Održavanjem odgovarajućeg nivoa kalcija i fosfata u serumu vitamin D omogućuje normalnu mineralizaciju kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva.
Piše: Prof.dr Fahrija Skokić
Prof.dr Fahrija Skokić završila je Medicinski fakultet u Tuzli 1982. godine, potom postdiplomski studij iz perinatologije i neonatologije u Zagrebu 1993. godine na temu “Struktura i etiologija ranog neonatalnog morbiditeta”. Doktorski studij na Medicinskom fakultetu u Tuzli i sticanje naučnog zvanja doktor medicinskih nauka, oktobar 1996.; doktorska disertacija na temu “Procjena fetalnog rasta žive novorođenčadi i rani neonatalni period u ratnim uslovima”. Ima i počasno zvanje: Primarijus, od aprila 2012.godine. Autor je više knjiga i udžbenika.
Vitamin D u pedijatrijskoj praksi iz grupe liposolubilnih vitamina ima svoju priču koja se povezuje sa rahitisom i koja se širila kroz mnoga stoljeća i uključivala mnogo nagađanja i nekoliko misterija, prije nego što je dosegla uzbudljivi vrhunac.Prvi znanstveni opis nedostatka vitamina D, nazvan rahitis, zabilježen je u 17. stoljeću, a do samog otkrića vitamina D i njegove uloge u toj bolesti, morala su proći još gotovo tri stoljeća.
Iz povijesnih razloga, vitamin D se svrstava među vitamine, iako se po većini obilježja radi o hormonu. Tradicionalno se povezuje sa zdravljem kostiju, a novija istraživanja su pokazala da sudjeluje u brojnim reakcijama u ljudskom tijelu, kao i u regulaciji oko 3% ljudskog genoma..
Naziv vitamin D obuhvaća skupinu od sedam vitamina, koji se međusobno razlikuju po strukturi. Egzogeni oblici vitamina D jesu ergokalciferol (vitamin D2) iz biljnih namirnica i holekalciferol (vitamin D3) iz namirnica životinjskog porijekla. Endogeni vitamin D je holekalciferol koji je ljudsko tijelo sposobno stvoriti iz holesterola uz djelovanje sunčane svjetlosti (UVB-zračenje). Međutim, svi ti oblici vitamina D moraju se aktivirati u dva stepena hidroksilacije, u jetri i bubrezima, gdje konačno nastaje aktivan oblik – 1,25 dihidroksi holekalciferol.
Održavanjem odgovarajućeg nivoa kalcija i fosfata u serumu vitamin D omogućuje normalnu mineralizaciju kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva. Vitamin D ubrzava apsorpciju kalcija, a ima i druge uloge u organizmu, kao što su modulacija ćelijskog rasta, neuromišićnih i imunoloških funkcija te smanjenje upalnih procesa.
Rahitis
Rahitis je bolest rastućih kostiju kod koje dolazi do poremećaja mineralizacije (ugradnje kalcijuma i fosfora u kosti koje rastu.) ali i u hrskavici ploča za rast epifizije. Povezana je sa retardacijom rasta i skeletnim deformitetima. To je bolest samo djece.
Daleko najčešći razlog nedovoljne mineralizacije jeste nedostatak vitamina D, neophodnog za ugradnju kalcijuma u hrskavice i kosti. Kao posledica se javlja bujanje hrskavičavog i koštanog tkiva, što stvara karakteristična zadebljanja na tipičnim mjestima. Međutim, kosti ostaju meke, jer nema kalcijuma da im dâ potrebnu čvrstinu, pa se krive, i tako nastaju deformiteti.
Kod djece koja su rođena sa dovoljnim zalihama kalcijuma i fosfora, znaci rahitisa usljed neunošenja ili nemogućnosti iskorišćavanja vitamina D počinju da se ispoljavaju od drugog meseca života. Do tada zdrava beba postaje razdražljiva, slabo sisa, slabo spava, i puno se znoji. Prvi znaci na skeletu se zapažaju na kostima lobanje, koje su mekane i na pritisak se udubljuju, da bi se potom vratile u normalan položaj, poput ping-pong loptice (kraniotabes). Fontanele (razmaci između kostiju) su široko otvorene i sporo se zatvaraju. Najčešče je izraženo 10 kliničkih znakova bolesti koje su opisane još s kraja prvog svjetskog rata.
Šta dovodi do nedostatka vitamin D
Primarni uzrok rahitisa je nedostatak vitamina D. Vitamin D je potreban za pravilnu apsorpciju kalcija iz crijeva. Sunčeva svjetlost, posebno ultraljubičasto svjetlo, omogućava ćelije ljudske kože da pretvore vitamin D iz neaktivnog u aktivno stanje. U nedostatku vitamina D, kalcij iz hrane se pravilno apsorbira, što dovodi do hipokalcemije i do skeletnih i stomatoloških deformiteta i neuromuskularnih simptoma, npr. hiperekscitabilnosti.
