, radi olakšavanja nicanja, poticanja bolje motorike jezika, ali i privikavanja bebe na pranje zubi. Za to je preporučljivo koristiti malu silikonsku četkicu koja se natakne na prst, a koja se poslije koristi i za zube. Također, postoje preporuke za čišćenje usne šupljine dok još nema zubi, tj. brisanje naslaga mlijeka gazom. To je prihvatljiv postupak, ali treba imati na umu da ostajanje naslaga mlijeka po usnoj šupljini može ukazivati na probleme u oralnoj motorici djeteta i sposobnosti jezika da adekvatnim kretnjama ukloni ostatke mlijeka.
Druga mogućnost zbog koje mogu postojati naslage u ustima je mlječac ili soor, odnosno kandidijaza. Te bijele naslage se neće moći tako lako ukloniti sa sluznice, odnosno nakon njihova uklanjanja bit će vidljiva oštećenja na sluznici. Ako roditelji to primijete moraju znati da se radi o infekciji koja se liječi protugljivičnim lijekom, koji je potrebno dobiti od pedijatra ili stomatologa, a ne rješava se samo čišćenjem.
Koje greške roditelji najčešće prave kada je riječ o higijeni prvih zubića i kako ih mogu izbjeći?
Dvije su najčešće greške ili zablude, prva je da roditelji misle kako ne moraju početi čistiti bebine zube dok se još beba hrani samo mlijekom, a druga je da misle kako dijete može samostalno održavati higijenu, odnosno da je dovoljno pustiti dijete da samo žvače četkicu i igra se s njom po ustima. Bebine zube peru roditelji i potrebno je početi s tim odmah nakon pojave zuba u ustima. Naravno, nema potrebe za pravim četkanjem kad je zubić tek provirio iz zubnog mesa, dok je tako malen možete ga prebrisati gazom ili mokrom maramicom. Kad zubić iznikne dovoljno da bebu više ne boli zubno meso i nema krvarenja, počnite četkati, i to s pastom.
Za prve zubiće (sjekutiće) preporučujem uporabu silikonske četkice koja se stavi na prst, jer roditelju omogućuje dobru kontrolu i bolji osjećaj kad počinje raditi nešto novo u tako malim ustima, a sasvim je dovoljna za higijenu tih zubi koji imaju sve ravne plohe. Kad bebi niknu kutnjaci, a to su zubi s neravnom gornjom griznom plohom, bolje je prijeći na pravu malu četkicu za zube. Njezina su vlakna dulja, savitljiva i bolje će počistiti sve neravnine.
Četkicu treba birati sukladno dobi djeteta, najvažnije je da je male glave i mekanih vlakana. Pasta treba biti s fluorom, s oznakom dobi od 0 do 6 godina.
Na koji način dojenje utiče na razvoj vilice, mišića i pravilno disanje, te kakvu ulogu ima u miofunkcionalnom razvoju djeteta?
Dojenje zaista pozitivno utječe na razvoj mišića i kostiju lica, a čak se zna nazivati i prvim ortodontskim tretmanom djeteta. Kad dijete doji, aktivnost žvačnih i drugih mišića orofacijalne regije pomaže pravilan rast i razvoj čeljusti, što znači da dojenje potiče rast tih kostiju prema naprijed i u širinu. Kad čeljusti tako rastu, razvija se dovoljno mjesta u usnoj šupljini za pravilan smještaj jezika u mirovanju, kad bi trebao biti priljubljen uz nepce, ali i omogućuje se razvoj dovoljno širokog početka našeg dišnog sustava – šira gornja čeljust znači širi prostor u nosu, a rast gornje i donje čeljusti prema naprijed znači i dovoljno prostora u našem ždrijelu.
Hranjenje na bočicu nema isti učinak jer taj oblik sisanja od djeteta traži drugačiju, ali i slabiju aktivaciju mišića; sile kojima mišići djeluju na kost u tom su slučaju slabije, djeluju u drugačijim smjerovima i za posljedicu imaju manje i uže čeljusti. U konačnici se to počne odražavati na položaj zubi, na to hoće li biti dovoljno mjesta za trajne zube, na način na koji dijete žvače, guta, ali i diše i spava. Kao stomatolog, vjerujem da bi naša struka radi svih navedenih dobrobiti trebala promovirati dojenje kao najraniji, najprirodniji i besplatni oblik poticanja ispravnih miofunkcionalnih obrazaca u razvoju djeteta.
Kako razlikovati uobičajene faze oralnog istraživanja od navika koje mogu dovesti do kasnijih miofunkcionalnih problema?
