Ne čekajte da dijete samo progovori.
Intervju: Dženana Jakubović, logoped i audiolog
Razvoj govora i jezika kod djece je proces koji počinje mnogo ranije nego što većina roditelja očekuje – još od samog rođenja. U vremenu kada se sve više suočavamo s izazovima modernog roditeljstva, izloženošću ekranima i sve manjom količinom kvalitetne komunikacije između djece i odraslih, razumijevanje ranog razvoja govora postaje važnije nego ikada.
Kako bismo odgovorili na najčešća pitanja roditelja i pružili stručne i praktične savjete, razgovarali smo sa Dženanom Jakubović, logopedom i audiologom iz Tuzle, koja iza sebe ima bogato iskustvo rada u obrazovnim, zdravstvenim i rehabilitacijskim ustanovama. Dženana je diplomirala i nastavila postdiplomski studij na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a tokom svoje karijere posvetila se upravo podršci djeci s poteškoćama u govorno-jezičkom razvoju i edukaciji roditelja. Kroz svoj rad u centrima za edukaciju i rehabilitaciju sluha i govora, ali i kao vanjski saradnik na fakultetu, pokazala je strast i posvećenost u prenošenju znanja i podizanju svijesti o važnosti rane intervencije.
U ovom intervjuu, Dženana odgovara na ključna pitanja o tome kada počinje razvoj govora, koji su znakovi mogućeg kašnjenja, kada se obratiti logopedu, kako izgleda logopedska procjena i, što je najvažnije – kako roditelji mogu aktivno poticati govorno-jezički razvoj svog djeteta u svakodnevnim situacijama.
Kada počinje razvoj govora kod djece i šta roditelji mogu očekivati u prvoj godini života?
Razvoj govora kod djece počinje vrlo rano, mnogo ranije nego što većina roditelja može pretpostaviti. Brojna istraživanja su pokazala da djeca odmah po rođenju mogu razlikovati majčin glas u odnosu na druge zvukove iz svijeta koji ih okružuje, a prvo komunikacijsko ponašanje je plač kojim iskazuje potrebe. Također, bebe u prvom mjesecu života mogu uočiti razlike u intonaciji govora odraslih osoba. Cijelokupan razvoj govora se odvija postepeno i ima svoje etape razvoja. U prvih šest mjeseci se razvijaju osnovne komunikacijske vještine kao što su posmatranje i praćenje okoline i ljudi iz okoline, pokušavanje održavanja komunikacije kontaktom očima, posezanje za željenim predmetima i početak pokazivanja željenih predmeta. U ovom radoblju dijete počinje gukati, zatim brbljati i imitirati zvukove i razumijevati varijacije visine i glasnoće govora odrasle osobe. U drugoj polovini prve godine života kod djeteta očekuju se ključne komunikacijske vještine: intenzivnija upotreba gesti npr. pokazivanje prstom, razumijevanje riječi i govornih zvukova, izgovaranje „mama“ ili „tata“, odgovaranje na svoje ime i sa prvim rođendanom izgovaranje jedne ili više riječi. Većina djece koja rastu u normalnih uslovima za razvoj, usvajaju govorno-jezičke vještine spontano i prirodno i u prvoj godini života komunikacijske vještine postepeno rastu. Govorno-jezički razvoj je sinergističke prirode i sve komponente se uvijek uzimaju u razmatranje uključujući motoričke, komunikacijske, kognitivne sposobnosti i socijalizaciju. Možemo zaključiti da postoje vještine koje prethode javljanju prvih riječi i to su brbljanje, imitacija pokreta i govora, zajednička pažnja, upotreba gesti i razumijevanje govora.
Koji su ključni govorno-jezički razvojni koraci koje bi dijete trebalo savladati do treće godine?
