Dr Edin Čengić: Anemije u trudnoći-mit i stvarnost

Tokom trudnoće žensko tijelo prolazi kroz jednu od najvećih fizioloških prilagodbi u životu – i željezo je u središtu tog procesa.

Piše: Dr Edin Čengić, specijalista ginekologije i akušerstva, Doma zdravlja “Dr Isak samokovlija” Goražde

Anemija u trudnoći jedna je od najčešćih dijagnoza sa kojom se buduće majke susreću, ali i jedna od onih koja izaziva najviše zbunjenosti, straha i pogrešnih savjeta. Od dobronamjernih preporuka o špinatu, cvekli i „prirodnim sokovima“, do osjećaja krivice zbog loše krvne slike – trudnice se često nađu između mitova i stvarnih potreba svog tijela. U ovom tekstu dr Edin Čengić, specijalista ginekologije i akušerstva, objašnjava šta se zaista dešava u organizmu trudnice, zašto je anemija česta i često očekivana pojava, te koje prehrambene i terapijske strategije zaista pomažu. Bez dramatiziranja, ali i bez uljepšavanja – ovaj tekst donosi jasan odgovor na pitanje šta u trudnoći zaista gradi krv, a šta je samo uporan mit.

Anemija u trudnoći često se doživljava kao znak loše ishrane ili “nemara”, ali u stvarnosti ona je biološki očekivana pojava. Tokom trudnoće žensko tijelo prolazi kroz jednu od najvećih fizioloških prilagodbi u životu – i željezo je u središtu tog procesa. Već u ranim mjesecima trudnoće: volumen krvi raste i do 40–50%, stvara se posteljica, beba počinje formirati vlastite zalihe željeza i raste potreba za stvaranjem novih crvenih krvnih zrnaca

Sve to zahtijeva ogromne količine željeza.

Problem je što većina žena u trudnoću ulazi s graničnim ili niskim zalihama željeza, često i bez ikakvih simptoma. Menstrualni gubici, ranije dijete, kratki razmaci između trudnoća ili jednostavno dugogodišnja ishrana siromašna željezom – sve to znači da “rezervoar” nije pun ni prije nego što trudnoća počne.

Zato anemija u trudnoći nije znak slabosti, nije rijetkost, i vrlo često nije je  moguće spriječiti samo ishranom. Ali ono što se može spriječiti jeste gubitak vremena na pogrešne strategije. Željezo nije jedno te isto u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla, i to je + razlika koja pravi problem

U hrani postoje dva oblika željeza: hem-željezo, koje se nalazi u namirnicama životinjskog porijekla i ne-hem željezo, koje se nalazi u biljkama.

Hem-željezo tijelo lako prepoznaje i efikasno apsorbuje. Ne-hem željezo se, naprotiv, apsorbuje slabije i na njega snažno utiču drugi sastojci hrane.

U trudnoći, kada su potrebe povećane, ova razlika postaje presudna.

Šta onda zaista pomaže da se popravi krvna slika:

Prije svega i iznad svega: crveno meso je temelj, a ne izuzetak.

Teletina, govedina i jagnjetina su najpouzdaniji prirodni izvori željeza. Sadrže hem-željezo koje organizam može iskoristiti bez velikih gubitaka. Kuhano ili dinstano meso posebno je pogodno jer je lakše za probavu i ne gubi nutritivnu vrijednost.

Zatim dolazi jetra – mala količina, veliki efekat.

Jetra je najbogatiji prirodni izvor željeza. U trudnoći se preporučuje umjereno i povremeno, ali njen doprinos feritinu često je veći nego dugotrajno konzumiranje “željeznih” sokova.

Zatim mahunarke – korisne uz pravi kontekst

Grah, leća i leblebija sadrže ne-hem željezo, ali uz dodatak vitamina C njihova iskoristivost se značajno povećava. Same po sebi rijetko su dovoljne, ali su dobra dopuna ishrani. Dakle, tanjir graha iza koga slijedi narandža, ili uz koji ide salata od kiselog kupusa-pun pogodak.

I sad, pitanje svih pitanja: suplementi – kada su nužni. Možemo reći da kada su hemoglobin i feritin sniženi, suplementacija željezom nije znak neuspjeha, već standardna medicinska praksa. U tim situacijama hrana više nije dovoljna da pokrije potrebe majke i bebe. Tada će vam vaš ginekolog propisati preparate željeza da pijete. I to su najčešće najvažniji farmakološki preparati koje ćete piti u trudnoći.

A šta je s popularnim mitovima?

  • Špinat

Špinat jeste zdrav, ali ne zbog željeza. Željezo koje sadrži vezano je za oksalate i slabo se apsorbuje. Njegova prava vrijednost je u folatima i vitaminu K.

  • Mrkva

Mrkva gotovo da nema željeza. Njena narandžasta boja često zavara, ali ona nema značajan uticaj na krvnu sliku.

  • Cvekla

Cvekla je možda najrasprostranjeniji mit. Njena crvena boja stvara snažnu asocijaciju s krvlju, ali realno sadrži vrlo malo željeza i ne može popraviti feritin.

  • Sokovi od povrća

Iako djeluju zdravo i “aktivno”, sokovi sadrže razrijeđene količine nutrijenata. U kontekstu anemije, oni daju osjećaj da se nešto poduzima, ali rijetko daju stvarni rezultat.

Zašto se mitovi održavaju

Zato što su:

  • prirodni
  • estetski privlačni
  • jednostavni za primjenu
  • uklopljeni u savremeni “zdravi stil života”

Nasuprot tome, meso se često doživljava kao “teška” ili “nepopularna”

namirnica, posebno među mladim mamama. Ali tijelo u trudnoći ne funkcioniše po trendovima.

Najvažnija poruka svim trudnicama je:

Anemija u trudnoći nije sramota, niti nečiji lični neuspjeh. Ona je posljedica povećanih potreba koje često nadilaze mogućnosti ishrane.

Špinat, mrkva i cvekla mogu biti dio zdravog jelovnika, ali one ne grade krv.

Krv se gradi:

  • hem-željezom
  • adekvatnom ishranom
  • i, kada je potrebno, suplementima

Jer u trudnoći nije cilj jesti ono što izgleda zdravo, već ono što tijelo zaista može iskoristiti.