Vanja Perić: Probudite u sebi dijete, jer ćete samo tako svoje dijete razumjeti

Najvažnije je pustiti dijete da bude dijete i biti njemu i drug u igri, ludirati se, plesati, pjevati sa njima. 

 Vanja Perić iz Brčkog, majka dviju djevojčica, dijeli svoje iskustvo majčinstva, radosti i izazove svakodnevnog života. Kroz priču o svom posvećenom odgoju, kao i o svojoj karijeri u internet marketingu, Vanja nas vodi kroz svoj svijet, ističući važnost ljubavi, strpljenja i igre u odnosu s djecom. Uz to, dijeli i svoje naučene lekcije, nudeći roditeljima inspirativne savjete za uživanje u roditeljstvu i izgradnju snažnih veza s njihovom djecom.

Intervju: Vanja Perić, social media influenser

Recite nam nešto o sebi.

Moje ime je Vanja Perić. Iz Brčkog sam i moje najveće životno dostignuće je to što sam srećna majka dvije djevojčice, Sare od tri i po godine i Lare koja ima šest mjeseci. Udata sam i iako smo često udaljeni zbog samog posla supruga jer on putuje, imamo jedan predivan brak i odnos. On, naša djeca i moja porodica su mi najveći oslonac, podrška i moj pokretač u svemu u životu. Duži niz godina bavim se internet marketingom, kao social media influenser. Mogu da kažem da je aktivnost na Instagramu počela iz želje da svoje slobodno vrijeme ispunim na lijep i kreativan način. Kroz autorske tekstove na različite teme, a često moje slike govore više od riječi. O onome što je u mom okruženju kao inspirativni detalj, momenat ili trenutak u danu koji je naišao kao nadahnuće. I nadasve, moja želja da lijepo, sklad i svoj mali svijet podjelim sa drugima na taj način. Kroz riječi, boje, asocijacije… Toplinu porodičnog doma, gdje se sve dešava i odakle kreće sve što me motiviše. S ponosom mogu reći da sam se neko vrijeme bavila i izradom mirišljavih svijeća (Magic&Light) ali zbog ličnih i porodičnih obaveza to je sada u nekoj fazi mirovanja uz plan da se nastavi kad se steknu uslovi.

Vi ste majka dvije djevojčice. Recite nam kako je biti u toj ulozi? 

Prije svega, rekla bih, to je jedna velika sreća ali i odgovornost, briga i svakodnevno odricanje. Besane noći, a ima i dana kada se bukvalno nema vremena za sebe. Uloga majke zahtjeva puno rada, truda, zalaganja u svakom trenutku. Katkad je naporno fizički ali jedan njihov osmijeh, pogled ili dječiji nestašluk donose ispunjenje kakvo se riječima ne može opisati i preplavi vas osjećaj neizmjerne sreće. U tom trenutku znate zašto sve to radite i željno iščekujete šta novi dan donosi u druženju sa njima. To što sam mama dvije devojčice je samo dalo snage i krila da se još više posvetim svom radu na društvenim mrežama, a i da upotpunim svoju priču. Porodičnu, životnu i svaku drugu. I podjelim sa drugima svoje iskustvo u ulozi roditelja.,0

Kako izgleda Vaš dan, koje su rutine važne?

Dan započinjemo oko sedam sati pripremama za Sarin odlazak u vrtić, a to se često preklapa i sa Larinim buđenjem u to neko vrijeme, pa je često slučaj da se trči od jednog djeteta do drugog. No, sve se stiže i bude na vrijeme urađeno. Prepodne i deo popodneva mahom donosi ustaljene obaveze jedne mame u kućnim i porodičnim obavezama, kako bi djevojčice jele zdravo i boravile u uređenom prostoru njima namjenjenom. Da ne nabrajam pojedinačno sve ono što jedna mama djevojčica tih uzrasta ima za uraditi, želim da kažem da se u tome uspije, a i mora se neizostavno naći vremena za sebe. Odlazak kod frizera, srediti nokte, kupovina za kuću ili nama odjeću i sve ono neophodno. Mama mora biti uzor na svaki način. Da je uvijek sređena za izlazak, našminkana, dotjerana, iako vjerujte to mi je ponekad zadnje na pameti od umora ili obaveza ali se i to mora i treba. Popodne mahom koristimo za zajedničku šetnju, izlazak u grad, odlazak u park ili igraonicu. Gotovo svakodnevno se srećemo sa našim najbližima na porodičnom ručku i druženju. Veče provodimo u priči o tome kako je protekao dan u vrtiću, šta smo naučili i radili, čitamo priče za laku noć, igramo se sa sekom i trudimo se da se držimo rutine vremena uspavljivanja kako bi bile odmorne za naredni dan. U svemu ovome, neizrečeno je stotinu drugih urađenih stvari i usputne, planirane ili ne, obaveze i sve ono što nas čini roditeljem. Iako nekada može da postane rutina ili ponavljanje istog, opet je svaki dan drugačiji jer tako brzo rastu i iznenade nas svojom zrelošću uprkos svom životnom dobu.

