Priprema za porođaj počinje znanjem, a završava povjerenjem u sebe

Priprema za porođaj nije samo učenje tehnika – važno je razumjeti šta nas čeka i vjerovati vlastitom tijelu.

INTERVJU: Nikolina Vukšić, strukovna medicinska sestra babica

Dolazak bebe jedan je od najvažnijih trenutaka u životu žene, ali sa sobom često donosi i brojna pitanja, strahove i neizvjesnosti. Kako izgleda porođaj, kako se pripremiti za ono što slijedi, šta očekivati u prvim danima s bebom i kako se pripremiti za dojenje – samo su neka od pitanja koja budućim mamama prolaze kroz glavu.

Nikolina Vukšić, strukovna medicinska sestra babica i instruktorica psihofizičke pripreme trudnica za porođaj, kroz edukacije trudnicama pruža znanja iz oblasti trudnoće, porođaja, dojenja i njege novorođenčeta. U razgovoru za Roditelj govori o tome kada je najbolje početi s pripremama za porođaj, kako prevazići strahove, zašto je informisanost važna za osjećaj sigurnosti te zbog čega pripremu za dojenje ne treba ostavljati za period nakon porođaja.

Posebno se osvrće na prve dane nakon dolaska bebe, kada pažnja često bude usmjerena gotovo isključivo na novorođenče, dok mama ostane u drugom planu. Njena poruka budućim mamama je jednostavna, ali snažna – vjerujte više u sebe i ne dozvolite da vas strah unaprijed ograniči.

Roditelj: Kako ste odlučili da postanete babica i šta za vas predstavlja ovaj poziv?

Nikolina: Vjerujem da ništa u životu nije slučajno, pa je tako i interesiranja za ovaj posao došlo sasvim spontano i mogu reći neočekivano. Rekla bih da je ovaj poziv izabrao mene, pre nego ja njega.

Moja želja je bila da upišem pedijatrijski smjer, ali baš te godine, kada sam upisivala srednju školu, on je u medicinskoj školi koju sam pohađala ukinut i zamenjen ginekološko-akušerskim, zbog potreba bolnice. Kako sam se interesovala za rad sa bebama, ovo je bio moj tadašnji izbor, a godine su kasnije samo pokazale da je i bio onaj pravi. Zbog toga sam se i dalje školovala i usavršavala baš iz ove oblasti, a danas uživam u radu sa trudnicama i porodiljama. Ovo za mene nije samo poziv, ovo je način života i zaista ne vidim sebe u nijednoj drugoj profesiji.

Roditelj: Koliko je priprema za porođaj važna za svaku buduću mamu i kada je najbolje početi s pripremama?

Nikolina: Sa pripremama za porođaj najbolje je početi između 24. i 30. nedjelje. Nema univerzalnog pravila, ali ovo je ono što se u praksi najbolje pokazalo. Pre 24. nedjelje interesiranja za sam porođaj je, uglavnom, znatno manje nego u kasnijim nedjeljama. Tada trudnice uglavnom razmišljaju o imenima, opremi i stvarima za bebu, dok im se porođaj još uvijek čini tako daleko. Kada se porođaj približi, trudnice su motiviranije za usvajanje znanja o porođaju, što same edukacije čini lakšim i efikasnijim. Uvijek predlažem da se sa pripremom krene pre 30. nedjelje kako bi bilo dovoljno vremena da se sve slegne, a kasnije i obnovi. Pripremu za porođaj smatram izuzetno važnom jer, kada trudnica unaprede zna šta je čeka, kao i kako da se snađe u određenim situacijama, strah je manji, a glava mirnija, što može znatno olakšati porođaj, ali i njen doživljaj istog.

Roditelj: Koji su najčešći strahovi trudnica kada je riječ o porođaju i kako im pomažete da ih prevaziđu?

Nikolina: Ono što mi je praksa pokazala jeste da se trudnice najviše plaše porođajnog bola i potencijalnih komplikacija tokom porođaja. Na pripremama se baziram na tome da trudnicama pružim znanja koja će im omogućiti da razumiju fiziologiju porođaja. Da razumiju njegov tok, a ne da im samo dam konkretne savijete i rešenja za određeni problem. Sagledavanje šire slike i razumjevanije cjelokupne priče važan je dio u otklanjanju strahova. Važno je predstaviti trudnici ono čega se najviše plaši iz druge perspektive. Zato je cio koncept mojih priprema i baziran na tome da se porođaj predstavi, kako i sam naziv kaže, „Iz ugla babice“. Kada se trudnicama na taj način predstavi ono čega se najviše plaše, strah se smanjuje jer uvide da bol u porođaju nije neprijatelj, a komplikacije nastaju kao odstupanja od fiziologije i mnoge od njih mogu i same prevenirati.

Roditelj: Šta buduće mame mogu očekivati od dobre pripreme za porođaj?

