Stanje uhranjenosti procjenjuje se praćenjem djetetove krivulje rasta, laboratorijskim analizama kao i naslednim faktorima.
Piše: Mr sci Olivera Babić, spec za ishranu i dijetetiku
Kada govorimo o poremećajima uhranjenosti kod djece , mislimo na tri problema sa kojima se roditelji i ljekari susreću, a to su mršavost, gojaznost i pothranjenost.
Najčešći problem je gojaznost , a nastaje kao posledica većeg unosa nezdrave i kalorične hrane , a mršavost je uglavnom problem koji se javlja kod probirljive djece čiji su roditelji popustljivi . Pothranjenost je komplikovanija i na sreću rjeđa pojava , koja zahtijeva ozbiljan pristup otkrivanju i liječenju problema.
MRŠAVOST
Mršavost se definiše kao stanje smanjene tjelesne težine djeteta u odnosu na uzrast, visinu i pol . Dobijanje u tjelesnoj masi nije isto tokom godine, u jednom periodu raste dok u drugom opada ili stagnira. Veoma je čest razlog za brigu roditelja, koji ne bi trebalo sami da se izjašnjavaju o ovom stanju, jer je pedijatar taj koji treba da da ocjenu o uhranjenosti djeteta.
Procjena uhranjenosti se vrši na osnovu pregleda i određivanjem određenih parametara koji podrazumijevaju mjerenje visine, težine, indeksa tjelesne mase (BMI) , rasta i razvoja , te praćenja razvoja vitalnih organa. Kod starije djece vrši se i mjerenje debljine potkožnog masnog tkiva.
Kako se vrši procjena uhranjenosti djeteta ?
Stanje uhranjenosti procjenjuje se praćenjem djetetove krivulje rasta, laboratorijskim analizama kao i naslednim faktorima. Ako je dobijanje u visini i težini postepeno tokom nekoliko mjeseci , onda je poneko odstupanje u krivulji rasta normalno.
BMI je često osnovna mjera za procjenu tjelesne mase kod djece , a predstavlja količnik tjelesne mase izražene u kilogramima i kvadrata visine izražene u metrima BMI=kg/m2.
Praćenje rasta i razvoja djeteta ključno je u određivanju mršavosti. U dijagnostici mršavosti, mjerenje visine djeteta i poređenje sa referentnim vrijednostima za tu životnu dobu , igra važnu ulogu.
Procjena tjelesne masnoće je takođe važna metoda , jer premala količi aiste govori u prilog mršavosti djeteta. Posebnim metodama skeniranja tijela, pedijatar vrši procjenu, ali postoje i druge metode koje ljekari primjenjuju da bi se dobio dobar uvid o statusu uhranjenosti djeteta, kao npr mjerenje ruku i nogu isl.
Praćenje rasta vitalnih organa , kao što su srce i jetra , može pomoći u dijagnostici mršavosti , jer pretjerano niska masa organa govori u prilog nedostatcima u prehrani djeteta.
Laboratorijske analize , kao što su određivanje krvne slike, mineralno – vitaminskog statusa i posebno nivoa željeza u krvi mogu biti važan faktor u liječenju i korekciji ishrane mršavog djeteta.
Poremećaji zdravlja praćeni simptomima kao što su umor, pospanost , slabost, gubitak apetita , te ozbiljne promjene u tjelesnoj masi i zaostajanje u rastu mogu ukazivati na pretjeranu mršavost djeteta i zahtijevati ljekarsku intervenciju.
Uzroci mršavosti kod djece
Mršavost je često posledica genetske predispozicije, posebno ako se anamnestički dobije podatak da je jedan od roditelja u istom periodu života bio mršav. Razloga za zabrinutost ne bi trebalo da bude ako je dijete zdravo, ima dobar apetit , raste u visinu i dobija na težini, što se provjerava mjerenjima i poređenjem tablica rasta.
Pored genetske predispozicije, razni dijetetski i bihejvioralni faktori mogu biti uzrokom mršavosti kod djece.
Glavni uzroci mršavosti kod djece su poremećaji u ishrani, neadekvatna ishrana , povećana potrošnja energije i genetski faktori , ali i psihičko stanje.
Često je urok mršavosti i probirljivost djeteta , kada je ishrana u pitanju. Ta djeca su obično slabije konstitucije, podložnija se raaznim oboljenjima zbog pada imunog sistema. Roditelji takve djece prave grešku i postaju popustljivi, daju djetetu samo hranu koju ono voli iz zahvalnosti da bilo šta pojede. Drugi roditelji koriste metodu ucjene ili prijetnje, što takođe nije dobro.
Koji su glavni simptomi mršavosti kod djece ?
Simptomi ovise od uzroka i težine problema, a nerijetko prođu i nezapaženo. Razloga za brigu roditelji imaju kada su znaci mršavosti izraziti duži vremenski period bez popravljanja opšteg stanja i prehrambenih navika djeteta.
Najčešći simptomi koji su ključni za dijagnostiku mršavosti kod djece jesu :
- gubitak tjelesne mase
- zaostajanje u razvoju, odnosno slab ili sporiji rast tokom godina odrastanja
- umor, slabost, loš san, pad koncentracije
- smanjen apetit ili potpuno odbijanje hrane
- smanjen uspjeh u školi i nedostatak koncentracije, poteškoće sa učenjem i društvenim aktivnostima kod djece školskog uzrasta
- konstantne promjene raspoloženja i emocionalnog stanja , povlačenje u sebe ili razne opsesije
- digestivne smetnje u smislu naadimanja, dijareje ili opstipacije
- slabost ili čak atrofija muskultaure, manjak kondicije, odsustvo želje za fičkom aktivnošću radi brzog zamaranja
- anemija ili manjak željeza u krvi , ali i drugih minerala i vitamina, općenito deficit hranjivih materija
- promjene na koži, kosi , noktima.
