Postpartum ili period nakon poroda je nešto o čemu se malo priča, a još manje priprema.
Intervju: Vedrana Hrkać, primalja i prvostupnica sestrinstva
Vedrana Hrkać je primalja i prvostupnica sestrinstva. Srednju medicinsku školu pohađala je u Splitu gdje je stekla zvanje Primalja. Svoje školovanje nastavlja u Zagrebu na Zdravstvenom veleučilištu i 2005.godine postaje Prvostupnica primaljstva. Ove godine upisuje diplomski Studij kliničke zdravstvene njege na Fakultetu zdravstvenih studija u Mostaru. Od 2007. godine radi kao primalja, a od ove godine preuzima funkciju glavne sestre Klinike za ginekologiju i porodništvo SKB Mostar. Iskustvo rada sa trudnicama i osobno iskustvo rađanja pretače u Tečaj za trudnice gdje se trudnice pripremaju za porod, dojenje i postpartum, a koji uspješno održava već punih 5 godina. U nastavku vam donosimo naš razgovor sa Vedranom Hrkać.
Za početak našeg razgovora recite nam kad se se odlučili za poziv babice?
Biti babica velika je privilegija, ali odgovornost je još veća. Osim što mora poznavati anatomiju i fiziologiju porođaja, imati razvijene medicinske vještine, znati prepoznati situacije koje zahtijevaju veći oprez ili intervenciju jako je bitno da babica ima razvijene i socijalne vještine. Slušanje, prepoznavanje tuđih osjećaja, vođenje razgovora, pomaganje, bodrenje, samokontrola samo su neke od vještina kojim babica može doprinijeti pozitivnoj atmosferi u rađaoni.
Koliko je posao babice zahtjevan?
Koliko je potrebno imati osposobljeno osoblje isto toliko je dobro imati i pripremljenu trudnicu za porođaj. Današnja prosječna žena nikad nije vidjela ili prisustvovala porodu druge žene, o porodu zna uglavnom ono što je čula iz prepričavanja i sa scena iz filmova. Kada se te informacije pomiješaju često nastaje velika konfuzija i strah, a jedino što nam u porodu treba je samopouzdanje i znanje o procesu poroda. Trudnica sama sebi može pomoći kvalitetnom edukacijom gdje na osnovu pravih informacija strah i konfuziju mijenja u mentalnu snagu i povjerenje u svoje tijelo.
Kako se pripremiti za porod?
Kako se bliži termin porođaja tako raste nestrpljenje same trudnice da započne porod. Često se dešava da zbog te velike želje da se porod desi i završi trudnice u rodilište stignu prerano. Trudovi jesu pokazatelj da se počelo „nešto dešavati“, ali i oni mogu zavarati. Pojava trudova ne mora značiti da je počeo porod. Treba znati da se trudovi mogu pojaviti i trajati neko vrijeme da bi potom potpuno prestali. To je normalna pojava i može se desiti više puta. Stoga postoji preporuka 5-1-1 koja kaže da je vrijeme za polazak u rodilište kada se kontrakcije pojavljuju svakih 5 minuta, traju 1 punu minutu i sve to traje tako zadnjih 1 sat. Uz napomenu da je ovo preporuka, a ne pravilo. Trudnice mogu doći u rodilište u bilo kojoj fazi poroda.
Što trudnice mogu očekivati u različitim fazama poroda?
Porod nije ravna crta, porod je proces u kojem se izmjenjuju različite faze. Porod je podijeljen na 4 porođajna doba. Prvo doba je doba otvaranja grlića, drugo doba je doba izgona tj. poroda bebe, treće porođajno doba je vrijeme u kojem se porađa posteljica i četvrto doba je period od dva sata od porod u kojem se porodilja intenzivnije nadzire. Svaka faza poroda nosi sa sobom određene izazove koje trudnica treba svladati. Bilo bi dobro da se svaka trudnica više informira i educira o fiziologiji porođaja, da zna šta se i kad se dešava i kako se nositi sa izazovima poroda. Ali kao nešto općenito što mogu preporučiti jeste da porod zahtjeva opuštenost. Za porod ne trebamo biti jaki, nego opušteni. Disanjem, relaksacijom, pokretima opuštamo tijelo i omogućujemo napredak poroda.
Kako se baviti strahom ili tjeskobom tokom poroda?
