Prevencija, kontracepcija i psihološka podrška – šta nam nedostaje?
Intervju: Prim. dr. med. Amela Adžajlić, specijalista ginekologije i akušerstva
Briga o reproduktivnom zdravlju nije samo pitanje medicine, već i kvaliteta života, samopouzdanja i budućnosti svake žene. Ipak, u Bosni i Hercegovini se o ovoj temi i dalje nedovoljno govori, a mnoge žene ostaju bez pravih informacija i podrške kada je najpotrebnije. Koliko su žene danas informisane, s kakvim se problemima najčešće susreću i zašto su prevencija i rana edukacija toliko važne – pitanja su na koja nam je odgovorila prim. dr. med. Amela Adžajlić, specijalista ginekologije i akušerstva.
Koliko su danas žene u BiH informisane o svom reproduktivnom zdravlju?
Investiranje u zdravlje žena i informiranost žena o njihovom reproduktivnom zdravlju znači njihov kvalitetniji život, kvalitetniji život porodice, kvalitetnije reproduktivno zdravlje i zdravo planiranje porodice.Stoga svako savremeno društvo obezbjeđuje reproduktivnu zdravstvenu zaštitu kojom se sprovodi prevencija, dijagnostika, liječenje, zdravstveno vaspitanje i savjetovanje. Nažalost, informiranost žena u BiH je na niskom nivou a prepreke su brojne: nizak nivo znanja i izvora informisanja, niska prevalenca preventivnih pregleda, uticaj pandemije i stigmatizacija,kulturne i društvene barijere.
Koji su najčešći problemi sa reproduktivnim zdravljem kod žena u reproduktivnom periodu?
U periodu od puberteta do menopauze žene se mogu suočiti sa različitim problemima vezanim za reproduktivno zdravlje. Najčešće su to menstrualni poremećaji, vrlo često kod mlađih žena sindrom policističnih jajnika kao i endometrioza. Polno prenosive bolesti prestavljaju veliki zdravstveni problem jer neke mogu imati kao posledicu kasnijeg nastanka neplodnosti,a neke (HPV infekcija) mogu dovesti do pojave karcinoma(grlića). Vrlo često žene u reproduktivnom periodu imaju probleme sa seksualnim zdravljem:bol tokom odnosa, nizak libido, suhoća vagine…
Koliko je važna rana edukacija djevojčica o menstrualnom ciklusu i tjelesnim promjenama?
Edukacija je vrlo važna, ne samo za njihovo fizičko zdravlje, nego i za mentalno, emocionalno i socijalno blagostanje. Pravovremena edukacija djevojčica smanjuje strah i stres, jača samopouzdanje, podstiče zdrave navike. Rana edukacija razbija štetne mitove i tabu teme oko menstruacije i podstiče otvoreni razgovor što pomaže smanjenju srama i društvenog pritiska. Edukacija o menstrualnom ciklusu pomaže razumijevanju puberteta, plodnosti, seksualnosti i zaštite od bolesti i trudnoće, što u konačnici doprinosi ranom prepoznavanju problema.
Edukacija treba da počne prije prve menstruacije, treba da bude prilagođena uzrastu, tačna i otvorena i poželjno je uključivanje i roditelja i nastavnog osoblja u školama.
Koliko su žene informisane o modernim metodama kontracepcije?
U razvijenim zemljama većina žena je dobro informirana o modernim metodama kontracepcije jer je pristup informacijama širok:škola, Internet, zdravstveni radnici. U slabije razvijenim zemljama, kakva je i BiH, informiranost je znatno niža, naročito kod adolescentkinja i žena u ruralnim područjima.To naročito otežava ograničen pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju.Tradicionalna uvjerenja ili stigma mogu sprečavati žene da traže savjet i često se oslanjaju na neprovjerene izvore informacija.
Postoje li predrasude i pogrešna uvjerenja koja se i dalje vežu za upotrebu kontracepcije?
Predrasude su često duboko ukorijenjene u kulturu, religiju i lična iskustva, a podržava ih nedovoljno seksualno obrazovanje i slaba komunikacija sa zdravstvenim radnicima.Protiv ovih zabluda najbolja borba je pravovremena edukacija mladih osoba, otvoreni razgovori i omogućavanje pristupa tačnim i provjerenim informacijama.
Kako unaprijediti dostupnost i prihvaćenost planiranja porodice u društvu?
