Piše: Azra Sujoldžić Mujić magistar logopedije i magistar audiologije.
Biografija: Azra Sujoldžić Mujić magistar logopedije i magistar audiologije.Završila Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli. Supruga i mama dvije djevojčice. Radim već skoro 5 godina u struci s djecom i odraslima sa poremećajima govora i jezika. Od nedavno zaspolena u Poliklinici Alabajči u Tuzli.
ŠTA JE MUCANJE?
Rijetko se susreće osoba koja se nikada nije srela s osobom koja muca, bilo da je u pitanju dijete ili odrasla osoba. Mucanje predstavlja jedan od najviše rasprostranjenih poremećaja tečnosti, tempa i rItma govora koji se iskazuje nevoljnim grčevima mišića govornih organa (usana, jezika, mekog nepca, glasnica, dijafragme), a ponekad (kod teškog oblika mucanja) prate grčevi mišića lica i nevoljnih pokreta tijela (takozvani “tikovi”).
Mucanje je zapravo ponavljanje dijeliva riječi, glasova, slogova, ubacivanje nepotrebnih riječi, okolišanje, produžavanje glasova, dugo trajanje govornog iskaza, čujne ili tihe blokade. Zatim, izgovaranje riječi pojačanom fizičkom napetošću, te padom govornog procesa, izbjegavanje riječi na kojima će se zamucati ili situacija u koja se muca.
Statistički podaci nam ukazuju da 1% svi odraslih osoba i 2-3% djece pate od mucanja. Dječaci pate od mucanja 3 puta češće od djevojčica, što se može obrazložiti sporijim sazrijevanjem i većom osjetljivošću njihovog nervnog sistema.
Najrasprostranjeniji oblik ovog teškog poremećaja govora je takozvano “ razvojno mucanje”, odnosno mucanje koje se pojavljuje tijekom dječijeg razvoja.
Mucanje se rijetko javlja kao posljedica psihičkih oboljenja ili ozljeda mozga kod odraslih.
KOJI SU UZROCI MUCANJA?
Roditelji nerijetko smatraju da se mucanje kod njihovog djeteta pojavilo iznenada, npr. preplašilo se psa ili se razvilo potpuno “samo od sebe” bez nekog određenog uzroka. U stvarnosti, mucanje se nikada ne pojavljuje “samo od sebe” ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled.
Kada bismo zamisli problem mucanja kao golemi ledeni brijeg, razumijeli bismo da se ne može stvoriti u trenutku. Temelj ledenog brijega se stvara tijekom dugo godina, dok je to što se može pojaviti iznenada, samo dijelić, vanjski simptom govornih grčeva.
Postoje dvije skupine uzročnika mucanja: predispozicijski (“pogodno tlo”) i proizvodni (“okidači).
Predispozicijski uzroci mucanja određuju skonost djeteta prema mucanju. To je “pogodno tlo” na kojem se može lako pojaviti poremećaj, temelj ledenjaka, odnosno faktori koji uvrštavaju određeno dijete u skupinu rizika za pojavu mucanja. A neki od njih su:
- Nasljedna sklonost (postoji mogućnost nasljeđivanja mucanja)
- Nedovoljna razvijenost osjećaja za tempo i ritam, motoričkih funkcija mogu poslužiti za pojavu mucanja
- Neurotizam roditelja (neurotizam roditelja, a pogotovo neskladni odnosi u porodici, manjak prisnosti s odraslima mogu uzrokovati kod djeteta trajnu skrivenu psihičku povrijeđenost, koja je pogodno tlo za razvoj mucanja)
- Psihička nestabilnost samog djeteta (dječiji strahovi)
- Opća zdravstvena slabost i bolešljivost djeteta
- Dobna osjetljivost govornih funkcija
- Ubrzani razvoj govora
“Okidači”, odnosno proizvodni uzroci mucanja:
- Psihološki uzroci (neka pretrpljena trauma)
- Socijalni uzroci (npr. ako dijete živi zajedno sa majkom i djedom uz svoje roditelje, pa dijete prelazi “iz ruke u ruku” tj, svaki član porodice ima vlastiti pristup djetetu. Također, u socijalne uzroke se može ubrojati i nepravilan govorni uzor, pretjerani zahtjevi za dijete)
- Fiziološki uzroci (lezije mozga, potres mozga, fiziološka bolest koja oslabljuje govorni sistem, iscrpljenost ili premorenost nervog sistema).
KADA SE JAVLJA MUCANJE?
Najranija dob u kojoj je zabilježeno mucanje je 18 mjeseci. Mucanje se najčešće javlja između 2 i 7 godine sa vrhom oko 5 godine. Početak mucanja se događa prije 10 godine u 98% slučajeva. Najkasnija dob za pojavu mucanja varira između 7-13 godine. Ako dijete nije počelo mucati u desetoj godini, možemo biti sigurni da nikada niti neće.
Period između 4. i 5. godine smatra se najkritičnijim jer dijete u toj dobi počinje “intenzivnije živjeti”. Tada je dječiji govorni sistem posebno osjetljiv i više podložan pojavi mucanja, pa se prevencijske mjere moraju obavljati neposrednije.
To su “opće” krize dječijeg razvoja koje se događaju na prijelazu u svako kvalitetno novo dobno razdoblje što prati većim promjenama u razvoju djeteta. U trećoj godini dijete izlazi iz razdoblja ranog djetinstva, kristalizira se njegova osobnost, njegovo “ja”.