Uzroci;
- Nedostatak sunca zbog:
1) Nedostatak aktivnosti na otvorenom
2) Nedostatak ultraljubičastog svjetla u jesen i zimu
3) Previše oblaka, prašine, isparavanja i dima
- Nepravilno hranjenje:
1) Neadekvatan unos vitamina D
Majčino mleko 0-10IU / 100ml
Kravlje mlijeko 0,3-4IU / 100ml
Jaje žumance 25IU / prosječno žumance
Haringa 1500IU / 100g
2) Nepravilan odnos Ca i P
- Brz rast, povećana potražnja (relativni nedostatak)
- Bolesti i lijekovi:
Bolesti jetre, bubrežne bolesti
Gastrointestinalne bolesti
Antiepileptik
Glukokortikosteroid
Čimbenici koji utječu na endogenu sintezu vitamina su i zemljopisna širina, vrijeme dana, odjeća, oblačno vrijeme i zagađenje.
Trenutna istraživanja ističu da se radi o globalnoj tihoj epidemiji nedostatka vitamina D Procijenjeno je da 50% populacije (pogotovo sjeverno od Rima) ima simptome nedostatka vitamina D i da zapravo svi koji žive na zemljopisnoj širini iznad 40 stepeni sjeverno (New York City, Denver, Rim) imaće Vitamin D Winter“ zimu od novembra do početka marta. Postoji povezanost između nedostatka vitamina D i života na većim širinama, posebno u područjima od 37 ° ili više od ekvatora s povećanim rizikom za mnoge kronične bolesti. Sinteza vitamina D i nivo vitamina D u serumu negativno su povezani sa zemljopisnom širinom i pozitivno su povezani sa sunčevom svjetlošću. Sinteza vitamina D i nivo vitamina D u serumu su negativno povezani sa zemljopisnom širinom, a pozitivno koreliran sa sunčevom svjetlošću.
Primarni uzrok rahitisa je nedostatak vitamina D. Vitamin D je potreban za pravilnu apsorpciju kalcija iz crijeva. Sunčeva svjetlost, posebno ultraljubičasto svjetlo, omogućava ćelije ljudske kože da pretvore vitamin D iz neaktivnog u aktivno stanje. U nedostatku vitamina D, kalcij iz hrane se pravilno apsorbira, što dovodi do hipokalcemije i do skeletnih i stomatoloških deformiteta i neuromuskularnih simptoma, npr. hiperekscitabilnosti. Sve više studija izvještava o raširenoj pojavi nedostatka D vitamina diljem svijeta. To zabrinjava u svjetlu novih spoznaja o važnoj ulozi D vitamina u bolestima kostiju i drugih sustava, kao što su prevencija rahitisa,poremećaji funkcije kostiju i mišića, prevencija autoimunih bolesti, zloćudnih bolesti, kardiovaskularnih bolesti, infekcija, neurofizioloških i reproduktivnih poremećaja. Nedostatak vitamin D povezan je i sa pojavom šečerne bolesti kod djece. Šečerna bolest – Dijabetes tipa 1 rezultat je uništavanja beta ćelija, a vitamin D je imunosupresivno sredstvo, pa dodatak vitaminu D smanjio je rizik za dijabetes za oko 80% u djece. Dovoljne količine vitamina D mogu zaštititi gušteraču, a dopuna majčine prehrane smanjiti pojavu dijabetesa tipa 1 u djece. Djeca koja imaju manjak vitamina D imaju 200% povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 1.
Ovaj popularno nazvan sunčani vitamin danas je predmetom mnogobrojnih istraživanja I polemika. Pojava rahitisa kod dojenčadi od 1990-ih, posebno kod dojenčadi s tamnom kožom, ukazuje na potrebu za povećanim vitaminom D u vrlo male djece. Budući da D-vitamina nema dovoljno ni u majčinom ni u kravljem mlijeku, treba ga redovito dodavati svaki dan, u obliku gotovih kapi. Osobito treba paziti na nadoknadu D-vitamina kod nedonošene djece i blizanaca.
Američka akademija za pedijatriju preporučuje 400 IU / dan dodatnog vitamina D za dojenčad od prvog dana života. Prijevremeno rođena djeca, rođena <32 tjedna, izložena su većem riziku da razviju nedostatak vitamina D. Europsko društvo za dječiju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu preporučilo je veći unos vitamina D od 800-1000 IU / dan za nedonoščad. Međutim, potrebne su studije za procjenu doze i trajanja dodavanja vitamina D prerano rođenom djetetu.