Već od prvog dana, a često i na ultrazvuku u trudnoći, možemo primijetiti da bebe stavljaju ručice u usta. To je sasvim normalno ponašanje, dijete se rađa s refleksom sisanja, a njegova uloga nije samo nutritivna, nego ono pomaže i u smirivanju djeteta. Oko trećeg mjeseca života dijete počinje češće stavljati ruke i igračke u usta, što je poželjno ponašanje. Osim za umirivanje i olakšavanje nicanja zubi, djetetu to koristi i za razvoj oralne motorike, pripremu na skoro uvođenje krute hrane i desenzibilizaciju, odnosno smanjivanje gag refleksa (gađenja). Takvo ponašanje (tzv. mouthing) ne treba bebi braniti, samo je potrebno paziti da igračke budu prikladne kako ne bi postojao rizik od gušenja. Također, kako bi se smanjio rizik od kasnijih miofunkcionalnih poremećaja, potrebno je poticati najprirodniji oblik tih aktivnosti, a to je žvakanje. Najbolji način za to je korištenje metode „beba vođa dohrane“. I dalje pomaže korištenje silikonskih grickalica, a u razdoblju uvođenja dohrane preporučuje se ograničiti i potom ukloniti uporabu dude varalice.
Šta savjetujete roditeljima u vezi sa prvom posjetom dječjem stomatologu i kada je idealno vrijeme za nju?
Preporučujem da bebin prvi posjet stomatologu bude oko prvog rođendana, a ranije ako postoji neki problem ili zabrinutost zbog koje roditelji žele stručni savjet. Smisao prvog pregleda nije u invazivnim stomatološkim postupcima, nego u upoznavanju roditelja s pravilnom oralnom higijenom i prehranom djeteta, u pregledu djetetove usne šupljine, uzimanju osnovnih zdravstvenih podataka i procjeni rizika za razvoj karijesa kod djeteta. Na temelju toga dogovara se učestalost daljnjih pregleda.
Dakle, primarna je svrha ranih stomatoloških pregleda preventivna. Rani i redoviti pregledi puno pomažu u razvoju zdravih navika prije potrebe za bilo kakvim liječenjem, ali i u stjecanju povjerenja u stomatološki tim prije nastanka straha od stomatoloških pregleda i zahvata.
Kako pravilna higijena u najranijoj dobi utiče na zdravlje trajnih zuba i dugoročni razvoj oralnog zdravlja?
Higijena mliječnih zubi je važna i za buduće trajne zube i bitno je često o tome govoriti roditeljima, ali i pedijatrima, odgojiteljima i drugim strukama koje rade s djecom u tako ranom razdoblju, jer u društvu često čujemo pogrješne stavove o tome kako mliječne zube ne treba popravljati (ili čak redovito prati) jer će kad-tad ispasti. Kvar mliječnog zuba može napredovati jako brzo i doći do pulpe zuba, tj. živca, i uzrokovati jake bolove, a nije rijetkost ni da dođe do širenja gnojne infekcije, povišene temperature, otekline i potrebe za težim i duljim liječenjem i upotrebom antibiotika. Nažalost, širenje infekcije iz mliječnog zuba u okolnu kost može oštetiti i trajni zub u razvoju, utjecati na njegov izgled, boju pa i vrijeme nicanja. Također, za trajne zube je jako važno da niču u usta u kojima nema neliječenih karijesa i da se provodi kvalitetna higijena jer je caklina zuba koji je tek nikao slabije mineralizirana što ga čini podložnijim razvoju karijesa.
Znamo da zubobolja i sve komplikacije koje uz nju dolaze mogu biti jako traumatične za dijete, posebno kad se od najranijih dana ne radi na privikavanju na stomatološke preglede i rad u ustima. Osim što time dijete oslobađamo nepotrebne boli, čuvanjem zdravih mliječnih zubi osiguravamo da ne budu prije vremena izvađeni. Na taj način oni čuvaju mjesto svojim trajnim nasljednicima, što smanjuje i vjerojatnost i kompleksnost eventualnih ortodontskih problema.
Zdravi zubići znače i lijep osmijeh, veće samopouzdanje djeteta, nesmetano žvakanje, ali i miran san bez boli. Pritom je jako važno da se roditelji ne prepadnu ili ne osjećaju krivnju ako dođe do nastanka karijesa. Životni je ritam, posebno s djecom, užurban i puno nas obveza opterećuje, ali u zdravlju zuba najveću ulogu igra stvaranje zdravih navika, njihovo redovito provođenje i suradnja s djetetovim stomatologom. Kad je kod djeteta prisutna redovita oralna higijena, zdrava i raznolika prehrana, i kad dijete redovito ide na stomatološke preglede, karijes će biti uočen na vrijeme. To znači da se zub može popraviti s minimalnim intervencijama, a u najranijim fazama možemo i zaustaviti daljnji razvoj karijesa bez oštećenja zubnih tkiva.
