Od insulina do kortizola: Sve što trebate znati o hemijskim glasnicima našeg organizma.
Piše: mag.ph. Merima Đuzelić
Biografija: Merima Đuzelić magistrica je farmacije sa četverogodišnjim radnim iskustvom u struci. Završila je gimnaziju u Cazinu, nakon čega je upisala Univerzitet u Banjoj Luci, Medicinski fakultet, odsjek Farmacija. Ljubav prema farmaciji razvila se još tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, kada je pokazivala posebno zanimanje za hemiju i učestvovala na brojnim takmičenjima iz ove oblasti. Upravo su radoznalost prema nauci i želja za razumijevanjem kemijskih procesa usmjerile njen profesionalni put ka farmaciji. Tijekom studija posebno je uživala u praktičnom radu na farmaceutskim vježbama i izradi lijekova. Posebno se zanimanje razvilo za regionalne hormonske terapije i liječenje hormonskih poremećaja. Svoj završni rad posvetila je istraživanju biljnih prekursora koji su doveli do razvoja metformina, jednog od najznačajnijih lijekova u terapiji šećerne bolesti. Farmaciju doživljava kao dinamičnu nauku koja zahtijeva stalno usavršavanje i praćenje novih stručnih smjernica i istraživanja. Upravo zato kontinuirana edukacija predstavlja važan dio njezina profesionalnog razvoja, au skorijoj budućnosti planira upis specijalističkih studija kako bi dodatno produbila svoje znanje iz oblasti farmacije. Kroz svoj rad nastoji pacijentima na jasan i razumljiv način približiti farmaceutske savjete i informacije važne za očuvanje zdravlja.
Jeste li se ikada zapitali zašto neprospavana noć može uticati na apetit i koncentraciju, zašto dugotrajan stres mijenja naše svakodnevno funkcionisanje, zašto se tijelo toliko mijenja tokom puberteta ili zbog čega trudnoća predstavlja jednu od najvećih fizioloških transformacija u životu žene?
Iza mnogih od tih procesa nalaze se – hormoni. Hormoni regulišu rast i razvoj, metabolizam, nivo glukoze u krvi, krvni pritisak, odgovor na stres, reproduktivne funkcije, san i brojne druge procese. Možemo ih zamisliti kao hemijske glasnike organizma. Proizvode ih endokrine žlijezde i određena tkiva, a putem krvi dolaze do ciljnih ćelija i organa na kojima djeluju preko specifičnih receptora. Važno je istaknuti da hormoni nisu izolovani sistemi naprotiv oni međusobno komuniciraju i djeluju u vrlo složenoj mreži koja organizmu omogućava da se prilagođava različitim potrebama i održava unutrašnju ravnotežu.
Hormoni – komunikacioni sistem našeg organizma
Endokrini sistem obuhvata niz žlijezda i organa, među kojima su hipotalamus, hipofiza, štitna i paratireoidne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, gušterača, jajnici i testisi. Posebno mjesto zauzimaju hipotalamus i hipofiza, koji učestvuju u regulaciji rada brojnih drugih endokrinih žlijezda. Ovaj sistem funkcioniše pomoću složenih mehanizama povratne sprege. Kada je određene supstance dovoljno organizam može smanjiti signal za njenu dalju proizvodnju. Kada je potrebno više, signal se pojačava. Na taj način organizam pokušava održati homeostazu –stabilnu dinamičku unutrašnju ravnotežu.
