Faze, izazovi i uloga roditelja u poticanju jezično-govornog razvoja.
Intervju: Marija Krišto, mag. logopedije
Biografija: Marija Krišto je magistra logopedije i svoj rad posvećuje djeci i odraslima s teškoćama u govoru, jeziku i komunikaciji. Nakon završene Opće gimnazije u Grudama, 2004. godine upisala je Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer Predškolski odgoj. Godinu dana kasnije nastavila je obrazovanje na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, gdje je završila preddiplomski (2008.) i diplomski studij Logopedije (2010.), stječući akademsku titulu magistre logopedije. Prve profesionalne korake napravila je 2010. godine radeći u dječjim vrtićima „Didi“ u Zagrebu. Od 2012. do 2023. godine bila je zaposlena kao stručni suradnik – logoped u Osnovnoj školi za djecu s posebnim potrebama Mostar, gdje je 2014. položila stručni ispit iz odgojno-obrazovnog rada.
Godine 2023. ostvarila je dugogodišnji cilj i osnovala vlastiti Logopedski kabinet Labora, u kojem trenutno radi. U svom radu ističe važnost individualnog pristupa, povjerenja i međusobnog učenja. Vjeruje da logoped uči cijeli život – od struke, kolega, ali i samih korisnika. Posebno je motivira činjenica da logopedski rad može izravno poboljšati kvalitetu života pojedinca i njegove obitelji.
Razvoj govora jedno je od najvažnijih područja ranog djetinjstva, a svaka nova riječ, rečenica ili razgovor predstavljaju veliki korak u odrastanju. Iako se svako dijete razvija vlastitim tempom, postoje određene faze i prekretnice koje pomažu roditeljima da prate kako njihovo dijete napreduje. Ponekad se dogodi da dijete kasni u govoru ili pokazuje znakove koji mogu zabrinuti roditelje, a tada je pravovremena informacija i podrška od presudne važnosti.
U nastavku donosimo najčešća pitanja i odgovore o razvoju govora kod djece, prvim znakovima mogućih odstupanja, ulozi roditelja i okoline, te važnosti pravovremene stručne pomoći logopeda. Cilj je pružiti roditeljima smjernice koje će im pomoći da bolje razumiju proces govorno-jezičnog razvoja i pruže svom djetetu sigurnu podršku na tom putu.
Koje su najvažnije faze u razvoju govora kod djece i kada ih roditelji mogu očekivati?
Teško je izdvojiti jednu fazu kao najvažniju u razvoju govora jer se one prirodno nadovezuju i svaka nova vještina gradi se na onoj prethodnoj. Često roditelj i ne primijeti manje teškoće u ranoj dobi jer ne odstupaju značajno od očekivanog razvoja, no kasnije se one mogu pokazati kroz jasnije kašnjenje u govoru ili teškoće u razumijevanju. Upravo zato dobro je poznavati osnovne faze razvoja govora i okvirno znati što se u kojoj dobi može očekivati.
U prvoj godini života govor se tek priprema. U tom razdoblju dijete kroz gugutanje i brbljanje istražuje zvukove, razlikuje intonacije te reagira na glas roditelja. Oko prve godine obično dolaze i prve prepoznatljive riječi, iako dijete već tada razumije puno više nego što može samo izgovoriti. To je temelj za daljnji razvoj. Jedna od bitnih stavki je pojava prve riječi, a to je obično u periodu oko prvog rodjendana do 16 mjeseci. Između 18 mjeseci i druge godine rječnik se naglo širi, a dijete počinje spajati dvije riječi u jednostavne izraze poput „mama daj“ ili „auto ide“. To je važno razdoblje jer pokazuje da dijete ne samo izgovara riječi, nego ih i povezuje u smisleniju cjelinu. Od druge do treće godine rečenice postaju sve složenije, rječnik bogatiji, a dijete se počinje služiti pitanjima i jednostavnom gramatikom.
U vrtićkoj dobi, otprilike između treće i šeste godine, govor se brzo usavršava. Djeca tada već mogu sastavljati duže i gramatički točne rečenice, prepričavati događaje, izražavati svoje misli i emocije te aktivno sudjelovati u razgovoru. Do polaska u školu njihov govor je u pravilu dovoljno jasan da ih razumiju i osobe izvan obitelji.
Kako roditelji mogu prepoznati da li njihovo dijete kasni u razvoju govora?
