Piše: Vesna Filipović, pedagoginja i zastupnica edukativnog programa Brainobrain za Bosnu i Hercegovinu
U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri ocjenama, diplomama i materijalnim imetkom, sve više istraživanja i životnih primjera pokazuje jednu važnu istinu – emocionalna inteligencija je ono što zaista pomaže djeci do postignu željene rezultate i lakše se nose za životnim izazovima.
Možemo imati dijete koje briljira u školi, ali ako ne zna prepoznati i kanalisati svoje emocije, teško će se nositi sa izazovima života. S druge strane, dijete koje razumije sebe i druge, koje zna kako reagovati u stresnim situacijama i koje ima razvijenu empatiju, ima daleko veće šanse da izraste u stabilnu, zadovoljnu i uspješnu osobu. Osobu koja zna svoju vrijednost, svoje mogućnosti i osobu koja prepoznaje vlastite potrebe. Šta možemo učiniti da pomognemo djeci da razviju svoju emocionalnu inteligenciju?
- Možemo biti dobar uzor stabilne ličnosti,
- Možemo uvijek birati razgovor kao opciju za rješenje svih izazova,
- Možemo dati djetetu slobodu da bez straha izrazi svoje emocije i sojećanja,
- Možemo biti podrška i oslonac kada je potrebno, a ne automatski nuditi rješenje bez njihovog učešća,
- Možemo biti realni i ne forsirati savršenstvo,Možemo osnaživati dijete kroz razliite izazove, programe, interakcije sa vršnjacima i drugom djecom,
Upravo ovakav pristup njegujemo i kroz program Brainobrain akademije za djecu. U našim aktivnostima svako dijete je podjednako važno, svakome se posvećuje podjednaka pažnja, pružamo im poticaj, ohrabrenje i priliku da se izraze na načon na koji njima najviše odgovara. Učimo jedni od drugih da se poštujemo, prihvatamo i međusobno slušamo. Ovo je sve moguće, jer radimo u malim grupama istog uzrasta gdje se djeca lako opuste, povežu i osjećaju se prihvaćeno.
Emaptija je nešto što dijete razvija već u ranim godinama promatrajući međuljudske odnose u svojoj porodici među najbližim članovima, pa to mogu primjeniti u odnosu sa drugim osobama. Roditelj je djetetov prvi i najvažniji učitelj. Druženje, kontakt i interakcija sa vršnjacima kroz različite aktivnosti poticat će djecu na preispitivanje svojih ponašanja jer neka ponašanja neće uvijek lučiti iste reakcije i rezultate sa drugim ljudima i to je normalno. Upravo zato, na Brainobrain aktivnostima ohrabrujemo djecu da razgovaramo o tome, da upoznaju druge i drugačije načine djelovanja ali da nastave da njeguju vrijednosti koje kroz porodicu žive.
Zašto je emocionalna inteligencija važnija od ocjena?
Školske ocjene mjere znanje u određenom trenutku (ne uzimaju u obzir kako se dijete u tom trenutku osjeća i baš zbog toga nisu mjerilo stvarnog znanja ni sposobnosti). Emocionalna inteligencija određuje kako će dijete:
- reagovati na neuspjeh – U Brainobrain programu zahvaljujući NLP tehnikama i aksiomima ohrabrujemo dijete da ne odustaje i da uvijek ima drugu priliku;
- nositi se sa konfliktima – U Brainobrain programo učimo da ljudi imaju različita uvjerenja i mišljenja i da to ne znači da je samo jedna strana u pravu ili ne.
- graditi odnose – kroz zadatke koje radimo na Brainobrain akademiji, brojeve dijelimo na partnere i prijatelje, upravo radi naglašavanja važnosti međusobnih odnosa i kako u suštini svi ovisimo jedni o drugima. Ako i sami gajite zdrave obiteljske odnose, dugogodišnja prijateljstva i stabilne veze na odličnom ste putu da vaše dijete ima pravi uzor.
- donositi odluke – Na svakom Brainobrain susretu sa djecom jako mnogo razgovaramo i potičemo djecu na slobodno izražavanje emocija, mišljenja, zaključaka. Preispitujemo svoja uvjerenja i stavove te tražimo argumente zašto je nešto tako. Ako i kod kuće dajete slobodu djetetu da izrazi svoje mišljenje, ako argumentirano razgovarate bez vike, podizanja tona, insistiranja na tome da samo jedno može biti ispravno i u pravu na odličnom ste putu da odgojite razumnog sagovornika.