Nikolina: Dobra priprema za porođaj je ona koja, osim odgovora na pitanja, trudnicama da i znanja koja na porođaju znaju primijeniti. Gomila informacija sa kojima trudnica na kraju ne zna šta da radi nije priprema za porođaj. Od dobre pripreme treba očekivati, kao što sam već i napisala, manji strah i mirnu glavu. Kad je glava spremna, biće i tijelo.

Roditelj: Koliko informisanost i pravilno disanje mogu uticati na osjećaj sigurnosti žene tokom porođaja?

Nikolina: I jedno i drugo mnogo doprinosi osjećaju sigurnosti. Disanje trudnicama daje taj osjećaj kontrole u porođaju koji im je potreban. Osjećaju da sve ide svojim tokom i da su svi konci u njihovim rukama, jer i jesu. Međutim, prednost bih ipak dala informisanosti, jer kada trudnica zna kako izgleda porođaj, korak po korak, fazu po fazu, šta u kom trenutku može da očekuje i šta u kom trenutku treba da radi, ona se tokom cijelog porođaja osijeća sigurno i dobro jer uvijek zna šta je prošlo, a šta sledi. Zbog toga ja volim porođaj da predstavim kao jedan put od tačke A do tačke B. Kada imamo dobro pripremljenu i informisanu trudnicu na porođaju, ona u svakom trenutku zna gdje se na tom putu tačno nalazi.

Roditelj: Dojenje je za mnoge mame poseban izazov. Koji su najčešći problemi s kojima se susreću u prvim danima nakon porođaja?

Nikolina: Dojenje, zapravo to tzv. uspostavljanje laktacije, danas je za mnoge mame problematično jer se obasipaju savjetima sa svih strana. Mnogi savjeti koje mame dobijaju su zaostali. To su prakse koje su bile zastupljene u prošlom vijeku. Danas, kada je dojenje tema koja je toliko proširena i istražena, praksa se promijenila. Glavni propust koji i sama vidim jeste nedostatak stručnog osoblja koje će se porodiljama odmah nakon porođaja detaljno posvetiti. Imamo babice i pedijatrijske sestre na odjeljenjima, ali, nažalost, u nedovoljnom broju da bi se dojenju posvetilo onoliko pažnje koliko bi trebalo. Zbog toga, po izlasku iz porodilišta, mame su pune pitanja o dojenju koja nemaju kome da postave i tu se, naravno, obraćaju svojim najbližima, mamama, tetkama, bakama, gdje se često nameće praksa koja je danas prevaziđena i ne doprinosi uspješnom dojenju. Mame mi se javljaju sa različitim problemima, ali većina njih zapravo nastaje kao posljedica iznad opisanog problema, zbog čega sam njega posebno izdvojila.

Roditelj: Koje savjete biste dali mamama kako bi se što bolje pripremile za prve dane dojenja?

Nikolina: Da edukaciji o dojenju u trudnoći posvete jednako, ako ne i više, vremena i pažnje kao edukaciji o porođaju. Za porođaj se spremamo mjesecima, a za dojenje obično tek nakon porođaja, što je pogrešno. Dojenje nastupa istog trenutka kada se porođaj završi. Mali broj trudnica o dojenju razmišlja na takav način.

One koje shvate važnost edukacije o dojenju još u trudnoći značajno će sebi olakšati prve dane i nedjelje dojenja, koje su i najizazovniji period dojenja.

Roditelj: Šta budući roditelji najčešće ne očekuju kada beba stigne kući?

Nikolina: Ne očekuju da je jednako važno posvetiti pažnju i mami i bebi. Nekako se fokus uvijek stavlja samo na bebu. Samo da je beba namirena. Samo da je nahranjena, naspavana, okupana, presvučena itd.

Ali tu je i mama koja prolazi kroz jedan vrlo izazovan i stresan period. I fizički i psihički, i treba joj pažnja, pomoć i podrška.

Osim što se prilagođava novoj ulozi, prolazi i kroz proces uspostavljanja laktacije, kao i oporavak od porođaja. Prolazi kroz postpartum. To ne smijemo da zanemarimo. Mama je jednako važna kao i beba. Kad je mama dobro, i beba će biti dobro. O postpartumu je važno edukovati tate.

Roditelj: Koliko je važna podrška partnera i porodice u prvim danima nakon dolaska bebe?

Nikolina: Kao što sam već i napisala, podrška je od izuzetnog značaja. Mama je ta koja će da brine o bebi, ali treba neko i da brine o mami.Kad se rodi beba, rađa se i mama. I njoj je potrebna pažnja. I ona se prilagođava. Ovo nekako često zanemarimo.

Roditelj: Koji biste najvažniji savjet dali svakoj budućoj mami koja se priprema za porođaj i dolazak bebe?

Nikolina:  Rekla bih im da malo više vjeruju u sebe. Da se ne ograničavaju unaprijed zbog svojih strahova. Podsjetila bih ih na to da nisu ni svjesne šta sve mogu i koliko mogu.

Tek kada porođaj krene, shvatiše koliko zapravo snage već nose u se