Selma Paravlić, MA pedagogije, certificirani je terapeut senzorne integracije i redukacije psihomotorike. Osnivačica je Edukativnog centra Iskrice, gdje svakodnevno radi s djecom s razvojnim izazovima i pruža podršku njihovim porodicama kroz individualne tretmane i savjetovanje.
Kontakt
Edukativni centar Iskrice
Web: www.iskrice.ba
Edukativni centar Iskrice prepoznat je kao mjesto stručne podrške djeci s razvojnim izazovima i njihovim porodicama. Centar pruža usluge senzorne integracije, integracije primitivnih refleksa, reedukacije psihomotorike, savjetovanja roditelja i rane intervencije. Kroz individualni pristup i savremene terapijske metode, tim centra nastoji omogućiti svakom djetetu optimalne uvjete za razvoj, učenje i emocionalnu stabilnost.
U razgovoru za časopis „Roditelj“, Selma Paravlić govori o važnosti senzorne integracije, integrisanju primitivnih reflkeksa, ranog prepoznavanja odstupanja i ulozi roditelja u terapijskom procesu.
Roditelj: Možete li nam ukratko objasniti što je senzorna integracija i zašto je važna za razvoj djeteta?
Selma: Senzorna integracija je neurološki proces putem kojeg mozak prima, organizira i povezuje informacije iz naših osjetila – dodira, pokreta, ravnoteže, sluha, vida, mirisa i okusa – kako bi dijete moglo adekvatno reagirati na okolinu. Kada je ovaj proces uredan, dijete se lakše koncentrira, uči, regulira emocije i ponašanje te se uspješno uključuje u svakodnevne aktivnosti.
Roditelj: Koje su najčešće poteškoće koje roditelji primijete?
Selma: Roditelji najčešće primijete preosjetljivost na zvuk ili dodir, izbjegavanje određenih tekstura, stalnu potrebu za kretanjem ili nesigurnost u pokretu. Često su prisutne poteškoće u koncentraciji, emocionalni ispadi, nespretnost i teškoće u pisanju.
Roditelj: Kako se provodi tretman senzorne integracije u vašem centru?
Selma: Tretman započinje detaljnom procjenom nakon koje se izrađuje individualni plan rada. Terapija se provodi kroz stručno vođene aktivnosti u senzorno opremljenom prostoru, uz kontinuirano praćenje napretka i uključivanje roditelja kroz ciklus. (jedan ciklus traje 14 terapijskih susreta sa 15 koji je kontrolni).
Roditelj: Zašto je individualni pristup važan?
Selma: Svako dijete ima jedinstven senzorni profil. Individualni pristup omogućava precizno prilagođavanje terapije potrebama djeteta i postiže dugoročnu stabilnost razvoja.
Roditelj: Kada je najbolje započeti tretman i zašto je rana intervencija važna?
Selma: Najbolje je reagirati čim se primijete odstupanja. Dječiji mozak je u ranom uzrastu najplastičniji, što znači da pravovremena podrška može spriječiti kasnije teškoće u učenju i ponašanju.
Roditelj: Što su primitivni refleksi i zašto je njihova procjena važna?
Selma: Primitivni refleksi su urođeni automatski pokreti s kojima se dijete rađa. Oni imaju važnu ulogu u ranom razvoju, ali se trebaju integrirati. Ako ostanu aktivni, mogu ometati pažnju, koordinaciju i učenje.
Roditelj: Koje probleme mogu uzrokovati zadržani refleksi?
Selma: Mogu uzrokovati teškoće u čitanju i pisanju, slabiju koncentraciju, impulzivnost, emocionalnu nestabilnost, nespretnost i probleme s držanjem tijela.
Roditelj: Kako izgleda proces procjene refleksa?
Selma: Procjena se provodi kroz strukturirane testove pokreta i položaja tijela. Na temelju rezultata izrađuje se individualni terapijski plan.
Roditelj: Kako se provodi tretman integracije refleksa?
Selma: Tretman se temelji na specifičnim, ritmičkim i ponavljajućim pokretima koji oponašaju rane razvojne faze, uz stručno vođenje i kućni program za roditelje.
Roditelj: Koje benefite djeca i roditelji mogu očekivati?
Selma: Poboljšanje koncentracije, emocionalne stabilnosti, motoričke koordinacije, školskog uspjeha i samopouzdanja.
Roditelj: Koje znakove roditelji trebaju pratiti?
Selma: Pretjerane reakcije na podražaje, česta padanja, slab hvat olovke, nemogućnost mirnog sjedenja i izraženi emocionalni ispadi.
Roditelj: Što poručujete roditeljima koji nisu sigurni treba li im stručna pomoć?
Selma: Uvijek je bolje potražiti stručno mišljenje i dobiti jasne smjernice nego čekati da se poteškoće prodube.
