dr. Dragana Prodanović Radić, specijalista ginekologije i akušerstva: Spolno prenosive bolesti

dr. Dragana Prodanović Radić, specijalista ginekologije i akušerstva: Spolno prenosive bolesti

Najveći broj ljudi nije ni svjestan činjenice da ima neku polno prenosivu bolest.

Piše: dr. Dragana Prodanović Radić, specijalista ginekologije i akušerstva, Zdravstvena ustanova Specijalistička ginekološka ambulanta “FEMINA D” Doboj

dr. Dragana Prodanović Radić je završila Medicinski fakultet 2004 godine kao student generacije. Dobitnik je „Povelje“ Komore doktora medicine Republike Srpske, za najbolje rezultate postignute na osnovnim studijama medicine. Specijalistički ispit iz ginekologije i akušerstva položila je 2012 godine na Medicinskom Fakultetu u Banja Luci. Od 2004 godine zaposlena je u JZU bolnica “Sveti apostol Luka” Doboj, prvo na Internom odjeljenju, a potom kao specijalizant i specijalista na Ginekološko akušerskom odjeljenju JZU “Sveti apostol Luka“ gdje je radila do juna 2020 godine. Od jula mjeseca 2020 godine zaposlena je u ZU specijalističko ginekološkoj ordinaciji „Femina D“, čiji je i vlasnik.

Polno prenosive bolesti važan su problem kako u svijetu, kako zbog velike učestalosti, tako i zbog mogućih trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje. Detaljnije o uzrocima i načinu liječenja polno prenosivih bolesti za časopis Roditelj piše dr. Dragana Prodanović Radić, specijalista ginekologije i akušerstva.

Spolno prenosive bolesti su najčešće infektivne bolesti u svijetu. To su oboljenja koja se prenose, pre svega, ali ne isključivo, seksualnim kontaktom. Svaki nezaštićen seksualni kontakt sa inficiranom osobom može dovesti do prenošenja infekcije.

Putevi širenja spolno prenosivih bolesti

Mikroorganizmi – izazivači spolno prenosivih bolesti se prenose putem:

  • sjemene tečnosti,
  • vaginalne tečnosti,
  • kao i putem krvi.

Bakterije i virusi koji izazivaju spolno prenosive bolesti prodiru u organizam prvenstveno kroz sluzokožu:

  • vagine,
  • uretre,
  • anusa
  • i usne duplje.

Seksualni kontakt jeste glavni i najčešći, ali ne i jedini način prenošenja spolno prenosivih infekcija. Neke  infekcije, poput virusa HIV-a (uzročnik AIDS-a), sifilisa i gonoreje se mogu prenijeti sa majke na bebu tokom perioda trudnoće, tokom porođaja ili dojenja. Uzročnici spolno prenosivih bolestimogu biti bakterije, virusi, gljivice, paraziti i protozoe.

Najčešći uzročnici spolno prenosivih infekcija su:

Simptomi:

Najveći broj ljudi nije ni svjestan činjenice da ima neku spolno prenosivu bolest. Često, osoba može istovremeno imati više spolno prenosivih bolesti i samim tim, istovremeno ih prenositi svom seksualnom partneru, a da pri tome sam nema neke očite simptome-asimptomatski prenosilac. Infekcija može biti praćena i nespecifičnim, blagim simptomima na koje se najčešće ne obrati pažnja, te se lakše prenosi partnerima.

Koliki je period inkubacije od rizičnog kontakta do ispoljavanja simptoma?

Period od seksualno rizičnog kontakta do pojave simptoma oboljenja je različit, zavisno od uzročnika, od 3-7 dana do nekoliko mjeseci. Simptomi spolno prenosivih infekcija se nekada mogu razviti mjesecima, pa čak i godinama nakon momenta inficiranja. Iz ovog razloga, postoji veliki rizik da osoba koja nije svjesna da je inficirana, praktikovanjem nezaštićenih odnosa, inficira svoje seksualne partnere ili ukoliko se radi o osobama ženskog pola, da tokom trudnoće dođe do inficiranja ploda. Zbog svih gore navedenih razloga, pravovremeno testiranje i rana dijagnoza su od najveće važnosti za sprečavanje širenja infekcije i sprečavanje pojave komplikacija koje mogu značajno ugroziti zdravlje.

Kada se javljate ljekaru?

Bilo koji od narednih simptoma znak da je potrebno da se obratite Vašem ljekaru:

  • Svrab, crvenilo ili osip u predjelu genitalija,
  • osjećaj blažeg ili jačeg peckanja prilikom mokrenja,
  • nelagodnost ili bol pri mokrenju,
  • nelagodnost ili bol pri seksualnom odnosu,
  • krvarenje prilikom mokrenja i spolnog odnosa,
  • pojačana vaginalna sekrecija uz sekret specifičnog mirisa i/ili boje – kod žena,
  • gnojni iscjedak iz uretre (mokraćne cijevi) – kod muškaraca
  • tamna mokraća neprijatnog mirisa,
  • promjene na koži i sluzokoži genitalne regije u vidu ranica, bradavica ili plikova,
  • pojava kožnih promjena u vidu ranica, bradavica ili plikova u regiji rektuma,
  • pojava kožnih promjena u vidu ranica, bradavica ili plikova u usnoj duplji.

 

Navedeni simptomi, čak i kada postoji samo jedan od njih, ne mogu nestati sami od sebe.

Neophodno je laboratorijskim testovima utvrditi koja je infekcija u pitanju, kako bi se sprovela adekvatna terapija i spriječilo dalje širenje infekcije na unutrašnje organe, što može ostaviti trajne posljedice po zdravlje.  