Apetit i glad
Uzimanje hrane, odnosno glad i osjećaj sitosti pod kontrolom su centara u mozgu. Normalno je da 3 – 4 mjeseca nema povećanja tjelesne mase, jer djeca ne rastu brzo, potrebe za kalorijama su manje, pa se može roditeljima činiti da imaju loš apetit. Dijete uglavnom jede onoliko koliko mu je potrebno za rast, razvoj i aktivnosti, što je pod kontrolom centara u mozgu.
Apetit i glad su dva različita pojma. Glad predstavlja znak da je organizmu potrebna energija iz hrane, a apetit je naučeno ponašanje koje uključuje zadovoljstvo i druge emocije vezane za prehranu. Razlika je i u tome što se gald javlja već na rođenju, a apetit se razvija vremenom.
Pojedina djeca imaju slab apetit, ne uživaju u hrani , malo jedu ali bez obzira na to dobro se razvijaju što znači da ipak jedu dovoljno. Često se radi o djeci kojoj prija više manjih obroka , nego tri glavna. Roditelji ne bi trebalo u takvim slučajevima da insistiraju na većoj količini hrane jer stvaraju kod djece averziju prema obrocima, pa će dijete manje da jede ili nikako. Bilo bi dobro uvesti npr pravilo da između obroka dijete ne pije previše voćnih sokova kao i grickalice svesti na minimum , odnosno potpuno ih izbaciti. Ne treba prihvatiti činjenicu da je bitno da dijete pojede bilo šta samo da bi jelo. Pustite dijete da u glavnim obrocima uzme količinu hrane koju želi, ali dodajte kvalitetne užine .
Gubitak ili nedostatak apetita u većini slučajeva nisu zabrinjavajući, jer su posebno mala djeca sklona oscilacijama kad je ishrana u pitanju. Često ne prihvataju ni uvođenje novih namirnica u prehranu ili su bazirani samo na jednoličnu ishranu odnosno ono što rado jedu. U tom slučaju, najvažnije je da roditelji budu strpljivi i posvete se zdravoj ishrani svojih mališana.
Najčešći uzroci smanjenog apetita.
- Smanjene potrebe za nutrijentima (između perioda ubrzanog rasta djeci nije potrebno toliko hrane kao kad je rast intenzivan)
- Agresivnost roditelja kada je u pitanju ishrana djeteta
- Loše prehrambene navike (grickalice, slatkiši)
- Loša kombinacija namirnica ili neredovi obroci
- Rast zuba
- Nerazvijeno gutanje i žvakanje uslovljavaju loš apetit
- Infekcije grla zbog bola pri gutanju uzrok su lošeg apetita
- Urinarna infekcija u početnom stadiju manifestuje se lošim apetitom.
Kako poboljšati apetit
Plan obroka bi trebalo prilagoditi uzrastu djeteta. Svakako da budu u toku dana tri glavna obroka i dvije užine.
Poželjno je da dijete dan počne toplim čajem sa kašičicom meda, a nakon pola sata da doručkuje.
Za ručak djeci treba ponuditi raznovrsnu hranu : supu , glavno jelo, povrće, hljeb ali dozvolite im da sami odaberu ponuđeno.
Važno je da obrok vizuelno lijepo izgleda. Šarenilo boja privući će djete da jede, npr. dodajte sendviču rendanu mrkvu, kolut paradajza , list zelene salate isl.
Bilo bi dobro potpuno iz ishrane izabaciti ili svesti na najmanju moguću mjeru grickalice i slatkiše jer obiluju lošim kalorijama i rafiniranim šećerima, a imaju veoma malo bjelnčevina.
Angažujte dijete u pripremi obroka. Može i sam sebi da servira. Ako stavite suviše hrane na njegov tanjur može odbijati obrok. Važno je naglasiti da dječija porcija iznosti od ¼ do ½ porcije odraslih.
Stvorite dobru atmosferu za stolom , pustite dijete da se smiri prije jela. Nemojte ga primoravati da ostane za stolom ako je ostatak porodice završio sa objedom. Pustite da jede količinski koliko može, ne vršite pritisak na dijete već vjerujte njegovom centru za apetit.
Ponekad apetit djeteta nije sinhronizovan sa porodičnim obrocima. Važno je da slušajući svoj organizam jede kad je gladno, te mu tad ponudite laganu zdravu užinu do glavnog obroka.
Za jednu od užina možete djetetu dati rendanu jabuku sa malo meda , jer voćni šećer iz jabuke i meda stimulišu apetit. Voćni sok ograničite na 120 – 180 ml kao užinu ili nakon ručka, jer smanjuje apetit. Mnogo je bolje da djetetu između obrok dajete vodu. Unos mlijeka ograničite na 500 ml dnevno.
Ne hranite dijete koje može samo da jede. Ne komentarište tokom obroka da jede malo niti ga pretjerano hvalite, jer dijete jede da bi zadovoljilo svoje potrebe.
Ne koristite hranu kao nagradu.
Isključite televizor tokom obroka i ne dozvolite da dijete jede uz mobilni telefon , tablet isl.
Bez obzira na loš apetit , ako dijete nema zdravstvene probleme i dobrog je opšteg stanja uz kvalitetnu ishranu, roditelji ne bi trebalo da budu zabrinuti jer će rast i ravoj proteći normalno.
