Jedan od čestih mitova jeste uvjerenje da djeca mogu sama prevazići poteškoće u govoru i jeziku.
U Bijeljini djeluje USZ Centar za specijalističke socijalne usluge „LIKOLOGOMEDIC“, ustanova koja predstavlja važan oslonac za djecu i odrasle s govorno-jezičkim, komunikacijskim, kognitivnim i socio-emocionalnim poteškoćama. Centar je nastao iz vizije da svaka osoba, bez obzira na izazove s kojima se suočava, ima pravo na podršku, razumijevanje i mogućnost da razvije svoje potencijale u okruženju koje je sigurno, podsticajno i stručno vođeno. Prvobitno osnovan 2020. godine kao logopedski centar „Tvoj logoped“, s jednim zaposlenim logopedom, Centar je u proteklih pet godina prerastao u prepoznatljivu ustanovu od javnog značaja. Zahvaljujući posvećenom radu, stručnom pristupu i kontinuiranom razvoju, uz dozvolu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, prerastao je u Ustanovu socijalne zaštite – Centar za specijalističke i socijalne usluge LIKOLOGOMEDIC. Danas zapošljava pet stručnjaka – logopeda i kliničkog psihologa – koji zajednički rade na pružanju sveobuhvatne stručne pomoći i podrške. Fokus Centra je na cjelovitom pristupu – od dijagnostike i terapije do edukacije i savjetovanja roditelja, djece i odraslih. Stručni tim se bavi radom s osobama koje imaju poremećaje glasa, govora, jezika i komunikacije, kao i s onima koji se suočavaju s teškoćama u koncentraciji, pažnji, pamćenju, učenju i ponašanju. Posebna pažnja posvećena je i osobama sa socio-emocionalnim izazovima, s ciljem jačanja njihovih kompetencija i kvaliteta života.
Jedan od članova stručnog tima Centra je Dajana Savić, logoped i audiolog, koja svojim radom i pristupom doprinosi uspjesima i napretku korisnika Centra. Rođena i odrasla u Bijeljini, Dajana je nakon završene srednje medicinske škole diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, smjer Logopedija i audiologija, gdje je stekla zvanje bachelor logopedije i audiologije. Pripravnički staž obavila je u JU Dječijem vrtiću „Čika Jova Zmaj“ u Bijeljini, gdje je stekla dragocjeno iskustvo u radu s djecom različitih razvojnih profila.
S velikim entuzijazmom i posvećenošću, Dajana svakodnevno radi na unapređenju govornih, jezičkih i komunikacijskih vještina djece, ali i odraslih osoba s neurogenim poremećajima – poput posljedica moždanog udara ili traumatskih povreda mozga. Tokom profesionalnog razvoja razvila je poseban interes za ovu oblast, te se kontinuirano stručno usavršava kako bi primjenjivala najnovije metode i terapijske pristupe u svom radu. Kao dio stručnog tima, Dajana ne samo da primjenjuje savremene logopedske metode, već i gradi snažan odnos povjerenja s klijentima i njihovim porodicama, svjesna da je napredak uvijek rezultat zajedničkog truda. U nastavku donosimo razgovor s Dajanom Savić, diplomiranim logopedom i audiologom, koja je podijelila svoja iskustva, savjete i stručne uvide o značaju rane logopedske intervencije, ulozi roditelja i izazovima s kojima se svakodnevno susreće u svom radu.
Šta Vas je motivisalo da odaberete profesiju logopeda i audiologa?
U početku me je motivisala želja da naučim znakovni jezik i da bolje razumijem osobe sa oštećenjem sluha. Ipak, kroz dublje istraživanje i upoznavanje sa logopedijom, shvatila sam da ovaj poziv obuhvata mnogo više od toga. Privukla me je mogućnost da svojim radom utičem na kvalitet nečijeg života, na način koji je istovremeno i značajan i duboko human. Zbog toga sam odlučila da se posvetim profesiji koja spaja nauku, empatiju i želju da pomognem drugima da uspješno komuniciraju. –
Kako je Vaš rad u LIKOLOGOMEDIC-u oblikovao Vaš profesionalni pristup i iskustvo? Koje su najčešće govorno-jezičke poteškoće s kojima se susreću djeca u centru?
