dr. Šejla Pošković, spec. dječije i preventivne stomatologije, JU Dom zdravlja Sarajevo
Dr Hanela Gojak, spec. dječije i preventivne stomatologije, JU Dom zdravlja Sarajevo
Dr Nejla Krdžalić stomatolog, Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja “Izudin Mulabećirović Izo ” Tešanj
Biografije: Dr. Šejla Posković, spec. dječije i preventivne stomatologije, završila je studij i specijalizaciju na Univerzitetu u Sarajevu. Zaposlena je u Domu zdravlja Sarajevo, gdje svakodnevno radi s djecom, s posebnim naglaskom na preventivnu stomatologiju. Objavila je više radova i pohađa stručne kurseve i edukacije u oblasti dječije stomatologije.
Dr. Hanela Gojak, spec. dječije i preventivne stomatologije, uspješno radi već 19 godina u Domu zdravlja Sarajevo. Posljednjih godina njen rad je usmjeren na rad s djecom, s posebnim akcentom na preventivu, oslobađanje djece straha od stomatologa i redovne kontrolne preglede, gdje postiže odlične rezultate. Sudjeluje u brojnim predavanjima i posjetama vrtićima i školama. Učesnica je brojnih kontinuiranih edukacija, radionica i kongresa.
Dr. Nejla Kržalić je specijalista dječije i preventivne stomatologije, posvećena unapređenju oralnog zdravlja djece. Diplomirala je i završila specijalizaciju na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Radno iskustvo stekla je u privatnoj praksi, a trenutno je zaposlena u JZU Dom zdravlja Tešanj, gdje obnaša funkciju rukovodioca stomatološke službe. Poseban fokus u svom radu stavlja na preventivu, edukaciju roditelja i stvaranje pozitivnog iskustva za najmlađe pacijente. Aktivno učestvuje u edukativnim programima u vrtićima i školama, promovišući važnost oralnog zdravlja kroz interaktivne aktivnosti.
Strah od stomatologa, poznat i kao dentalna anksioznost, čest je problem u dječijoj stomatologiji i predstavlja jedan od glavnih izazova u svakodnevnoj praksi. Ovaj oblik straha može biti blag i prolazan, ali često dovodi do izbjegavanja stomatoloških posjeta, otežane saradnje tokom tretmana i pogoršanja oralnog zdravlja. Prema istraživanjima, čak 30–40% djece pokazuje neki oblik straha ili nelagode prilikom posjete stomatologu. Razumijevanje uzroka, načina ispoljavanja i mogućnosti prevazilaženja dentalnog straha ključno je za uspješno liječenje i stvaranje pozitivnog odnosa prema oralnom zdravlju od najranijeg uzrasta.
Diskusija
Strah od stomatologa kod djece može imati različite uzroke. Najčešće se javlja zbog ranijih negativnih iskustava, kao što su bolni zahvati ili grubi pristupi, ali i zbog nepoznatog okruženja – mirisa, zvukova instrumenata ili bijelih mantila. Ponekad se strah prenosi i verbalnim putem, kada roditelji nehotice izraze sopstveni strah ili koriste prijetnje tipa „ako ne pereš zube, vodiću te zubaru da ti vadi zub“. Takve izjave kod djece stvaraju unaprijed negativan stav.
Postoje i tzv. indirektni strahovi, gdje dijete doživljava nelagodu jer osjeća napetost roditelja u ordinaciji ili strah od nepoznatog. U mlađem uzrastu (3–6 godina), djeca imaju ograničeno razumijevanje razloga za stomatološki tretman, pa često doživljavaju svaki zahvat kao kaznu ili opasnost. Starija djeca (7–12 godina) već razvijaju racionalnije obrasce razmišljanja, ali i dalje mogu pokazivati anksioznost zbog bola ili stida.
Za uspješno prevazilaženje straha, ključnu ulogu ima stomatolog. Empatičan pristup, smiren ton glasa i komunikacija prilagođena uzrastu djeteta stvaraju osjećaj povjerenja. Jedna od najefikasnijih tehnika je “Tell–Show–Do” (reci–pokaži–uradi), kojom se djetetu objašnjava postupak na jednostavan i razumljiv način, zatim mu se pokaže instrument ili model, pa se tek onda pristupa zahvatu. Ova metoda značajno smanjuje anksioznost jer dijete zna šta može očekivati.
Pored verbalne komunikacije, važnu ulogu imaju i neverbalni signali – osmijeh, kontakt očima, nježni pokreti i ohrabrujući dodir. Muzika, crtani filmovi ili igračke u čekaonici takođe doprinose opuštanju atmosfere. Kod visoko anksiozne djece mogu se primijeniti metode desenzibilizacije, gdje se postepeno upoznaju s ordinacijom, instrumentima i osobljem prije samog tretmana.
U novije vrijeme sve više se koristi kognitivno-bihevioralna terapija, kojom se djeca uče kako da kontrolišu svoj strah kroz disanje, maštu i pozitivne misli. U izuzetno teškim slučajevima, gdje dijete ne može sarađivati, mogu se primijeniti sedacija ili tretman u opštoj anesteziji, ali samo kao krajnja opcija, uz strogo poštovanje indikacija.
Uloga roditelja u prevazilaženju straha ne smije se zanemariti. Roditelji bi trebali biti smireni, ne pokazivati zabrinutost i djetetu pružiti osjećaj sigurnosti. Preporučuje se da dijete dolazi na pregled u pratnji osobe kojoj najviše vjeruje, te da se stomatološke posjete ne koriste kao prijetnja. Edukacija roditelja o važnosti preventivnih pregleda, fluoridne zaštite i pravilne higijene doprinosi smanjenju rizika od većih zahvata, što direktno utiče i na smanjenje straha kod djece.
Redovne kontrole od najranijeg uzrasta (od prve godine života) omogućavaju djetetu da stomatologa doživi kao prijatelja, a ne kao izvor bola. Kroz pozitivna iskustva i nagrađivanje saradnje (naljepnice, pohvale) razvija se osjećaj ponosa i samopouzdanja. Na taj način se postepeno formira povjerenje koje traje i u odrasloj dobi.
Zaključak
Strah od stomatologa kod djece je kompleksan fenomen koji zahtijeva multidisciplinarni pristup i puno razumijevanja. Najefikasniji način prevazilaženja jeste kombinacija stručnog i empatičnog pristupa stomatologa, edukacije roditelja i stvaranja pozitivne atmosfere u ordinaciji. Rano započinjanje preventivnih pregleda, otvorena komunikacija i individualno prilagođen pristup svakom djetetu ključ su uspjeha. Kada dijete doživi stomatološki tretman kao siguran i bezbolan proces, razvija se povjerenje koje ostaje i u odrasloj dobi, čime se postavlja temelj za dugoročno očuvanje oralnog zdravlja.
