Sistemska porodična psihoterapija je terapijski model koji obuhvata rad sa pojedincem, partnerima ili porodicom. Ono što je razlikuje od ostalih je sistemski pristup pojedincu i porodici. Sistemska porodična psihoterapija porodicu posmatra kao cjelinu. Promjena kod jednog člana porodice utiče na ostale članove, a samim tim dolazi do promjene u cijelom porodičnom sistemu. Kada se primjenjuje pristup porodične terapije uzima se u obzir kontekst u kojem pojedinac i porodica živi i to na nivou većih sistema kao što su šira porodica, društvena zajednica, kultura, nacija, kao i na nivou subsistema kao što su roditeljski, partnerski, sibling-braća i sestre.
Porodičnu terapiju i savjetovanje, mogu da rade certificirani porodični savjetnici i psihoterapeuti koji su završili dvogodišnju odnosno četvorogodišnju edukaciju iz sistemske porodične terapije akreditovanu od strane Evropske asocijacije za psihoterapiju. Na nivou BiH, postoji krovno udruženje sistemskih porodičnih terapeuta (USPIT) , koje je i članica Europske Asocijacije za Porodičnu Psihoterapiju i Saveza Psihoterapeuta BIH. Cilj USPITa je omogućiti svim svojim članovima pristup kontinuiranoj edukaciji, povezivanje sa kolegama (formalno i neformalno), kao i aktivno učestvovanje u promovisanju porodične terapije u cijeloj BiH. Obučeni i porodični psihoterapeuti se nalaze širom BIH i možete ih naći u Mostaru, Čapljini, Konjicu, Banja Luci, Bihaću, Bijeljini, Tuzli, Sarajevu i mnogim drugim gradovima.
Svi mi pripadamo porodici i nosimo različite obrasce ponašanja i komunikacije. Pripadati porodici je bazična potreba, ali to nekada nije ni malo lako i od osobe zahtjeva niz prilagođavanja u svakodnevnom funkcionisanju. Porodica je veoma zahtjevan sistem za održavanje, ali je i najvažniji, tako da u porodicu uvijek trebamo ulagati. U toku života porodica može ući u krizu iz niza razloga. Neke od kriza su očekivane, npr. kada dolazi nova beba u porodicu, kada se stupi u brak, i porodica može adekvatno da se adaptira na njih ali i ne mora. Zatim imamo krize koje se javljaju iznenada, neočekivano i koje mogu jače da poremete funkcionisanje porodice : neočekivana smrt, bolest nekog od članova, iznenadne finansijske teškoće, otkaz na poslu…
Bez obzira šta je u pitanju, porodici i njenim članovima može biti veoma teško da se na njih adekvatno prilagodi. Tada se javljaju problemi u komunikaciji, konflikti, djeca mogu početi da se ponašaju problematično, partneri da se udaljavaju itd. Porodična psihoterapija se pokazala kao uspješna u radu sa sljedećim temama:
- Razvojni problemi porodice i adaptacija na novonastale situacije kao što su ulazak u brak, rođenje djeteta, polazak djeteta u vrtić ili školu, pubertet i adolescencija, razdvajanje djece i roditelja, starost roditelja i život bez djece u porodici)
- Roditeljstvo
- Separacija i razvod
- Bračni i porodični konflikti
- Gubitak i tugovanje
- Socijalna adaptacija
- Anksiozna stanja
- Poremećaji ishrane (anoreksija, bulimija, gojaznost)
- Traumatska iskustva i nasilje
- Emocionalni problemi djece i adolescenata
- Nepoželjna ponašanja djece i adolescenata
- Individualni i profesionalni stres
Seansi uglavnom prisustvuje nekoliko članova porodice, ali se radi i sa pojedincem. Sve zavisi od teme na kojoj se radi. Seanse obično traju otprilike 60 minuta. Trajanje terapije, broj i učestalost susreta zavisi od konkretne situacije.
Terapija ne može riješiti konflikte odmah ili učiniti da problemi i neprijatne situacije nestanu, ali vam može pomoći da bolje razumijete sebe, da se članovi porodice bolje razumiju, da shvatite kako vaša porodica funkcioniše i može vam pružiti vještine da se efikasnije nosite sa izazovnim situacijama.
Piše: Edna Haznadarević, dipl. Pedagog i Porodično sistemski terapeut
roditelj.ba