Govorno-jezički razvoj je puno složeniji proces od same upotrebe riječi i rečenica čiji izostanak roditelji prvo primjete. Rekla bih da je period od rođenja do treće godine zlatno doba za poticanje govorno-jezičkih sposobnosti i da tada simultanim stimulisanjem motorike, kognicije, socio-emocionalnih i komunikacijskih sposobnosti u normalnih uslovima djeca mogu imati normalan razvoj govornih i jezičkih vještina. Govorno-jezički razvoj kod djece do treće godine života odvija se u fazama koje se mogu razlikovati od djeteta do djeteta, ali postoje opći razvojni koraci koji se očekuju u ovom periodu. Osnovne razvojne korake do trećeg rođendana najjednostavnije možemo podijeliti u tri faze i to:
- Prva faza (0-12 mjeseci) – reagovanje na zvuk (posebno majčin glas) i auditivna diskriminacija glasova i zvukova, okretanje kada se zove imenom, početak gukanja koje prethodi brbljanju, upotreba geste „Daj.“ i razumijevanje riječi, upotreba prve riječi, podizanje ruku kada neko želi da uzme dijete, razumije „NE“, pokušava imitirati riječi.
- Druga faza (12-24) – korištenje minimalno 10 riječi, izražavanje potrebe gestom ili riječima, samoiniciranje igre, kombinovanje 2 riječi, usvajanje novih riječi, imitiranje drugih, ispoljavanje emocija i usmjeravanje pažnje drugih osoba na aktivnosti.
- Treća faza (24-36) – upotreba fraza i rečenica od dvije do tri riječi npr. „Daj sok.“, postavljanje jednostavnih pitanja kao što su „Gdje je?“ i „Šta?“, izvođenje dosložnih naloga npr. „Uzmi vodu i napij se.“, riječi postaju razumljive i nepoznatim ljudima, rječnik raste na 200-500 riječi, počinje koristiti zamjenice „Ja“ i „Ti“, pridjeve i veznike.
Ukoliko se radi o normalnom razvoju govora i jezka, sa trećim rođendanom dijete bi trebalo da koristi 900-1000 riječi i da spaja riječi u rečenice od tri do četiri riječi.
Postoje li jasni pokazatelji koji roditeljima mogu ukazati na to da dijete zaostaje u govorno-jezičkom razvoju?
Pokazatelji uvijek postoje, samo je važno prepoznati ih na vrijeme. Važno je poznavati razliku između govora i jezika. Govor se odnosi na oralnu upotrebu jezika, odnosno izražavanje, dok jezik podrazumijeva rječnik koji koristimo i razumijemo. Zaostajanje u govoru možemo objsniti kao situaciju u kojoj dijete ne razvija govorne vještine u očekivanom vremenskom okviru. Neki od glavnih pokazatelja da dijete zostaje u govoru i jeziku su:
- Ograničen vokabular u odnosu na hronološku dob djeteta,
- Kasno progovaranje,
- Otežano spajanje riječi u rečenicu,
- Teškoće u izgovoru glasova koje uzrokuju nerazumljivu produkciju riječi,
- Otežano razumijevanje jezika – dijete ne reaguje na govorne poruke koje mu se upućuju i ne obavlja vokalne naloge.
U kojoj dobi biste preporučili da se roditelji obrate logopedu, i koji su najčešći razlozi za dolazak na prvu procjenu?
Prva procjena kod logopeda može biti veoma korisna ako roditelji primjete da dijete ne razvija govor i jezik očekivanim tempom, a preporuke su da roditelji ne čekaju predugo jer rana intervencija daje najbolje rezultate. Rad sa djecom koja pokazuju kašnjenje u razumijevanju govora i jezika je moguć već od prvog rođendana, ali i ranije ukoliko se logopedskom procjenom utvrdi da je potrebna podrška. Logoped ne mora uvijek raditi direktno sa djetetom, ponekad je dovoljno roditeljima dati korisne savjete za rad kako bi dijete prevazišlo kašnjenje. Danas u praksi su najčešći razlozi za dolazak slabije razumijevanje govora i jezika, izostanak prvih riječi, nerazumljiv govor i izostanak gesti u komunikaciji.
Kako izgleda logopedska procjena kod male djece kod vas u centru – na šta konkretno obraćate pažnju?
Logopedska procjena kod male djece je sveobuhvatan i sistematičan proces koji ima za cilj da utvrdi djetetove jezičko-govorne sposobnosti, uoči eventualna kašnjenja ili poremećaje i definiše dalji plan tretmana ukoliko je potreban. Prvi korak je razgovor sa roditeljima kako bi se prikupili važni podaci poput razvoja trudnoće i poroda, ranog rasta i razvoja psihomotornih sposobnosti djeteta, porodične anamneze, početka i toka govorno-jezičkog razvoja djeteta i njegovih navika. Rekla bih da su ovo ključni podaci u procesu identifikacije problema i da je ovim razgovorom moguće osvijestiti roditelje o trenutnom stanju djeteta. Dalji tok procjene ovisi o vrsti teškoća koje su prisutne kod djeteta. Nije isto raditi procjenu kod djeteta koje ima kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju, mucanje, motoričke teškoće ili poremećaj čitanja i pisanja. Na prvoj procjeni logoped posmatra ponašanje djeteta u prostoru, verbalne i neverbalne aspekte komunikacije imeđu roditelja i djeteta, pažnju , kontakt očima i postojanje motivacije za interakcijom. Detaljna i precizna procjena govorno-jezičkih sposobnosti je baza samog rada sa djetetom i zavisi od trenutnog stanja govora i jezika i dobi djeteta. U zavisnosti od uzrasta procjenjuje se oralno-facijalna struktura i funkcija govornih organa, razumijevanje jezika, kvalitet govora, izgovor glasova, socijalni aspekt komunikacije i fonološka svjesnost kod starije djece. Pregled oralno-facijalnih struktura je važan jer može ukazati na odstupanja u strukturi i funkciji usana, jezika, vilice ili nepca, pravilnost disanja i gutanja, kao i prisustvo negativnih orlnih navika poput sisanja prsta ili upotrebe cucle. Dalje, u zavisnosti od problema koji je prisutan primjenjuju se odgovarajući testovi koji utvrđuju prisustvo ili odsustvo neke teškoće. Nakon detaljne procjene logoped daje opis govoro-jezičkih sposobnosti djeteta, smjernice za dalji rad, potreba za socijalizacijom i uključivanjem u sport ili vrtić, da li je potrebna logopedska terapija i koliko često, te da li je potreban timski pristup u radu i dodatna podrška nekih drugih stručnjaka (psiholog, ORL specijalista, defektolog..).
Na koji način roditelji mogu aktivno poticati razvoj govora kod svog djeteta kod kuće?
Poticanje govora i jezika od strane roditelja je jako važno, posebno u najranijem uzrastu kada je dijete najosjetljivije na jezičke podražaje iz okruženja. Smatram da se komunikacija između roditelja i djeteta smanjuje iz godine u godinu zbog ubrzanog stila življenja, napretka tehnologije i velikom broju informacija kojima smo svi svakodnevno izloženi, ali je i dalje uz disciplinu i motivaciju prava komunikacija moguća. Roditeljima uvijek savjetujem da kada god su sa svojim djetetom, razgovaraju o različitim temama, provode vrijeme izvan kuće i dozvole djetetu da osjeti različita iskustva svim svojm čulima. Poticanje govorno-jezičkog razvoja u ranom razvojnom periodu se ostvaruje razgovaranjem, pričanjem priča, listanjem slikovnica i razgovaranje o istim, pjevanjem pjesmica i brojalica, jednostavnim interaktivnim igrama u parku i kod kuće, postavljanjem pitanja i socijalizacijom djeteta sa vršnjacima kada kod je moguće. Važno je da dijete prve tri godine nikako ne bude izloženo ni jednoj vrsti ekrana kako bi se uspostavio pravilan razvoj psihomotorike i podstakao mozak da pravilno funkcionira. Roditeljima bih savjetovala da nikada ne postanu umorni od pitanja djeteta i da na svako pitanje potraže odgovor jer tako „kreiramo“ dobrog sagovornika i istraživača.
Koliko su čitanje priča, pjevanje pjesmica i svakodnevna komunikacija važni za govorni razvoj?
Pjevanje, muzika, čitanje i slušanje priča su jedni od najvažnijih puteva za razvoj govora i gotovo uvijek su neizostavan dio smjernica za rad sa djetetom. Roditelji često zanemare čitanje priča u cijelom ravojnom procesu, a ustvari je važno pojednostaviti način na koji potiču razvoj djeteta kao što je to bio slučaj u odrastanju i njih samih. Čitanje priča prilagođenih uzrastu djeteta omogućava razvoj slušne percepcije i diskriminacije zvukova i glasova, pažnje i koncentracije, bogaćenje rječnika i bolje razumijevanje jezika, a čitanje priča sa slikama omogućava djetetu da poveže sliku, riječ i značenje riječi. Čitanje priče bi trebalo u ranom razvoju biti rutina koja se uspostavlja postepeno. To može biti čitanje priče i na jako malom uzrastu, prije prvog rođendana. Na ovaj način se stvara emocionalna povezanost između roditelja i djeteta. Da bi dijete bilo sudionik u svakodnevnoj komunikaciji treba prvo poznavati kako riječi zvuče, a jedan od načina da to nauči su pjesmice i brojalice. Pjevanje pjesmica je uvijek praćeno i pokretima što omogućava povezivanje pokreta i govora. Kada odrasla osoba aktivno sluša dijete i odgovara na pitanja djeteta u ranom rastu i razvoju, uči ga da započne komunikaciju, sluša i čeka svoj red. Komunikacija je dvosmjeran i složen proces, ali se vrlo jednostavno može poticati, ako se radi pravilno.
S druge strane, koliko i kako ekrani (mobiteli, televizija, tableti) utiču na razvoj govora?
U periodu od rođenja do četvrte godine, mozak djeteta je najosjetljiviji na podražaje iz okoline, bilo da je riječ o zvučnim, vizuelnim ili drugim podražajima. To znači da se u ovom periodu razvoja mozak jako dobro oblikuje. Roditelji/staratelji tada imaju jako važan zadatak, da mozgu omoguće najkvalitetnije podražaje kao što su interakcija licem u lice, igre, čitanje, kretanje i razgovaranje. Ekrani poput televizije, tableta ili mobitela su danas jedan od glavnih uzročnika kašnjenja u govoru ili potpunog odsustva komunikacije sa stvarnim svijetom i bez obzira na veličinu ekrana imaju isti uticaj na razvoj mozga. Izloženost ekranu prije treće godine usporava razvoj govorno-jezičkih vještina zbog nedostaka verbalne komunikacije što onemogućava usvajanje novih riječi, mozak se navikava na visoku simulaciju plavim svjetlom i neprirodnim zvučnim podražajima zbog čega stvarno i sporije okruženje postaje manje zanimljivo i dolazi do pada pažnje i koncentracije. Vrijeme koje dijete provede gledajući sadržaje na ekranu smanjuje fizičku aktivnost, a samim time i razvoj motoričkih sposobnosti i koordinacije pokreta, a govor sam po sebi i jeste složena motorička aktivnost. Dijete koje nema u potpunosti razvijene motoričke sposobnosti u skladu sa uzrastom će pokazati i slabije govorno-jezičke vještine.
Koje su najčešće zablude koje roditelji imaju kada je u pitanju razvoj govora kod djece?
Jedna od najčešćih pretpostavki koju roditelji imaju je da će dijete samo progovoriti, samo mu treba još vremena. Ponekad ove pretpostavke proizilaze iz različitih razloga, vrlo često zbog toga što roditelji ne znaju sami šta se očekuje za određenu dob, zbog straha ili neprihvatanja da postoji neki problem u govorno-jezičkom razvoju, što je u potpunosti shvatljivo. Međutim, važno je napomenuti da i dijete koje je kasno progovorilo i dalje ne prati razvojne norme za govor i jezik koje se očekuju za određeni uzrast. Ukoliko se prva riječ javila kasno, to vrlo često znači da će se i nastavak govorno-jezičkog razvoja usporiti. Također, neki roditelji smatraju da TV i tablet pomažu djetetu da progovori što je potpuno pogrešna pretpostavka jer dijete može naučiti da govori samo kroz dvosmjernu interakciju i komunikaciju.
Da li kasni govor uvijek znači da dijete ima neki ozbiljniji problem ili dijagnozu?
Kašnjenje u govoru ne znači uvijek da se radi o složenijim govorno-jezičkim teškoćama, ali svakako se ne smije ignorisati. Važno je imati na umu da je svako dijete pojedinac koji se razlikuje u odnosu na bilo koga drugoga i pristupati individualno. Ponekad djeca kasne u govoru, ali pokazuju interes za komunikaciju, razumiju govor i imaju dobru združenu pažnju (nazivamo ih „late bloomers“) što može ukazivati na to da će uz malo dodatne podrške razviti svoj puni potencijal. Također, neka djeca imaju sve preduslove za razvoj govora, ali im nedostaje verbalne interakcije sa roditeljima što se vrlo brzo može nadoknaditi uz pravilnu stimulaciju. S druge strane, kašnjenje u govoru može biti udruženo sa jezičkim teškoćama, manjkom gestova i socijalne komunikacije, slabim kontaktom očima, nepravilnom koordinacijom mišićnih pokreta za govor i to može biti znak da se radi o složenijim govorno-jezičkim teškoćama. Ako je prisutno kašnjenje u govoru, to ne znači uvijek da se radi o nekoj dijagnozi, ali je svakako znak da se govorno-jezički razvoj treba pratiti i potražiti mišljenje logopeda.
Šta biste savjetovali roditeljima koji „čekaju da dijete progovori samo od sebe“?
Ukoliko roditelji primjete da su zabrinuti zbog govora svog djeteta, uvijek je najbolje rješenje javiti se na logopedsko savjetovanje koje može samo donijeti benefite za dijete i porodicu. Rana detekcija i prevencija je pola posla kada je riječ o govorno-jezčkom razvoju. Mozak djeteta se najbrže razvija i prilagođava do treće godine i tada se gradi baz govorno-jezičke mape u mozgu. Ukoliko dijete na vrijeme dobije kvalitetnu podršku , veća je šansa da će stići govorno-jezičke vještine vršnjaka bez većih posljedica. Čekanje nije samo neizvjesnost za roditelje i dijete, nego i proticanje vremena koje ne se ne može vratiti, a važan je faktor u ranom rastu i ravoju. Važno je napomeuti da logopedsko savjetovanje ne znači da nešto nije u redu sa djetetom i da će se dijagnostiirati problem, nego uvid u govorno-jezički razvoj na osnovu kojeg se kreira plan za dodatno stimulisanje govora. Kašnjenje u govoru koje se ne prevaziđe na vrijeme ostavlja posljedice i na druge aspekte života kao što su emocionalni i socijalni razvoj, ali i akademska postignuća i polazak u školu.
Za kraj – koja bi bila Vaša najvažnija poruka roditeljima u BiH kada je u pitanju razvoj govora kod njihove djece?
Komunikacija između roditelja i djeteta počinje od samog rođenja i najvažnije razdoblje govorno-jezičkog razvoja su prve tri godine života. Ako ovako posmatramo razvoj govora prije ćemo ga početi pravilno stimulisati. Svako dijete je jedinstveno i nije uvijek moguće praviti poređenje sa drugim vršnjacima, ali je važno da se roditelji educiraju o tome šta se očekuje od govora i jezika za određenu dob djeteta. Ako pratimo razvojne norme za govor i jezik vrlo jednostavno ćemo znati da li postoji odstupanje. Roditelji često čitaju mišljenja drugih na raznim forumima i stranicama koje obiluju informacijama bez naučno dokazanih činjenica što može odvesti u pogrešnom pravcu i zato savjetujem da potraže stručno mišljenje logopeda kada je u pitanju govor i jezik. U Bosni i Hercegovini postoje brojne pretpostavke roditelja o razvoju govora i dešava se da odlažu javljanje logopedu što dovodi do kašnjenja u otkrivanju stvarnih teškoća. Važna tema kojoj trebamo davati na značaju je educiranje budućih mama o razvoju govora i jezika kod djece kako bi se razvijala svijest o važnosti rane intervencije i stimulacije jer se govorn-jezičke teškoće mogu prevenirati. Od ranog djetinjstva roditelji trebaju pružiti djetetu stvarne i prirodne podražaje, prilike za učenje, kretanje, padanje i ustajanje. Za kraj, savjetujem roditeljima da pričaju sa djetetom svaki dan, provode vrijeme van kuće, u parku, na dekici, sa vršnjacima, slušaju pažljivo i odgovaraju govorom i gestikulacijom, isključe ekrane, prate razvoj djeteta i potraže savjet logopeda bez odlaganja.