Rad u Centru za specijalističke socijalne usluge LIKOLOGOMEDIC, imao je značajan uticaj na formiranje moje profesionalne ličnosti. Još kao studentkinja imala sam priliku da praksu obavljam upravo u ovom centru, pod mentorstvom logopeda Lidije Kobelje, koja je ujedno i osnivač centra. To je iskustvo na kojem sam veoma zahvalna. Rad u timu sa iskusnim logopedima pomogao mi je da dublje razumijem prirodu svoje profesije, izazove, ali i sve ljepote koje ona sa sobom nosi. Kroz rad s djecom i odraslima, naučila sam koliko je ključno prilagoditi pristup svakom klijentu, poštujući njegovu jedinstvenost i ritam učenja, kako bi se postigli najbolji rezultati. Kada je riječ o djeci, najčešće se susrećemo s kašnjenjem u govorno-jezičkom razvoju, što se očituje odloženom pojavom prve riječi ili njenim potpunim izostankom. Također, često je prisutan nepravilan izgovor glasova ili artikulacijski poremećaji, poteškoće u čitanju i pisanju, poput disleksije i disgrafije, te poremećaji fluentnosti, kao što je mucanje, koji utiču na ritam i tečnost govora.
Kako roditelji mogu prepoznati znakove da njihovo dijete možda treba logopeda?
Roditelji treba da prate razvoj govora i jezika kod djeteta od najranijeg uzrasta. Upozoravajući znakovi mogu uključivati kašnjenje u pojavi prve riječi sa značenjem, koja se obično očekuje između 9. i 12. mjeseca života, kao i poteškoće u razumijevanju jezika – prvo jednostavnih, a zatim i složenijih naloga.
Nakon pojave prve riječi, veoma je važna i pojava prve rečenice, koja se očekuje između 18. i 24. mjeseca. Drugi znakovi upozorenja mogu biti nerazumljiv govor za širu socijalnu sredinu, agramatičan govor (kada rečenice nisu pravilno oblikovane u rodu, broju ili padežu), te nepravilan izgovor glasova maternjeg jezika. Kod starije djece mogu se pojaviti poteškoće u čitanju i pisanju, što može uticati na napredovanje u nastavnom procesu. Ukoliko roditelji primijete neki od ovih znakova, preporučuje se konsultacija s logopedom, jer pravovremena podrška značajno doprinosi napretku i uspješnijem razvoju govorno-jezičkih i komunikacijskih vještina djeteta.
Koje vježbe ili aktivnosti roditelji mogu praktikovati kod kuće da podrže razvoj govora i jezika kod djeteta?
Važno je naglasiti da su roditelji prvi i najbolji učitelji svom djetetu. Oni mogu kod kuće značajno podržati razvoj govora i jezika kroz svakodnevnu interakciju i igru. Igra je za dijete najprirodniji način učenja i razvoja, kroz nju dijete spontano usvaja govor i jezik, razvija maštu i socijalne vještine, uči kako da izražava svoje misli i komunicira s drugima. U današnjem digitalizovanom dobu, djeca su svakodnevno izložena elektronskim sadržajima. Zbog toga roditeljima savjetujemo da prije treće godine života ograniče izlaganje digitalnim uređajima, a nakon toga je važno pažljivo birati edukativni sadržaj prilagođen uzrastu i postaviti umjerene granice korištenja. Razvoj govora i jezika može se dodatno podstaći čitanjem slikovnica, pjevanjem pjesmica i razgovorom o događajima iz svakodnevnog života. Aktivnosti koje uključuju imitaciju glasova, slogova i pokreta posebno doprinose razvoju govora, dok igre temeljene na pitanjima i odgovorima podstiču razvoj jezičkih struktura, pažnje i sposobnosti razumijevanja.
Koliko je važan rani početak logopedske intervencije i zašto?
Rana logopedska intervencija ima ključnu ulogu u prepoznavanju i tretmanu govorno jezičkih teškoća. Što se ranije reaguje, veće su šanse da dijete uspješno savlada poteškoće i razvije svoje potencijale. Pravovremena podrška ne samo da olakšava napredak, već i sprječava da se kasnije jave složeniji problemi u komunikaciji, učenju i socijalnim odnosima.
U LIKOLOGOMEDIC-u radite i s odraslim osobama neurogene etiologije. Koji su najveći izazovi u toj populaciji?
Rad sa odraslim osobama neurogene etiologije nosi brojne izazove. Prvenstveno zbog različitih oblika i težine oštećenja, kao i individualnog tempa napredovanja i motivacije svakog pacijenta. Proces rehabilitacije je najčešće postepen i dugotrajan, što zahtijeva strpljenje, upornost i blisku saradnju s porodicom, ali i s drugim stručnjacima uključenim u tretman. Za logopeda to znači stalno prilagođavanje pristupa, pažljivo planiranje terapije i kontinuirano praćenje napretka. Ipak, svaki, pa čak i najmanji pomak predstavlja veliki uspjeh i podsjeća nas da zajednički trud – logopeda, pacijenta i porodice, donosi stvarne i značajne rezultate, koji često mijenjaju kvalitet života na bolje.