Štitna žlijezda – mala žlijezda velike uloge
Jedan od najpoznatijih primjera važnosti hormona jeste štitna žlijezda. Smještena je u prednjem dijelu vrata i proizvodi hormone T4 – tiroksin i T3 – trijodtironin. Oni imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma i utiču na funkciju brojnih organa. Njihovo lučenje kontroliše se preko sistema hipotalamus–hipofiza–štitna žlijezda, u kojem važnu ulogu ima TSH, odnosno tireostimulirajući hormon. Kod smanjene funkcije štitne žlijezde mogu se pojaviti umor, osjećaj hladnoće, suha koža, usporenost, zatvor i druge tegobe. Kod pojačane funkcije mogu se javiti ubrzan rad srca, nervoza, znojenje, osjećaj toplote i gubitak tjelesne mase. Ali upravo ovdje treba biti oprezan. Umor ne znači automatski hipotireozu. Gubitak ili dobitak na težini ne znači automatski bolest štitne žlijezde. Isti simptomi mogu biti posljedica brojnih drugih stanja. Zato se dijagnoza ne postavlja na osnovu jedne tegobe, nego na osnovu kliničke slike i odgovarajućih laboratorijskih i drugih pretraga.
Insulin – hormon koji povezuje hranu i metabolizam
Nakon obroka ugljikohidrati se razgrađuju do glukoze, koja prelazi u krv. Tada važnu ulogu preuzima insulin, hormon koji proizvode beta ćelije gušterače. Insulin omogućava organizmu da glukozu iz krvi koristi kao izvor energije i učestvuje u njenom skladištenju.Njegovo djelovanje usko je povezano sa glukagonom, hormonom koji kad je potrebno doprinosi povećanju glukoze iz krvi. Kod dijabetesa tipa 1 postoji nedostatak vlastitog insulina, dok je kod dijabetesa tipa 2 karakteristična inzulinska rezistencija uz različit stepen poremećaja lučenja insulina. Zbog toga je važno biti oprezan sa popularnim tvrdnjama da je određena namirnica „hormonski loša“ ili da jedna posebna dijeta može „resetovati insulin“. Metabolizam je mnogo složeniji od toga.
Kortizol- mnogo više od hormona stresa
Kortizol proizvode nadbubrežne žlijezde, a njegovo lučenje reguliše hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna osovina. Učestvuje u regulaciji metabolizma, krvnog pritiska, odgovora na stres i imunoloških procesa. Njegovo lučenje prirodno varira tokom dana. Zato nije tačno da svaki umor, loš san, povećan apetit ili nakupljanje masnog tkiva u predjelu abdomena automatski znače visok kortizol. Na društvenim mrežama danas se često nude preparati i metode za „snižavanje kortizola“. Međutim, cilj nije imati što manje kortizola cilj je normalno funkcionisanje sistema kao odgovora na stres.
Ženski hormoni – od menstrualnog ciklusa do menopauze
Hormonski sistem žene prolazi kroz brojne promjene tokom života. Tokom menstrualnog ciklusa FSH, LH, estrogen i progesteron djeluju međusobno usklađeno i omogućavaju sazrijevanje folikula, ovulaciju i pripremu endometrija. Tokom trudnoće hormonalne promjene postaju još izraženije. hCG, hormon koji proizvodi placenta u ranoj trudnoći, predstavlja osnovu većine testova na trudnoću. Kasnije značajnu ulogu imaju estrogen, progesteron i brojni drugi hormonski sistemi koji omogućavaju prilagođavanje organizma majke trudnoći i razvoju bebe.
Na drugom kraju reproduktivnog perioda nalazi se menopauza. Kako funkcija jajnika postepeno opada, mijenja se nivo spolnih hormona, a kod nekih žena mogu se javiti valunzi, noćno znojenje, poremećaji sna, vaginalna suhoća i druge tegobe. Menopauza jeste fiziološka životna faza, ali izraženi simptomi ne moraju biti nešto što žena jednostavno mora „pretrpjeti“. Postoje različiti pristupi njihovom ublažavanju, uz individualnu procjenu ljekara.
Hormoni i tjelesna masa – zašto nije svako debljanje hormonalno?
Ovo je jedna od najčešćih tema kada govorimo o hormonima. Hormoni zaista imaju veliku ulogu u regulaciji apetita, metabolizma i energetskog balansa. Ali tjelesna masa rezultat je složene interakcije genetike, ishrane, fizičke aktivnosti, sna, lijekova, zdravstvenog stanja, psiholoških i socijalnih faktora. Određene endokrine bolesti mogu uticati na tjelesnu masu, ali nije svako povećanje tjelesne mase posljedica hormonskog poremećaja. Zato je mnogo korisnije pronaći konkretan uzrok konkretnog problema, nego sve pripisivati hormonalnom disbalansu.