U razdoblju između 2. i 5. godine dječiji nervni sistem je posebno osjetljiv, za ovaj period su karakteristična takozvana fiziološka zapinjanja, čak 80% djece u ovom periodu muca. Fiziološka zapinjanja i ponavljanja u dječijem govoru uzrokovana su time što intenzivni razvoj mišljenja u to doba nadilazi razvoj djetetovih govornih mogućnosti. U tom periodu aktivni rječnik još nije velik, izražavanje misli nije usavršeno, a pokreti govornih organa su daleko neprecizni, sva djetetova aktivnost je popraćena emocionalnim uzbuđenjem.
Fiziološka zapinjanja, karakteristična za djecu od 1,5. do 6. godine:
- Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi-”Moja, moja lopta je na krovu”
- Preoblikovanje rečenice tokom govora- “Ona je odletjela, lopta se zaletjela na krov”
- Stanke ispunjenje jednokratnim umjetnim “um, ah, uh”- “Želim svoju, um, loptu”.
- Prekidanje govora šutnjom “Mama, želim (stanka) svoju loptu”
- Pojedina, rijetka jednokratna ponavljanja početnog sloga- “Re-rekla si da ćeš mi je odrah skinuti”
NORMALNA DJEČIJA ZAPINJANJA OBIČNO SE POJAVLJUJU U KONSTRUKCIJSKI SLOŽENIH RIJEČI I REČENICA. ZAPINJANJA SU ČESTA KADA JE DIJETE UMORNO, UZBUĐENO ILI ZAIGRANO. NIJE SVJESNO DA MU GOVOR PREDSTAVLJA BILO KAKVU TEŠKOĆU.
DA LI SE MUCANJE MOŽE SPRIJEČITI?
Sve opće prevencijske mjere usmjerene na spriječavanje mucanja kod djeteta imaju zadatak spriječiti stvaranje predispozicijskih uzroka, odnosno “tla” za razvoj mucanja. Budući da mucanje nije samo problem govora, nego je poremećaj koji dopire u dubine psihe i tijela, vrlo je važno da podižemo dijete u uvjetima koji će mu pružiti normalan psihofizički razvoj. Zato je jako važan sklad u porodici. Djeca sa prosjetljivim nervnim sistemom ne bi se smjela previđe uzbuđivati vrlo aktivnim igrama (posebno uveče), gledanjem televizije i filmova.
Pola do maksimalno sat vremena dnevno bi trebalo biti vrijeme gledanja TV-a, odnosno obravak djeteta pred ekranima. Najpoželjnije bi bilo da se ovako osjetljivo dijete suzdrži gledanja ekrana do treće godine.
Jako je važno da dijete ima čvrstu dnevnu rutinu kako bi se održalo psihofizičko zdravlje djeteta, jer odmorno dijete sa izgrađenom rutinom može prevladati većinu prepreka koje mu donosi dan.
Dijete mora da ima adekvatan govorni uzor, da čuje tečan, jasan, gramatički ispravan govor, koji se sastoji od sadržajnih, ali jednostavnih i dobro oblikovanih rečenica, a ne samo kratkih naredbi. Svaka riječ bi trebala biti jasno izgovorena. Ukoliko je dijete preplašeno, povrijeđeno, u stanju stresa ne može govoriti jasno i tečno, nego će početi zamuckivati.
SAVJETI ZA RODITELJE
- Kada dijete zamuckuje ne treba ga tjerati da ponavlja riječi ili rečenice, osim ako nismo dobro razumjeli izrečeno.
- Kada dijete zapinje, počinje ponavljati riječ ili dio riječi, nećemo ga pustiti da se i dalje muči, nego mu u toj situaciji treba pomoći i nenametljivo završiti oblikovanje misli.
- Nerijetko odrasli čine veliku grešku u djetetu potiču pojavu negativne fiksacije na njegovo govorno nesavršenstvo.
- Potrebno je dijete naučiti da pravilno rasporedi pažnju između misaonog sadržaja i govornog izražavanja. (“Prvo razmisli, pa reci”.)
- Dijete moramo poučavati ne samo ispravnom govoru nego i slušanju (“Kada jedna osoba govori, trebamo je slušati, ne govorimo svi istodobno, nego jedan po jedan”).
- Za dijete s “faktorom rizika” poželjno je odvojiti neko vrijeme u toku dana kada mu posvećujemo posebnu pažnju. Tijekom tog vremena smanjujemo govornu aktivnost na minimum, bavimo se staloženim igrama, čitamo slikovnice, šetamo u prirodi. Ne ispravljamo govor mališana, ne ukazujemo na greške, ne zadirkujemo ga, ne oponašamo njegova zapinjanja. Uvijek mu dajemo dovoljno vremena za odgovor, ne požurujemo ga.
KADA SE JAVITI LOGOPEDU?
- Kada je dijete počelo ponavljati sve kraći element
- Povećao se broj ponavljanja (više od dva puta) (prvo je govorilo “Ma-mama”, a sada “Ma-ma-ma-mama”)
- Česta su produžavanja početnog sloga (“Maaaa-ma”)
- Dijete “se bori” s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa)
- Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi (“Mah, mah, mah, mama”)
- Ponavljanja slogova postaju brza i nepravilna
- Nagli prekidi tokom izgovora riječi
- Tokom govora uočljivi su znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu.
Ako imate bilo kakvu sumnju da vaše dijete muca ili ima bilo koji drugi problem s govorom i jezikom obratite se logopedu za savjet.