Iako svako dijete ima svoj ritam, roditelji mogu obratiti pozornost na određene prekretnice., Roditelji najčešće uspoređuju svoje dijete s vršnjacima što može biti korisno jer jasno vide razlike u govoru i komunikaciji. Svako dijete ima vlastiti tempo, pa kašnjenje nije uvijek znak poremećaja no praksi se smatra zabrinjavajućim ako dijete ne brblja do deset mjeseca, ne imitira i ne koristi gestu, do šesnatest mjeseci nema usvojenih riječi, od osamnaestog mjeseca ne korsiti nove riječi ili se oskudna komunikacija zadrži do 2 godine gdje dijete usvoji par riječi no otežano ihi korsiti i slabije povezuje riječi u jednostavne rečenice. Također, ako dijete ne razumije jednostavne upute ili ne pokazuje interes za komunikaciju, to može biti signal za pažljivije praćenje. Sve su to neke naznake koje mogu biti znak da je dobro potražiti savjet logopeda. Rano prepoznavanje i podrška vrlo su važni jer olakšavaju djetetu daljnji razvoj govora i komunikacije.
Koji su prvi signali da je potrebno potražiti stručnu pomoć logopeda?Prvi znakovi koji upućuju na potrebu stručne procjene često se roditeljima javljaju intuitivno – osjećaju da se nešto ne odvija očekivanim tempom i traže smjernice kako postupiti. Jasni indikatori uključuju:
- Dijete ne reagira na glas ili zvukove,
- Ne pokazuje namjeru komuniciranja,
- Ne koristi geste poput pokazivanja ili drugih komunikacijskih signala.
Kasnije se mogu javiti znakovi poput:
- Teškoća u izgovoru glasova,
- Vrlo ograničen rječnik,
- Nerazumljiv govor, itd.
Odgađanje traženja pomoći može usporiti razvoj govora i dovesti do izostanka ključnih faza razvoja jezika. Često se čuje mišljenje „ima vremena“ ili „nadoći će“, no iskustvo pokazuje da rani problemi u govoru mogu dovesti do kasnijih teškoća: otežano prepričavanje sadržaja, odbijanje komunikacije, te slabiji rezultati u školi. Pravovremena intervencija logopeda pomaže djetetu da nadoknadi zaostajanje i razvije potrebne jezične i komunikacijske vještine.
Da li okruženje, poput vrtića ili boravka s vršnjacima, može ubrzati ili usporiti razvoj govora?
Okruženje ima značajan utjecaj na razvoj govora. Djeca u vrtiću ili u interakciji s vršnjacima i odraslima uče kroz komunikaciju, što potiče bogatstvo rječnika, socijalne vještine i sposobnost izražavanja. Bogata i raznolika jezična izloženost doprinosi ranom usvajanju novih riječi i strukturiranju rečenica.
S druge strane, ako je dijete u okruženju gdje se malo razgovara ili se često koristi televizija i tablet umjesto žive komunikacije, razvoj govora može biti usporen. Vrtić pruža vrijedne jezične podražaje, ali toplina, poticaj i interakcija u obitelji i dalje ostaju temelj razvoja.
Djeca koja kasne u govorno-jezičnom razvoju često se, zbog lakše komunikacije, druže s mlađom djecom, što može dodatno ograničiti izazove u učenju jezika. U takvim slučajevima važno je dodatno poticati interakciju s vršnjacima i raditi na razvijanju komunikacijskih vještina kroz aktivne i ciljno usmjerene igre te svakodnevne razgovore.
Koju ulogu igraju roditelji u stimulaciji govornog razvoja i na koji način mogu pomoći kod kuće?
Roditelji imaju ključnu ulogu jer su prvi i najvažniji modeli komunikacije. Dijete najviše uči iz svoje primarne okoline, a roditeljski poticaji mogu značajno ubrzati razvoj govora.
Najbolje metode uključuju:
- Prevenciju štetnih utjecaja – dugotrajno hranjenje miksanom hranom, pretjerano korištenje dude i dugotrajno izlaganje ekranima može negativno utjecati na anatomiju i muskulaturu govornih organa, kao i na prirodan razvoj komunikacije.
- Aktivnu stimulaciju jezika – razgovorom, čitanjem priča, opisivanjem svakodnevnih radnji i postavljanjem jednostavnih pitanja.
- Prirodno učenje kroz primjer – strpljivo odgovaranje na djetetove pokušaje govora, ponavljanje i proširivanje njegovih riječi u rečenice, omogućava djetetu da uči kroz imitaciju i praktičnu primjenu.
Kako razlikovati normalne varijacije u razvoju govora od ozbiljnijih poremećaja?
Svako dijete kao individua mora imati i same varijacije te narano da ne mozemo se svi razvijati identičnim tempom medjutim kada dijete odstupa od normi koje su danas dostupna preko svih medijskin načina tada zaista roditelji trebaju reagiratia na vrijeme jer rana intervencija olakšava ono što ćemo puno teže uspostaviti u kasnijoj doibi. Svako dijete razvija govor vlastitim tempom, pa su male razlike u brzini razvoja sasvim normalne. Normalne varijacije znače da dijete možda progovara nešto kasnije od vršnjaka, ali ipak postupno napreduje u okvirima koje ne predstavljaju otežane okolnosti za daljni razvoj komunicaije, govora ili ostalih normi te često znaju biti praćeni od strane logopeda dal se razvoj odvija u prihvatljivim okvirima. Primjerice, neka djeca prvo razvijaju razumijevanje pa tek kasnije aktivni govor ili progovore kasnije od vršnjaka, ali ipak stalno napreduju. Takve razlike obično ne ometaju daljnji razvoj jezika i komunikacije.