Kasniji simptomi spolnih infekcija se mogu pojaviti mjesecima ili čak godinama od trenutka kada je došlo do infekcije. Uslijed neliječene infekcije, javljaju se:

  • osip, crvenilo, ili ranice na koži,
  • dugotrajna i uporna upala genitalija, koja ne reaguje na terapiju,
  • vrlo neprijatan bol pri spolnom odnosu,
  • crvenilo, otok i bol u testisima,
  • bolovi i grčevi u predjelu trbuha,
  • smanjena sposobnost začeća,
  • nemogućnost začeća,
  • rizik za spontane pobačaje,
  • neurološki poremećaji – otežana sposobnost pamćenja, anksioznost (sifilis),
  • kardiovaskularni problemi (sifilis),
  • karcinom – cervikalni i analni karcinom (HPV).

Najznačajnije komplikacije koje prate spolno prenosive bolesti?

Neke od mogućih komplikacija su:

  • upala jajnika,
  • upala bešike,
  • neplodnost,
  • vanmaterična trudnoća,
  • prijevremeni porođaj,
  • oštećenje ploda,
  • karcinom grlića materice,
  • rak anusa,
  • upala zglobova,
  • upala oka,
  • pojava hroničnih infekcija.

Kako do dijagnoze spolno prenosivih bolesti?

Kod sumnje na spolno prenosivu infekciju, dijagnoza se postavlja na osnovu rezultata testiranja:

Ovaj set briseva kod ženskog partera jedan je od najznačajnijih i kod liječenja steriliteta.

Kako se liječe spolno prenosive bolesti?

Zahvaljujući napretku medicine, danas se većina spolno prenosivih infekcija vrlo uspješno liječi, a i načini prevencije su efikasni, pod uslovom da se redovno primjenjuju.

Terapija zavisi od uzročnika. Antibiotici se uspješno primjenjuju u liječenju mikoplazmi, ureaplazmi, gonoreje, sifilisa, hlamidije i trihomonas infekcije. Većina virusnih seksualno prenosivih infekcija nisu izlječive.

MORAJU SE LIJEČITI OBA PARTNERA!

Koji su dodatni faktori rizika za spolno prenosive bolesti?

Spolno aktivne osobe koje često mijenjaju partnere su u većem riziku da se zaraze od spolno prenosive bolesti, pri čemu nije važno da li istovremeno imaju više partnera ili su više partnera imale tokom dužeg vremenskog perioda, ali i osoba koja nije sklona rizičnom ponašanju može da se zarazi.

Pri nezaštićenom seksualnom odnosu sa inficiranom osobom, procenat prenosa oboljenja je veoma veliki, oko 70-80%. Generalno, osobe ženskog pola su u većem riziku za razvoj komplikacija neliječenih spolnih infekcija, a postojanje jednog seksualno prenosivog oboljenja nosi rizik od lakšeg dobijanja druge spolne bolesti. Ukoliko je trudnica inficirana, veliki je rizik za infekciju novorođenčeta – do infekcije dolazi prolaskom kroz porođajni kanal ili putem dojenja.

Kako se zaštititi od spolno prenosivih bolesti?

Korištenjem zaštite (prezervativ), odnosno insistiranjem da je partner koristi, štite se oba partnera. ZA HBV i HPV postoje vakcine, kao preventivne mjere da do obolijevanja ne dođe. (protiv HPV virusa: Gardasil 9 u dvije doze prije stupanja u seksualne odnose, daje se djevojčicama i dječacima između 9-14 godine života).

Treba uvijek imati u vidu, da pored nelagodnih simptoma koji mogu proći uz terapiju, neke od infekcija nose ozbiljne i trajne posljedice po zdravlje- sterilitet.

Važno je napomenuti da seksualna aktivnost, osim prenošenja spolnih infekcija, omogućava  širenje i drugih oboljenja iako je njih moguće dobiti i na druge načine – Epstein Barr (mononukleoza ), hepatitis A, B i C, HIV.

Redovni ginekološki i urološki pregledi i laboratorijsko testiranje omogućavaju pravovremenu dijagnostiku, uspješno liječenje i sprečavanje prenošenja infekcija partneru/partnerima. Redovni pregledi su važni čak i u odsustvu simptoma, a posebno kod promjene seksualnog partnera.

ti. Ukoliko je trudnica inficirana, veliki je rizik za infekciju novorođenčeta – do infekcije dolazi prolaskom kroz porođajni kanal ili putem dojenja.

Kako se zaštititi od spolno prenosivih bolesti?

Korištenjem zaštite (prezervativ), odnosno insistiranjem da je partner koristi, štite se oba partnera. ZA HBV i HPV postoje vakcine, kao preventivne mjere da do obolijevanja ne dođe. (protiv HPV virusa: Gardasil 9 u dvije doze prije stupanja u seksualne odnose, daje se djevojčicama i dječacima između 9-14 godine života).

Treba uvijek imati u vidu, da pored nelagodnih simptoma koji mogu proći uz terapiju, neke od infekcija nose ozbiljne i trajne posljedice po zdravlje- sterilitet.

Važno je napomenuti da seksualna aktivnost, osim prenošenja spolnih infekcija, omogućava  širenje i drugih oboljenja iako je njih moguće dobiti i na druge načine – Epstein Barr (mononukleoza ), hepatitis A, B i C, HIV.

Redovni ginekološki i urološki pregledi i laboratorijsko testiranje omogućavaju pravovremenu dijagnostiku, uspješno liječenje i sprečavanje prenošenja infekcija partneru/partnerima. Redovni pregledi su važni čak i u odsustvu simptoma, a posebno kod promjene seksualnog partnera.

 

Leave a Reply