Djeca često znaju biti prkosna, a roditeljima može biti frustrirajuće i teško natjerati ih na poslušnost bez pribjegavanja bitci moći. „Teorija izbora“ omogućuje roditeljima da u potpunosti uklone argumentiranje s djecom o poslušnosti dok istovremeno potiču djecu na razvijanje važnih vještina.
Djeca ne vole kad im se govori što da rade… zapravo, nitko od nas to ne voli. Vrlo je lako reći djeci “jedi povrće” ili “očisti svoju sobu”, a zatim se ljutiti i vikati kada to ne urade. Davanje izbora djetetu daje vam veću kontrolu nego što mislite, jer ste vi ti koji odlučuju što će biti izbori.
Na primjer, bilo bi besmisleno davati djeci izbor između obavljanja zadaće i gledanja televizije, ali bi im mogli dopustiti da odluče hoće li učiti hrvatski a zatim matematiku ili obrnuto? Možete im postaviti i druge izbore nakon što se domaća zadaća dovrši. Naravno samo one za koje mislite da su prikladni za tu prigodu. Na ovaj način ćete zadržati kontrolu, a djetetu će dati osjećaj da ima neka prava.
Djeca dobro reagiraju kada im se da izbor odgovarajućeg, očekivanog ponašanja ili posljedice za loše ponašanje te se ovo tako širi u disciplinu. Ako se djeci dopusti nastavak neodgovarajućeg ponašanja sve dok ono ne izmakne kontroli, a zatim ih roditelji prisilno zaustavljaju, oni se nikada neće naučiti samoregulaciji. Dijete uči kako će netko intervenirati kad nešto izmakne kontroli i to im uklanja vlastitu odgovornost.
Prijekorivanjem: “Ako mi ponovno odgovoriš, potjerati ću te u krevet!”, na primjer, roditelj daje do znanja da je dijete pod njegovom kontrolom. Teorija izbora zahtijeva da dijete donese odluku: “Ako mi odlučiš odgovarati, onda si odlučio ići u krevet.”. Dijete uči prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Ključna komponenta učinkovitosti je biti dosljedan u svezi posljedica bez obzira na sve.
Također možete primijeniti Teoriju izbora za odlučivanje o tome koje će posljedice biti nakon što je dijete odlučilo snositi posljedice. Hoće li dijete radije propustiti gledanje televizije na jednu ili dvije noći, ići ranije u krevetu ili … ? Kao i ranije, izbor je na vama, ali dijete dobiva odabir. Međutim, budite spremni prihvatiti djetetov izbor kao konačni, pod pretpostavkom da je to prikladno. Drugim riječima, nemojte davati izbor ako on zaista ne postoji nego mislite prisiliti dijete da učini ono što vi želite.
Očito, nije neophodno ili praktično slijediti ovaj postupak svaki put, ali ovo može napraviti veliku razliku u vašem odnosu s djetetom i, također, pomoći njegovom samopoštovanju ako im date da biraju redovito. Sigurno će doći vrijeme kad Vaše dijete neće moći odabrati, kada će biti potreban Vaš sud kao roditelja, no ovo bi trebalo biti uravnoteženo s izborima koje dijete može napraviti.
Život uključuje odlučivanje. Mnoga djeca odrastu bez sposobnosti donošenja odluka na inteligentan način samo zato što su imali tako malo iskustva u tome. Roditelji i učitelji im govore što da rade i kada da to rade. Pokušajte dati djeci izbore umjesto zapovijedi. Možda se ugodno iznenadite.
roditelj.ba