Postoje situacije koje mogu ukazivati na veće teškoće:
- dijete stagnira i ne pokazuje napredak u govoru,
- rijetko ili nikako ne inicira komunikaciju,
- razvoj jezika znatno zaostaje za očekivanim normama za dob.
Ako roditelj primijeti ovakve znakove, važno je pravovremeno potražiti stručnu pomoć logopeda.
Da li su elektronski uređaji (mobilni telefoni, tableti, TV) prepreka ili mogu biti od pomoći u razvoju govora?
Elektronski uređaji danas su sveprisutni, no njihov utjecaj na razvoj govora ovisi o načinu korištenja. Problem nastaje kada uređaji zamjenjuju živu komunikaciju s roditeljima ili okolinom. Pasivno gledanje crtića ili video sadržaja ne može zamijeniti interakciju uživo, jer facijalna ekspresija, govor tijela i neposredna komunikacija predstavljaju snažan poticaj za imitaciju i usvajanje jezika. To je kako kada odemo u stranu zemlju puno smo više motiviraniji u usvajanju, snalaženju i učenju novh riječi te isto tako rade u djeca u radnom učenju gdje pomiču granice svakodnevnim živopisnim upijanjem jezika i sadržaja.
Uređaji mogu biti i poticaj i prepreka. Kada roditelj aktivno sudjeluje, komentira i objašnjava sadržaj koji dijete gleda, određeni edukativni programi mogu pridonijeti razvoju govorno-jezičnih vještina. Dugotrajno pasivno korištenje, bez interakcije, može usporiti razvoj govora jer dijete prima informacije, ali ne uči kako ih koristiti u stvarnom razgovoru.
Elektronske uređaje roditelji mogu koristiti na promišljen način, nudeći sadržaje koji potiču analizu, sintezu i predvještine potrebne za učenje poput edukativnih igara za predškolce. Ključno je da tehnologija nadopunjuje, a ne zamjenjuje, živu komunikaciju, jer interakcija s roditeljima i okolinom i dalje ostaje najvažniji faktor u razvoju govora i jezika.
Kako izgleda proces rada s djetetom koje ima teškoće u govoru i koliko dugo obično traje terapija?
Proces rada započinje detaljnom procjenom – logoped razgovara s roditeljima, promatra dijete i provodi standardizirane testove. Nakon toga izrađuje individualni plan rada. Terapija uključuje različite igre, vježbe i aktivnosti koje potiču govor, uvijek prilagođene dobi i interesu djeteta. Trajanje terapije ovisi o vrsti i težini teškoće – kod nekih djece napredak je vidljiv već nakon par tretmana kod nekih nakon nekoliko mjeseci, dok kod drugih terapija traje dulje i zahtijeva kontinuiran rad. Najvažnije je da terapija bude redovita i da roditelji kod kuće primjenjuju savjete logopeda.
Koju biste poruku uputili roditeljima koji se brinu da njihovo dijete ne govori „na vrijeme“?
Važno je pratiti razvojne prekretnice i ne čekati predugo ako primijetite odstupanja u govorno-jezičnom razvoju djeteta. Stručna pomoć logopeda nije znak da nešto „nije u redu“ s djetetom, već predstavlja podršku koja može olakšati i ubrzati proces učenja govora. Logoped može roditeljima pružiti konkretne strategije i vježbe koje potiču govor, te pratiti napredak djeteta na profesionalan način.
Rani poticaji, strpljenje i toplina obitelji ključni su za siguran i uspješan razvoj jezika i komunikacijskih vještina. Djeca koja u ranom periodu dobivaju adekvatnu podršku često brže savladavaju jezične izazove i stječu veću sigurnost u komunikaciji. S druge strane, poteškoće koje se ne prepoznaju i ne potiču na vrijeme mogu se kasnije manifestirati u drugim oblicima, primjerice u socijalnim vještinama, učenju ili samopouzdanju.
Roditeljima je stoga važno znati da traženje pomoći ne znači „neuspjeh“, nego odgovoran i proaktivan pristup koji djetetu pruža najbolje moguće šanse za uspješan i skladan razvoj. Toplina, dosljednost i redovita komunikacija u obitelji te suradnja sa stručnjakom stvaraju snažnu osnovu za govorno-jezične vještine djeteta.
