Oktobar je mjesec u kojem posebno govorimo o karcinomu dojke. Govorimo o samopregledima, ultrazvuku, mamografiji i važnosti ranog otkrivanja bolesti. Međutim, kod jednog dijela žena prevencija može početi mnogo ranije – prije prvih simptoma i prije nego što se na pregledu pojavi bilo kakva promjena. Tada važan dio prevencije postaje i procjena nasljednog rizika, odnosno pitanje postoji li u porodici genetička predispozicija za razvoj karcinoma.
Šta su BRCA1 i BRCA2 geni?
BRCA1 i BRCA2 su geni koje svi imamo i čija je normalna funkcija važna za popravku oštećenja DNK i održavanje stabilnosti genetičkog materijala. Kada je u jednom od ovih gena prisutna patogena varijanta koja narušava njegovu funkciju, povećava se vjerovatnoća da će tokom života doći do razvoja određenih malignih bolesti.
Patogene varijante u BRCA1 i BRCA2 genima najčešće povezujemo s povećanim rizikom za karcinom dojke i jajnika, ali su povezane i s povećanim rizikom za neke druge karcinome, uključujući karcinom prostate i pankreasa.
Važno je naglasiti da pozitivan BRCA nalaz ne znači da osoba ima karcinom niti da će ga sigurno razviti. Nalaz govori o genetičkoj predispoziciji, odnosno povećanom riziku u odnosu na opću populaciju. Poznavanje tog rizika omogućava da se praćenje i preventivne mjere prilagode konkretnoj osobi.
Kada treba razmišljati o BRCA testiranju?
BRCA testiranje nije analiza koju je potrebno rutinski raditi svakoj ženi. Procjena potrebe za testiranjem zasniva se prvenstveno na ličnoj i porodičnoj anamnezi.
Na mogućnost nasljedne predispozicije posebno mogu ukazivati karcinom dojke dijagnosticiran u mlađoj životnoj dobi, više slučajeva karcinoma dojke u istoj porodici, karcinom obje dojke kod iste osobe, karcinom jajnika, karcinom dojke kod muškarca, kao i određeni slučajevi karcinoma pankreasa i prostate. Važan podatak može biti i pojava različitih BRCA-povezanih karcinoma među članovima iste porodice.
Pri procjeni porodične anamneze potrebno je posmatrati i majčinu i očevu stranu porodice. Patogena BRCA varijanta može se naslijediti od bilo kojeg roditelja, zbog čega odsustvo karcinoma dojke na majčinoj strani ne isključuje mogućnost nasljednog rizika.
Ukoliko jedan roditelj nosi patogenu varijantu u BRCA1 ili BRCA2 genu, svako njegovo dijete ima 50% vjerovatnoće da tu varijantu naslijedi.
Šta nam rezultat BRCA testa zapravo govori?
Rezultat genetičkog testiranja uvijek treba tumačiti zajedno s ličnom i porodičnom anamnezom.
Ako se kod zdrave osobe utvrdi patogena varijanta u BRCA1 ili BRCA2 genu, moguće je napraviti individualni plan praćenja u skladu s procijenjenim rizikom. To može podrazumijevati ranije započinjanje kontrola, češće preglede i uključivanje dodatnih metoda praćenja, poput magnetne rezonance dojki. U zavisnosti od dobi, porodične anamneze, reproduktivnih planova i drugih faktora, sa ljekarom se mogu razmotriti i druge mogućnosti smanjenja rizika.
Ni negativan rezultat nema uvijek isto značenje. Ako je, na primjer, u porodici već poznata patogena BRCA varijanta, a testirana osoba je nema, rezultat ima sasvim drugačije značenje nego kod osobe s izraženom porodičnom anamnezom kod koje prethodno nije utvrđena konkretna nasljedna varijanta. Zbog toga se negativan nalaz ne treba automatski tumačiti kao odsustvo svakog nasljednog rizika.
Tokom analize moguće je pronaći i varijantu nejasnog kliničkog značaja, odnosno VUS. Riječ je o promjeni u genu za koju u tom trenutku nema dovoljno naučnih dokaza da bi se mogla svrstati u patogene ili benigne varijante. VUS se zato ne tumači kao pozitivan BRCA nalaz i sam po sebi ne predstavlja osnovu za donošenje preventivnih medicinskih odluka.
Jedan nalaz može biti važan za cijelu porodicu
Kod nasljednih oblika karcinoma rezultat genetičkog testa može imati značaj i za druge članove porodice. Ako se kod jedne osobe utvrdi patogena BRCA varijanta, njeni krvni srodnici mogu se ciljano testirati na upravo tu promjenu i saznati da li su je i oni naslijedili.
Ako u porodici već postoji osoba koja je oboljela od karcinoma koji može biti povezan s BRCA genima, genetičko testiranje je, kada je to moguće, najinformativnije započeti upravo od oboljelog člana porodice. Ukoliko se kod njega utvrdi uzročna varijanta, ostali članovi porodice mogu se zatim ciljano testirati.
Zbog toga genetičko savjetovanje predstavlja važan dio cijelog procesa. Razgovor o ličnoj i porodičnoj anamnezi pomaže u procjeni da li postoji sumnja na nasljednu predispoziciju, ko je u porodici najpogodniji za prvo testiranje i koja genetička analiza je najadekvatnija.
Šta možemo uraditi kada poznajemo svoj rizik?
Cilj BRCA testiranja nije predvidjeti da li će i kada neko oboljeti od karcinoma. Genetički nalaz to ne može sa sigurnošću pokazati. Njegova vrijednost je u tome što može prepoznati osobe kod kojih je rizik značajno veći i kojima zbog toga standardni program praćenja možda nije dovoljan.
Pozitivan nalaz omogućava da se kontrole planiraju ranije i prilagode individualnom riziku, da se sa odgovarajućim specijalistima razgovara o dostupnim preventivnim mogućnostima i da se, kada je potrebno, testiranje ponudi i drugim članovima porodice.
Zato je oktobar, uz podsjećanje na značaj redovnih pregleda dojki, dobra prilika da obratimo pažnju i na porodičnu anamnezu. Podaci o tome ko je u porodici bolovao od karcinoma, o kojoj vrsti karcinoma je riječ i u kojoj životnoj dobi je bolest dijagnosticirana mogu biti veoma važni za procjenu nasljednog rizika.
Gene koje smo naslijedili ne možemo promijeniti, ali informacija o genetičkoj predispoziciji može nam omogućiti da praćenje i prevenciju prilagodimo vlastitom riziku – na vrijeme.