Ovaj problem zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje, obrazovanje, zdravstveni sistem, zakonodavstvo, kulturne norme i komunikaciju. U prvom redu rad na edukaciji putem uvođenja seksualnog obrazovanja u škole, kampanje za javno informisanje putem medija, društvenih mreža i lokalnih zajednica, kao i obuka zdravstvenih radnika za pružanje nepristrasnih i tačnih informacija o svim metodama kontacepcije. Vrlo važna je dostupnost zdravstvenim uslugama koje podrazumijevaju besplatan pristup kontacepciji. Važnu ulogu u svemu ima integracija usluga planiranja porodice u primarnu zdravstvenu zaštitu posebno u ruralnim sredinama. Također treba obezbijediti pravno i političko okruženje koje podrazumijeva zakonsku zaštitu prava na pristup kontacepciji i seksualnom obrazovanju.
Na koji način problemi sa plodnošću, trudnoćom ili gubitkom trudnoće utiču na psihičko zdravlje žene?
Ti problemi mogu imati snažan i dugotrajan uticaj na psihičko zdravlje žene jer takva iskustva često pogađaju najdublje emocijonalne slojeve identiteta,očekivanja i odnosa. Kod neplodnosti dovodi do pojave depresije, anksioznosti, sniženog samopouzdanja, stida i izolacije. Kod visokorizičnih trudnoća javlja se hronični stres i strah za ishod trudnoće, osjećaj nemoći, poremećaj spavanja i apetita, što sputava žene da uživaju u trudnoći.Kod gubitka trudnoće prevladava tuga i žalost, krivica i sram, problemi u partnerskom odnosu, strah od nove trudnoće. U svim ovim slučajevima potrebna je psihološka podrška kao i medicinsko savjetovanje radi vraćanja osjećaja kontrole
Da li žene imaju podršku stručnjaka kada se suoče sa izazovima poput spontanih pobačaja ili neplodnosti?
U našoj zemlji ne postoji standardizovani protokoli nakon spontanog pobačaja i psihološka podrška je rijetka.Ne postoji sistemska evidencija niti istraživanja stresa nakon spontanog pobačaja.U praksi, žena koja doživi spontani pobačaj nije automatski upućena na dodatnu medicinsku ni psihološku procjenu, osim ako sama to ne zatraži.U većini slučajeva, jedinu takvu podršku žena dobije od ordinirajućeg ginekologa, koja je ipak nedostatna.
Kako motivisati žene da idu na preventivne ginekološke preglede?
Ovaj problem zahtijeva višeslojni pristup koji uključuje informisanje, rušenje stigme, uklanjanje prepreka i izgradnju povjerenja u zdravstveni sistem.Potrebno je povećati dostupnost zdravstvenih usluga jer mnoge žene ne idu na preglede jer nemaju u blizini ginekologa, nemaju zdravstveno osiguranje ili nemaju novaca za pregled u privatnim ginekološkim ordinacijama. U našoj zemlji ne postoje nacionalni screening programi za rano otkrivanje malignih bolesti čime bi kompletna ženska populacija bila obuhvaćena.Ohrabruje činjenica da ljekari porodične/obiteljske medicine animiraju pacijentice za potrebne preventivne preglede. Potrebno je putem sredstava javnog informisanja, na TV-u, radiju, društvenim mrežama organizovati edukativne kampanje u koje treba uključiti i pacijentice sa ličnim primjerima i ispovijestima. Također, organizovati što više otvorenih radionica sa ginekolozima koji bi mogli dati stručne odgovore na sva pitanja i nedoumice vezano za reproduktivno zdravlje. Na nivou javnih zdravstvenih ustanova potrebno je organizovanje i obilježavanje važnih međunarodnih dana posvećenih borbi sa određenim obioljenjima kada bi sve žene trebalo da imaju slobodan i besplatan preventivni pregled. Na kraju, veoma važna je i uloga porodice i zajednice u podržavanju žena za odlazak na preglede. Ne treba zanemariti uticaj vjerskih zajednica u konzervativnim sredinama koje imaju značajan uticaj na stanovništvo, te potrška iz takvih zajednica bi bila jako značajna.
Šta bi ste poručili mladim ženama kada je u pitanju briga o sopstvenom tijelu i zdravlju?
Redovni ginekološki pregledi prestavljaju osnovu za pravovremeno otkrivanje i liječenje problema vezanih za reproduktivno zdravlje. Bez obzira da li žena ima simptome ili ne, redovne posjete ginekologu omogućavaju otkrivanje potencijalnih problema u ranoj fazi, kada su šanse za uspješno liječenje najveće. Najveća prednost redovnih pregleda je mogućnost prevencije ozbiljnih stanja. U tom smislu, redovni pregledi i otvorena komunikacija sa ginekologom su najbolji način da se spriječe ozbiljni problemi i osigura dugoročno zdravlje.