Koliko je važan odgoj i kako bi Vi svoj pristup opisali?

Smatram da je od malih nogu jako bitno da djeca u nama vide prije svega prijatelja kome se mogu obratiti za bilo šta i bez ustezanja. Poštovanje mora postojati, kao i međusobno razumjevanje, tokom odrastanja ali ne strah od roditelja na način da se sutra ne smiju nama obratiti ako je nešto loše urađeno recimo, kao nestašluk ili slično. Povjerenje je jako bitno. Sa djecom treba pričati o svemu. Njihovom danu, o onome što ih usrećuje i raduje ali i rastužuje ili zabrinjava. „Slušajte djecu i onda kad vam govore o malim i za vas nebitnim stvarima. Jer, ako ne slušate te „nevažne” priče danas, neće vam govoriti ni velike i važne stvari sutra…” – je jedna životna istina a koju sam dobro upamtila sa stranice „Zelena učionica” i jako se trudim da tako radim i postupam  sa svojom djecom. Ne vidim sebe kao strogu majku, već više kao pravednu i u pohvalama i u kritikama. Ne želim naravno da idem linijom, kao možda pojedini roditelji, da njihova djeca budu poput njih i naslijede njihove profesije ili životni put. Ili postignu ono što roditelji nisu uspjeli. Želim da budu samostalne, da mogu same da odaberu svoj put i cilj, a da mene imaju kao savjetnika, prijatelja, podršku i nekoga ko je uvijek tu za njih. Ne sputavati djecu već ih usmjeravati ka onome što ih privlači i šta vole da rade. Kroz igru ili školovanje kasnije. Mislim da je to jako važno kao smjernica tokom čitavog perioda odrastanja jer ono formira kao ličnost, te sada male ljude.

Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili kao majka?

Jedna od najvažnijih lekcija je to da ja svakodnevno i dalje učim uz njih i sa njima. I saznajem kako najbolje postupiti u mnogim stvarima. Od ishrane, pripremanja kašica, praćenje Larine reakcije na novine, osluškivanje njihovog pulsa. Biti u stanju da razumijem da li je bebin plač želja da bude uz mene i da joj trebam, da je gladna ili da joj nešto smeta ili muči. Isto tako, učim i od Sare kroz njeno sazrijevanje. Jeste njeno ali i moje jer svaki novi dan vodi nas u druge priče, teme i dileme. Naučila sam da budem strpljiva, da nešto nekad mora i da trpi zarad toga da se posvetim njima. Mislim tu na nekada češće posjete drugaricama, koje su opet isto mame kao i ja pa djelimo svoja iskustva i savjete. A opet, ja i suprug koristimo svaku priliku da porodično odemo na dan ili vikend, kako bi one doživjele i vidjele nešto novo. Naučite, isto tako, da zadrijemate pet ili deset minuta dok uspavljujete svoje dijete, nekad od premora ili naprosto sreće dok gledate to malo biće kraj vas kako spokojno spava i ne samo ovaj nego svi svijetovi su vaši i to je jedna neizmjerna sreća. U najkraćem, to je jedna najljepša škola života, jednostavno naučite da budete majka i želite da budete ona koja je najbolja na svijetu svom djetetu.

Za kraj imate li neki savjet za roditelje?

Odnos kakav ja imam sa svojom djecom je samo naš i jedinstven, kao i u njihovom slučaju. Mogu da kažem to da nije teško, niti sramota, čak je uživanje postati opet dijete uz svoju djecu. Na način da se mi svakodnevno zajedno igramo igara koje sam ja davno igrala kao mala ali i neke nove. I pustiti ih da vode i da nas uče, tipa „Pa, ja to ne znam, kako se to radi? Nauči me, pomozi mi da to napravim”. Tada dijete sa zadovoljstvom preuzima ulogu učitelja i pokazuje naučeno. Isto tako, treba uključivati dijete u neke poslove koji su za njega ili nju pogodni u datom uzrastu. Na primjer u pripremi jela, pravih ili izmišljenih torti, sklanjanju stvari sa stola, uređivanju prostora oko nas. Dijete se osjeća korisno, veliko, zrelo a opet sve to radi na način kao dijete i kroz igru ali to shvata za ozbiljno, kao zadatak i pomoć nama. Opet, najvažnije je mislim pustiti dijete da bude dijete i biti njemu i drug u igri, ludirati se, plesati, pjevati sa njima. Ti vaši zajednički trenuci učenja i igre su samo danas, sada i nikada više na taj način tu jer ono odrasta. I zato se trudimo da u njima podjednako uživamo. Ja ću to pamtiti a vjerujem i one u mnogome. Kao i sve drugo što sa nestrpljenjem iščekujemo iz dana u dan. Probudite u sebi dijete jer ćete samo tako svoje dijete razumjeti.

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave