Zašto je majčino mlijeko nezamjenjiv izvor ishrane u prvim mjesecima života.
Intervju: dr Iva Tomić, specijalista pedijatrije
Dojenje nije samo način ishrane – ono je temeljni čin njege, bliskosti i zdravog razvoja novorođenčeta. Iako je prirodno, mnoge majke se susreću s izazovima u njegovom uspostavljanju, što često izaziva nesigurnost i dileme. Kako bi pomogli roditeljima da bolje razumiju važnost dojenja i odgovore na najčešća pitanja, razgovarali smo sa dr Ivom Tomić, specijalistkinjom pedijatrije, koja u intervjuu daje stručne savjete, praktične preporuke i podršku svim majkama koje se nalaze na početku ovog važnog životnog puta. U nastavku pročitajte naš intervju.
Zašto se dojenje preporučuje kao najbolji način ishrane za novorođenče tokom prvih šest mjeseci života?
Dojenje je nezamjenjivo kao najbolji način prehrane jer je najprirodnije-potpuno prilagođeno potrebama djeteta u ovisnosti o starosti djeteta. Unatoč silnom napretku medicine i tehnologije nije moguće niti približno proizvesti sličan proizvod. Dojenje u potpunosti odgovara potrebama djeteta, ovisno o dobi djeteta pa čak i godišnjem dobu (vodeni udio u tijeku podoja je obilniji u ljetnim mjesecima).
Koliko često bi novorođenče trebalo da sisa u prvim sedmicama života?
Prema svim preporukama najbolja je opcija dojenje na zahtjev. To znači da bez ikakvog rasporeda majka stavlja dijete na prsa kad god osjeti da je dijete gladno. Mladim majkama kažem da nije bitno koliko je dugo dijete na dojci nego koliko vremena provede u aktivnom sisanju. Okvirno se smatra dužina podoja novorođenčeta dvadesetak minuta, ali pod uvjetom da dijete zaista aktivno doji a ne da „spava“ na dojci.
Kako roditelji mogu prepoznati da je njihova beba sita?
Najbitniji parametar u prvim danima života je broj mokrih pelena, koji je za zdravo novorođenče koje dobiva na težini 6-8 mokrih pelena u 24 sata. Često kada dođu na prvo vaganje, na upit je li uredno mokrenje roditelji daju potvrdan odgovor, a na vaganju bilježimo gubitak na težini, te onda u razgovoru saznajemo da je dijete „cijeli dan na dojci“, ali da većinom spava.
Koji su znakovi da beba ne unosi dovoljno mlijeka i kad bi roditelji trebali potražiti savjet pedijatra?
Dva najbitnija znaka su suha pelena i teško razbuđivanje. Novorođenčad inače spava i do 20 sati dnevno, ali je bitno da kada je budno aktivno sisa. Mokre pelene trebaju biti zaista „mokre“, teške, ukoliko roditelji nisu sigurni da se dijete pomokrilo, jer je pelena možda malo mokra, dijete i kada sisa spava, ako je uz to još prisutna i žutica obavezno se odmah javiti pedijatru.
Koji su najčešći izazovi s kojima se majke suočavaju tokom uspostave dojenje (npr. Bolne bradavice, mastitis, beba koja odbija dojku)?
Uz ove prethodno nabrojane poteškoće stavila bih naglasak na period početne prepunjenosti dojki (7.-12.dan), od čega sve poteškoće nastanu ukoliko se majke dobro ne „snađu“. Naime, prirodno nakon tjedan dana dođe do pojačanog lučenja mlijeka, te ukoliko majke nisu dobro informirane kako postupati dođe do razvoja mastitisa i onda vrlo često i prekida dojenja, nažalost. Kada mlijeko „nadođe“ bitno je prije podoja staviti topli oblog i omekšati dojku a nakon podoja staviti hladni oblog da bismo spriječili preveliku proizvodnju mlijeka. Ponekad majke misle, ok, ima puno mlijeka pa ću se izdajati na izdajalice, što može pogoršati situaciju, jer tijelo dobiva signal da nedostaje mlijeka, pojača se produkcija mlijeka, pa se situacija dodatno pogorša. Bitno je ukoliko ima čvorića, zastoja u dojci, oblozima i čestim laganim masažama prevenirati zastojnu dojku koja također ima potencijal za razvoj mastitisa.
Kakva se ishrana i unos tekućine preporučuje dojiljama?
Potrebno je da unose dovoljno tekućine, raznovrsno se hrane, potrebno je 500 kcal unosa više nego ženama koje ne doje. Nije preporučljivo izbjegavanje alergena niti određenih namirnica tipa mahunarki ili arguma. Nema znanstvenih dokaza da bilo koja namirnica izaziva tegobe djetetu, tako da su te „narodne“ preporuke više kulturološki uvjetovane. Stoga ukoliko ne primjetimo da bebica ima bilo kakve tegobe, koje povezujemo s unosom određene namirnice, nije potrebno bilo što izbacivati iz jelovnika.
Koliko je važna psihološka podrška majci u postporođajnom periodu za uspjeh dojenja?
Hvala na pitanju, jako je bitna, ako ne i najbitnija. Za majku dojilju odmor je od presudne važnosti, bitan je san i opuštanje. Bilo kakav stres ili pretjeran umor negativno utječe na majku, a samim time i nastanak mlijeka te želju za nastavkom dojenja. Također se u praksi često susrećemo da roditelji stalno dobivaju prigovore od rodbine da je dijete gladno, da stalno plače jer je gladno, uvjeravaju majke da nemaju mlijeka i slično te su tako iscrpljeni i podlegnu utjecaju okoline, te nepotrebno uključuju adaptirane formule uz dojenje, što naposljetku najčešće dovede po smanjenja produkcije mlijeka i potpunog prelaska na adaptirane mliječne formule.
Kada i kako se preporučuje uvođenje adaptiranog mlijeka, ukoliko je to potrebno?
Stav svih relevantnih pedijatrijskih društava je da je dojenje uvijek prvi izbor za prehranu novorođenčeta. Mliječne formule su zamjena za majčino mlijeko ukoliko majka ne može ili ne želi dojiti. Medicinska stanja kada je dojenje nije preporučeno su vrlo rijetka (HIV infekcija, aktivna tuberkuloza, maligne bolesti). Vrlo često se dogodi da zbog neinformiranosti majke, a ponekad i kolega liječnika dojenje se prekida radi provođenja određene terapije (antibiotske, hormonske, internističke), što je u većini slučajeva pogrešno jer se danas u mnoštvu lijekova može provesti terapija kompatibilna s dojenjem. Postoje medicinske baze podataka gdje se mogu dobiti provjerene informacije i naći prikladne terapijske opcije. Ukoliko unatoč trudu i naporu majke nije uspostavljeno dojenje, najbolja zamjena za dojenje su mliječne adaptirane formule.
Kako se postepeno uvodi čvrsta hrana uz dojenje, i kako to mijenja ritam hranjenja?
Preporuke su da je isključivo dojenje optimalno prvih pola godine života, s tim da je dozvoljeno uvoditi nemliječnu prehranu s napunjenih 4 mjeseca života. S obzirom na to, mislim da je najbolje da odluku o uvođenju donesu zajedno roditelji u dogovoru s pedijatrom koji vodi dijete. Nastojimo se držati preporuka struke, dakle ne prije 4.mjeseca života, ali niti poslije 6.mjeseca života, ali također uzimamo u obzir i neurološki razvoj i zrelost, godišnje doba, prirast na težini i želje roditelja, sve u najboljem interesu djeteta.
Koji su znakovi da je beba spremna za uvođenje nemliječne prehrane?
Kao što sam prethodno navela, bitna je suradnja roditelja i pedijatra. Ukoliko je dijete radoznalo, primjerenog neurološkog razvoja, zainteresirano za hranu (roditelji često kažu da dijete poseže za hranom dok oni jedu), urednog prirasta, može se krenuti s nemliječnom prehranom.
Za kraj koja je vaša poruka budućim majkama kada je u pitanju dojenje?
Koliko god je dojenje prirodan proces, isprva većini žena nije nimalo jednostavan, udoban niti lagan. Savjetujem dobru pripremu tijekom trudnoće, čitanje stručnih članaka, edukativne filmove, da bi buduće dojilje bile što pripremljenije na sve izazove dojenja. Izvor informacija trebaju biti stručne osobe i društva. Nakon prvih mjesec dana, pa čak i nakon dva do tri tjedna, koji vrlo često su iscrpljujući i vrlo psihofizički zahtjevni, dojenje kada se uspostavi je najljepši osjećaj na svijetu, da ne govorimo koji su zdravstveni benefiti i za majku i za dijete, logistički, pa na kraju i financijski. Majčino mlijeko, je uvijek mikrobiološki sigurno, spremno, idealne temperature, primjereno potrebama djeteta te samim time- najbolja opcija za dijete.