- upravljati stresom – Brainobrain akademija je izborna aktivnost i djeca nam se vraćaju upravo zbog toga što se osjećaju opušteno i bez pritiska usvajaju znanja u svom tempu. Ako dijete zna da ste vi njegova mirna luka, sigurna soba u koju je uvijek dobrodošlo i gdje ga čeka topao zagrljaj i razumijevanje tu nema mjesta za stres.
Ako ste se i vi ikada zapitali, zašto nas tome niko ne uči u školi? – niste sami. Iako je najveći dio odgovornosti na vama roditeljima, dobro je da postoje programi poput Brainobrain akademije koji su osmišljeni da vam u tome pomognu, da ojačaju emocionalnu inteligenciju vaše djece i da ih osnaže za sve izazove života.
Postoji jako mnogo situacija sa kojima se svakodnevno susrećemo gdje naša djeca dolaze u iskušenje kako reagirati, ne znaju objasniti vlastita osjećanja i vrlo često završe frustrirani i u suzama. Neke od najčešćih situacija su: svađe sa vršnjacima, loše ocjene ili poraz u sportu ili nekoj drugoj disciplini. Tipična reakcija školarca je razočarenje, tuga, demotiviranost, želja za odustajanjem, vikanje, plač, povlačenje ili želja za osvetom. Ako ne umanjujemo djetetove emocije – „Ma hajde to je normalno, stalno se svađate“ ili odmah nudimo rješenje – „Nemoj se više družiti s njim“, već ih prihvatimo i ponudimo razgovor: „Vidim da si uzrujan/a. Znam da nije lijep osjećaj, ako želiš razgovarati o tome možemo zajedno naći rješenje. Želiš li da izađemo u šetnju i da mi ispričaš šta se tačno dogodilo?“ – na odličnom smo putu da steknemo povjerenje djeteta i da razgovor krene.
Evo još nekoliko pitanja koja mogu biti korisna:
- Šta i kako se tačno desilo? – učimo djecu da sagledaju situaciju iz drugog ugla;
- Šta misliš da je mogao biti uzrok takvog ponašanja/rezultata? – učimo djecu da su naše reakcije rezultat prethodnih iskustava, uvjerenja ili događaja. Sve je povezano;
- Kako si se osjećao? – učimo djecu da slobodno govore o svojim osjećanjima, pomažemo im da neke osjećaje prepoznaju, imenuju, svrstaju u kategoriju prijatnih ili neprijatnih senzacija;
- Šta bi sljedeći put mogao uraditi drugačije? – učimo djecu da ništa u životu nije crno i bijelo, da će se takve situacije ponavljati, da nam svako iskustvo treba biti lekcija za naredni put; Učimo ih kako preventivno djelovati kad prepoznaju da iz obuzima određeni osjećaj;
Na ovaj način učimo dijete da emocija nije problem – nego signal koji treba razumjeti i procesuirati. Naravno, ovaj čitav razgovor se može obaviti na putu od škole do kuće, uz obrak, odmor, vožnju automobilom. Najefektivniji su oni razgovori koji se dešavaju spontano, opušteno, bez očekivanja i pritiska.
Važno je da dijete osjeti da ima prostor da se izrazi, da su njegova osjećanja prepoznata i da ga neko razumije. Mnoge stvari kad se verbalizuju izgledaju mnogo bezazlenije i lakše za riješiti. Naučimo djecu koliko je razgovor bitan – nema tabu tema, „glupih“ osjećaja i neprimjerenih pitanja. Baš zato roditelji i služe – da budemo izvor i oslonac svojoj djeci, zar ne?
Emocije nisu slabost – one su naš unutrašnji kompas, one nas pokreću, usmjeravaju i pomažu nam da razumijemo sebe i druge. Zamislite samo koliko problema bi bilo riješeno samo da smo naučeni razgovarati, da znamo razumjeti drugu stranu i odbaciti ego kada je u pitanju postizanje zajedničkog cilja.
Vrijeme je da kao roditelji svjesno gradimo emocionalnu pismenost kod djece. Ako do sada niste, možda je ovo momenat da razmislite o upisu djeteta na Brainobrain akademiju koja je jedini vannastavni program za djecu specijaliziran upravo za kongitivni i emocionalni razvoj djece. Zahvaljujući NLP tehnikama koje se koriste u radu, pozitivnim pristupom i stimulativnom okruženju, djeca imaju priliku da rastu i uče na vrlo opušten i zabavan način. Uvjerite se i sami.
Dijete koje zna šta osjeća, koje razumije druge i koje zna kako da se nosi sa izazovima, ima najvrijedniji alat koji može ponijeti kroz život.
Zato budimo prisutni, slušajmo, razgovarajmo i – što je najvažnije – budimo primjer.
Jer emocionalno sigurno dijete danas, sutra postaje snažna, stabilna i ispunjena odrasla osoba.