Koja je najveća razlika u pristupu, u radu sa djecom i odraslima?
Najveća razlika u pristupu logopeda prema djeci i odraslima ogleda se u načinu podučavanja i primjeni terapijskih strategija. Ključna je prilagodljivost, kako materijala, tako i samog pristupa svakoj osobi. U radu s djecom najčešće koristimo igru i kreativne zadatke kako bismo podstakli njihovu radoznalost, motivaciju i aktivno učešće u tretmanu. Igra im omogućava da uče spontano i s lakoćom, dok kroz zabavu zapravo razvijaju govorno-jezičke vještine. Kod odraslih je fokus drugačiji, usmjeren je na objašnjavanje ciljeva terapije, funkcionalnu primjenu vježbi u svakodnevnim situacijama i podsticanje samostalnosti u praćenju napretka. Dok s djecom gradimo govorno-jezičke vještine, s odraslima radimo na njihovom ponovnom uspostavljanju i jačanju komunikacijskih sposobnosti koje su, usljed afazije ili drugih neurogenih poteškoća, djelimično ili potpuno narušene.
Koji su najčešći mitovi o logopediji i govorno-jezičkom razvoju koje biste željeli razjasniti roditeljima?
Jedan od čestih mitova jeste uvjerenje da djeca mogu sama prevazići poteškoće u govoru i jeziku, kao i da posjeta logopedu nije potrebna prije treće godine života. Važno je istaći da logoped ima važnu ulogu u ranoj intervenciji kod djece koja kasne u govorno-jezičkom i komunikacijskom razvoju, uzimajući u obzir plastičnost mozga u ranom djetinjstvu, kada mozak djeteta najlakše uči i usvaja nova znanja. Takođe, jedan od mitova jeste da dijete koje reaguje na zvuk, nema oštećenje sluha. Gubitak sluha je spektar oštećenja. Dijete može reagovati na zvukove, ali možda neće moći čuti sve zvukove važne za razvoj govora. Neliječene infekcije uha mogu značajno oštetiti sluh, a samim tim uticati na razvoj govora i jezika. Smatram da je važno razbijati ove, ali i druge predrasude, te se obratiti stručnjaku za procjenu i savjetovanje čim se posumnja na neku teškoću ili odstupanje. Pravovremenim djelovanjem, bilo kroz savjetovanje i edukaciju roditelja, bilo kroz direktan ili indirektan terapijski postupak, postavljaju se temelji uspjeha terapije i optimalnog razvoja djeteta.
Kako roditelji mogu podržati svoje dijete da razvije samopuzdanje u komunikaciji?
Važno je obezbijediti djetetu podsticajno i stimulativno okruženje, u kojem će se osjećati sigurno i motivisano za komunikaciju. Roditelji mogu podržati razvoj samopouzdanja tako što će pohvaliti svaki pokušaj izražavanja, čak i kada nije savršen, te pokazati strpljenje u samom procesu usvajanja jezičkih vještina. Kroz igru, razgovor i zajedničke aktivnosti dijete uči da njegove riječi i ideje imaju vrijednost, a samim tim jača i njegova komunikacijska samouvjerenost. Takođe, veoma je važno omogućiti djetetu dovoljno prilika da komunicira, postavljanjem pitanja, uključivanjem u svakodnevne razgovore ili jednostavno davanjem vremena da završi svoju rečenicu. Time dijete uči da njegovo mišljenje i izražavanje imaju značaj, što dodatno podstiče samopouzdanje u interakciji s drugima.
Koji je Vaš najvažniji savjet roditeljima koji prvi put dovode dijete logopedu?
Moj najvažniji savjet roditeljima koji prvi put dovode dijete kod logopeda jeste da budu strpljivi i aktivno uključeni u cijeli proces. Važno je razumjeti da razvoj govora i jezika kod svakog djeteta teče individualnim tempom, te da uspjeh zahtijeva kontinuitet i podršku, kako tokom terapije, tako i u svakodnevnom radu kod kuće. Također, otvorena i iskrena komunikacija s logopedom, stvaranje podsticajnog i sigurnog okruženja kod kuće, ključni su faktori koji značajno doprinose uspješnom razvoju govorno-jezičkih vještina djeteta.