Roditelj: Kako roditelji mogu podržati terapiju kod kuće?
Selma: Roditelji su ključni partneri u terapijskom procesu. Kontinuitet između tretmana i kućnog okruženja značajno ubrzava napredak i doprinosi stabilnijim rezultatima.
Evo nekoliko konkretnih načina kako mogu pružiti podršku:
🔹 Dosljedno provoditi preporučene vježbe
Kratke, svakodnevne aktivnosti (10–15 minuta) prema uputama terapeuta imaju veliki učinak kada se rade redovno i pravilno.
🔹 Održavati strukturiranu rutinu
Predvidiv raspored dana daje djetetu osjećaj sigurnosti i pomaže regulaciji nervnog sistema.
🔹 Poticati kretanje i „teški rad“
Nošenje knjiga, guranje stolice, penjanje, skakanje, vožnja bicikla – sve aktivnosti koje aktiviraju mišiće i zglobove pomažu organizaciji senzornog sistema.
🔹 Pratiti djetetove reakcije
Važno je uočiti što djetetu pomaže da se smiri, a što ga preopterećuje, te o tome informirati terapeuta radi prilagodbe plana.
🔹 Graditi emocionalnu sigurnost
Podrška, razumijevanje i strpljenje jednako su važni kao i same vježbe. Dijete koje se osjeća prihvaćeno i podržano lakše napreduje.
🔹 Ograničiti prekomjernu upotrebu ekrana
Umjesto pasivne stimulacije, prednost dati aktivnoj igri i boravku na otvorenom.
Najvažnije je naglasiti da roditelji nisu „terapeuti“, već partneri u procesu. Njihova uloga je podrška, motivacija i stvaranje okruženja koje potiče razvoj. Uz stručne smjernice i dosljednost, rezultati su najčešće vrlo ohrabrujući
Roditelj: Preporuke za senzorno adekvatno okruženje kod kuće?
Selma: Senzorno adekvatno okruženje ne znači „sterilno“ ili pretjerano kontrolirano okruženje, već prostor koji djetetu pruža sigurnost, regulaciju i priliku za razvoj kroz svakodnevne aktivnosti. Preporuke za roditelje:
🔹 Kreirajte mirni kutak za regulaciju
U domu je korisno imati mali, miran prostor s jastucima, dekicom, knjigama ili umirujućim svjetlom gdje se dijete može povući kada je preplavljeno podražajima.
🔹 Održavajte jasnu dnevnu strukturu
Djeca sa senzornim izazovima bolje funkcioniraju uz predvidivu rutinu. Vizualni rasporedi i dosljednost smanjuju anksioznost i pomažu samoregulaciji.
🔹 Omogućite svakodnevno kretanje
Penjanje, puzanje, skakanje, nošenje težih predmeta (primjerenih uzrastu), igre na otvorenom – sve to jača proprioceptivni i vestibularni sistem.
🔹 Koristite prirodne i taktilne materijale
Igra s plastelinom, pijeskom, tijestom, vodom, rižom ili grahom pomaže organizaciji taktilnog sistema.
🔹 Vodite računa o zvučnom i vizualnom opterećenju
Smanjite stalno uključen televizor, previše jakog svjetla i pretjeranu količinu igračaka u prostoru. Manje je često više.
🔹 Balans između aktivnosti i odmora
Nakon intenzivne igre ili školskih obaveza, djetetu je potreban period smirivanja.
🔹 Ograničite vrijeme pred ekranima
Prekomjerna upotreba ekrana može dodatno opteretiti nervni sistem i smanjiti prirodnu potrebu za kretanjem.
Najvažnije je zapamtiti da je svako dijete jedinstveno. Ono što jednom djetetu pomaže, drugom može smetati. Zato je važno pratiti reakcije djeteta i po potrebi, potražiti stručno savjetovanje kako bi se okruženje prilagodilo njegovim specifičnim potrebama.
Roditelj: Kako vidite budućnost senzorne integracije u BiH?
Selma: Vjerujem da senzorna integracija u Bosni i Hercegovini ima snažan potencijal razvoja, posebno u segmentu rane intervencije. Sve više roditelja prepoznaje važnost pravovremene procjene i stručne podrške, a raste i interes stručnjaka za dodatne edukacije iz ove oblasti. U narednim godinama očekujem veću institucionalnu podršku, bolju povezanost zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sistema te dostupnost terapije većem broju djece, ne samo u većim gradovima.
Također smatram da je ključno kontinuirano stručno usavršavanje terapeuta, standardizacija procjena i tretmana, kao i podizanje svijesti javnosti o važnosti senzorne obrade u razvoju djeteta. Naš cilj treba biti da rana intervencija postane pravilo, a ne izuzetak — kako bi svako dijete imalo priliku ostvariti svoj puni razvojni potencijal.