Strah i tjeskoba se javljaju kad se susrećemo sa nečim nepoznatim. Koliko god je pojam porod prisutan u svakodnevnoj komunikaciji malo je onih pravih informacija, te zbog toga i dalje ostaje kao nešto nepoznato, neshvaćeno. Da bi pristup porodu bio manje tjeskoban potrebno je svoje strahove zamijeniti znanjem .Kad imamo znanje stvari postaju jasnije i raste samopouzdanje. Samopouzdanje je vjera u samu sebe, vjera u svoje sposobnosti. Trudnice koje dolaze spremne i sigurne u sebe imaju daleko veću šansu da porod dožive kao lijepo, pozitivno iskustvo i bez bojazni za iduće porode.
Kako izgledaju opcije za postporodni oporavak?
Postpartum ili period nakon poroda je nešto o čemu se malo priča, a još manje priprema. Postpartum predstavlja period od 6 tjedana, ali on može trajati i duže, pa moglo bi se reći da smo, kad jednom rodimo, cijeli život u postpartumu. Tijekom trudnoće iz majčinih zaliha se crpi velika količinu energije i nutrijenata kako bi osigurala pravilan rast i razvoj bebe. Porod također uzima svoj danak. Nakon toga tijelo koristi preostale resurse za oporavak i stvaranje mlijeka. U život ulazi beba koja ima svoje potrebe koje majka mora zadovoljiti. Iscrpljenost, neispavanost, zbunjenost mogu taj period učiniti jako teškim. Zato fokus treba staviti na majku. Dok se majka brine za bebu mi se trebamo brinuti za majku. Važno je da majka zna da nije sramota tražiti i prihvatiti pomoć. Obitelj i prijatelji koji žele pomoći neka pitaju majku kako joj mogu pomoći, šta njoj treba i na osnovu njenih uputa biti joj na koristi i od pomoći za bolji oporavak.
Koju ulogu babica imaju u podršci dojenju?
Svaki početak je težak, pun izazova. Kako majka postaje najvažnije osoba u životu djeteta teret odgovornosti povećava zabrinutost što može omesti svladavanje vještine dojenja. Iako je nama dojenje urođeno, bebe se rađaju sa refleksima sisanja, dojenje je i vještina koja se ući i svladava. Babica je prva osoba koja je tu da da potporu dojenju. Prva stvar koju babica može napraviti je kontakt koža na kožu. Prvi podoj omogućiti u prvim minutama nakon poroda. Ohrabriti majke, iako misle da nemaju dovoljno mlijeka, da znaju da je baš ta malena količina kolostruma sasvim dovoljna njenoj bebi. Pomoći u svladavanju pravilnog hvata koji je osnovni preduvjet uspješnog dojenja. Pozitivan stav o dojenju, upornost i podrška okoline je jako bitna svakoj majci.
Šta savjetujete porodiljama nakon što napuštaju bolnicu?
Žene u trudnoći su mažena i pažene. Svi im pristupamo sa željom da im udovoljimo, pomognemo, brinemo se o njenom zdravlju. Situacija nakon poroda nažalost više nije ista. Sva pažnja ode na bebu, a liječnički pregledi koji su u trudnoći bili skoro pa na mjesečnoj razini sada pada na samo jedan preporučeni pregled 6 tjedana nakon poroda. Kvalitetna prehrana koja bi trebala biti kuhana, topla i lako probavljiva, dovoljna hidratacija, i do tri litre na dan ( voda, čajevi, smoothie ), odmor, strpljenje, podrška i ispomoć glavni su uvjeti za proces u kojem se majka nalazi u ovim periodu oporavka i prilagodbe na novi način života.
Majke treba upoznati sa fizičkim procesima koje prate oporavak, o lohijama, odnosno vaginalnom iscjetku, o higijeni šavova, o nekim neugodnostima koje se mogu pojaviti i kako si mogu pomoći, kao što su hemeroidi, zatvor, prekomjerno znojenje, ispadanje kose, kontrakcije ili pojava mastitisa. Osim ovih fizičkih neugodnosti potrebno je majku educirati i o mogućim psihičkim kao sto je pojava postporođajne tuge, depresije ili drugih poteškoća. Da ih budu svjesne i ako se pojave da ih znaju prepoznati i tražiti pomoć.
Već sam spomenula da beba treba mamu, a mami treba naša pomoć i podrška i zato bi željela poslati poruku onima koji su najbliži ženi koja je rodila; budite tu za nju, za majku, donesite joj skuhan ručak, ispeglaj joj robu, očisti stan, izvedi starije dijete u šetnju, napravi ti njoj kavu, pusti je da priča. Pričuvaj joj bebu dok se tušira deset minuta duže, prepoznaj znakove tuge ili depresije, ne osuđuj je. Sutra će ta majka znati to cijeniti i kad bude u prilici pružiti tu istu podršku drugoj majci.