Balansiranje hormona – šta zaista znači?
Ovo je posebno važno u vremenu društvenih mreža, gdje se često mogu pronaći savjeti o hormonalnom detoksu, resetovanju hormona, snižavanju kortizola itd. Naš endokrini sistem nije jednostavan sistem koji se može „resetovati“. Hormonalna ravnoteža rezultat je složene komunikacije između različitih organa i sistema. Zato preparate koji obećavaju da će balansirati hormone treba koristiti s oprezom. Prirodno ne znači automatski i bezopasno – biljni preparati mogu imati biološko djelovanje i stupati u interakcije s lijekovima. Uloga farmaceuta nije samo preporučiti odgovarajući preparat,već procijenti kad je njegova primjena opravdana, ukazati na moguće rizike i interakcije te kad je potrebo pacijenta uputiti ljekaru.
Kako možemo podržati svoje hormonsko zdravlje?
Briga o hormonskom zdravlju ne mora biti komplikovana. Osnovu čine navike koje podržavaju cjelokupno zdravlje organizma to su kvalitetan i redovan san ,raznovrsna i nutritivno kvalitetna ishrana ,redovna fizička aktivnost, načini za upravljanje stresom i odgovorno korištenje lijekova i suplemenata. Hormonski lijekovi i preparati koji mogu uticati na metabolizam ili endokrini sistem ne treba da se uzimaju proizvoljno, posebno kod djece, trudnica i dojilja, osoba s hroničnim bolestima i pacijenata koji koriste više lijekova.
Važno je ne postavljati dijagnozu na osnovu sadržaja s društvenih mreža. Internet može biti koristan izvor informacija, ali ne može zamijeniti anamnezu, pregled i stručno tumačenje nalaza. Hormonalno zdravlje nije potraga za savršenim balansom. Naš organizam nije statičan. Hormoni se prirodno mijenjaju tokom dana i noći, tokom rasta, menstrualnog ciklusa, trudnoće, nakon poroda i menopauze. Zato cilj nije imati ,,savršene hormone“,već da endokrini sistem funkcioniše u skladu s potrebama organizma u određenom životnom periodu.
Poruka farmaceuta
Kao farmaceuti, često smo među prvim zdravstvenim radnicima kojima se pacijent obrati pitanjem: „Šta da pijem za hormone?“ Iako pacijent ponekad očekuje preporuku suplementa, dobar farmaceutski savjet ne podrazumijeva uvijek preporuku proizvoda. Ponekad je najodgovorniji savjet upravo: „Nemojte uzimati ništa na svoju ruku. Potrebna je procjena ljekara.“ Uloga farmaceuta je da prepozna kada je samoliječenje neprikladno, ukaže na moguće interakcije i pacijenta usmjeri prema ljekaru kada je to potrebno.
Zaključak
Hormoni su naši tihi regulatori. Ne možemo ih vidjeti, ali svakog trenutka učestvuju u procesima koji omogućavaju da naš organizam raste, razvija se, koristi energiju, reaguje na stres, spava, reprodukuje se i prilagođava promjenama. U vremenu kada se na društvenim mrežama često nude brza rješenja za hormonalni disbalans, važno je vratiti se osnovama, kvalitetnom snu, pravilnoj ishrani, fizičkoj aktivnosti, odgovornom korištenju lijekova i suplemenata te pravovremenoj konsultaciji sa zdravstvenim radnicima.
Hormonalno zdravlje nije potraga za jednom čarobnom kapsulom. To je razumijevanje vlastitog organizma i njegovih potreba. Hormoni su tihi, ali njihov uticaj na naše zdravlje je ogroman. Razumijevanje njihovog djelovanja jedan je od prvih koraka ka odgovornijem odnosu prema vlastitom zdravlju i zdravlju naše porodice.
