Emocionalne promjene koje donosi majčinstvo često se prešućuju, a upravo o njima treba govoriti otvoreno i bez osjećaja krivice.
Intervju: Dr. sc. Vahida Djedović
Trudnoća, porođaj i dolazak bebe donose velike promjene u život žene. Uz ljubav, sreću i iščekivanje, mogu se pojaviti i strah, nesigurnost, iscrpljenost, tuga i osjećaj krivice. O tome se, međutim, još uvijek ne govori dovoljno otvoreno, pa mnoge žene svoje emocije doživljavaju kao znak da s njima nešto nije u redu. Dr. sc. Vahida Djedović je psihoterapeutkinja sa dvadesetogodišnjim iskustvom u radu sa ljudima koji svoje probleme ne mogu riješiti samostalno. Bavi se individualnom i grupnom psihoterapijom, terapijom parova, shema terapijom i biblioterapijom, a radi i kao poslovna savjetnica.
Upravo sa dr. sc. Vahidom Djedović razgovarali smo o emocionalnim promjenama koje prate trudnoću i dolazak bebe, strahovima i nesigurnostima koje se mogu javiti tokom ovog perioda, ali i o postporođajnoj depresiji, „baby bluesu“, osjećaju krivice i važnosti podrške partnera i porodice. Razgovarali smo i o tome kada je vrijeme potražiti stručnu pomoć te zašto briga o mentalnom zdravlju majke treba biti jednako važna kao i briga o bebi.
Roditelj: Trudnoća i dolazak bebe velika su životna promjena. Koje su emocionalne promjene i strahovi najčešći kod žena tokom trudnoće i koliko je važno o njima otvoreno govoriti?
Vahida: Trudnoća donosi velike fizičke, hormonske i emocionalne promjene, a s njima četo dolaze i strahovi vezani za zdravlje bebe, porođaj, vlastito tijelo i pitanje koje skoro svaka trudnica sebi postavlja: „Hoću li biti dovoljno dobra majka?“ to je period velike životne promjene i skroz je normalno da se uzradost pojvi i nesigurnost, strah, ili ambivalentne emocije.
Roditelj: Mnoge žene nakon poroda osjećaju tugu, plačljivost, nesigurnost i preplavljenost emocijama. Kako razlikovati uobičajeni „baby blues“ od postporođajne depresije?
Vahida: Baby blues je vrlo čest i, uglavnom kratkotraja, najčešće se javlja u prvi danima nakon poroda i postepeno se povlači. Kod porošajne depresije simptomi su intenzivniji, traju duže i počinju ozbiljnije uticati na svakodnevno funkcionisaje, odnos prema sebi i bebi.
Roditelj: Koji su najčešći znakovi postporođajne depresije koje porodica i partner ne bi trebali ignorisati?
Vahida: To mogu biti dugotrajna tuga, plačljivst, gubitak interesa i zadovoljstva, kao i snažan umor. Može se javiti i izraženea anksioznost, problem sa spavanjem i apetitom, osjećaj beznađa.
Roditelj: Zašto se neke majke osjećaju krivim ili nedovoljno dobrim kada nakon rođenja djeteta ne osjećaju samo sreću i zadovoljstvo, o kojima se često govori?
Vahida: Zato što postoji snažan društveni mit da majka mora biti sretna i ispunjena, nakon što rodi bebu. A da stvarnost bude drugačija, žena svoje normalne teškoće može doživjeti kao lični neuspjeh, iako to nije nikakav znak da je ona loša majka.
Roditelj: Koliko podrška partnera, porodice i okoline može pomoći majci u postporođajnom periodu i kako ta podrška treba izgledati u praksi?
Vahida: Podrška partnera i porodice može biti veoma važan zaštitni faktor, ali ona nije samo u riječma: „Ma, pusti. Biće sve dobro.“ Prava podrška znači preuzeti dio obaveza, omogućti majci odmor, salušati je i pitati: „Šta ti je potrebno? Kako ti ja mogu pomoći?“
Roditelj: Kada žena treba potražiti pomoć psihologa ili psihoterapeuta i može li razgovor sa stručnom osobom pomoći i prije nego što se razvije ozbiljniji problem?
Vahida: Struču ppomoć treba potražiti kada tuga, strah, isrpljenost iili osjećaj beznađa počnu ometati svakodnevno funkcionisanje ili brigu o sebi i bebi. Razgovor je koristan, naravno i preventivno, jer nije potrebno čekati da žena „pukne“ da bi dobilapodršku.
Roditelj: Često se govori o brizi za bebu, a mnogo manje o emocionalnom stanju majke. Šta biste voljeli da svaka trudnica zna o vlastitom mentalnom i emocionalnom zdravlju prije nego što postane majka?
Vahida: Niste loša majka zato što ste umorni, preplavljeni ili zato što vam je teško. Bebei ne treba savršena majka, nego dovoljno dobra majka koja i sama ima pravo na pomoć, odmor,, podršku i brigu.
