Zašto je postpartum važan i kako dula može biti ključna podrška novoj majci?
Jelena Radulović, porođajna dula, edukatorica i savjetnica za ishranu u trudnoći
Porođajne dule širom svijeta prepoznate su kao važna i nenametljiva podrška ženama tokom trudnoće, porođaja i postpartuma. U vremenu kada se mnoge trudnice i mame osjećaju preplavljeno informacijama, očekivanjima i izazovima, uloga dule postaje dragocjena – upravo zato što donosi ono što je svakoj ženi najpotrebnije: znanje, prisutnost, razumijevanje i sigurnost. Naša sagovornica, Jovana Radulović, porođajna dula, edukatorica i savjetnica za ishranu u trudnoći, postporođajnom periodu i dohrani beba, već godinama pruža sveobuhvatnu podršku ženama i porodicama na njihovom putu u roditeljstvo. U nastavku razgovaramo o tome šta je zapravo uloga dule, zašto je njihova podrška toliko važna, kako izgleda rad sa trudnicama i majkama, te šta bi svaka buduća mama trebala znati prije porođaja i u prvim sedmicama majčinstva.
Jovana, za početak – kako biste vi objasnili ko je porođajna dula i šta je zapravo njena uloga u porođaju?
Neka definicija dule bi bila ta da je dula osoba koja o porođaju ima i teoretsko i znanje bazirano na iskustvu, a koja ima zadatak da pruža informativnu, fizičku i emocionalnu podršku kroz trudnoću, porođaj i postpartum. Dule ženi pružaju nenametljivu podršku, s puno razumijevanja i bez ikakvih osuda. Bitno je naglasiti da dule nisu dio medicinskog tima, već isključivo dio ženinog tima, i postoje da joj olakšaju samo iskustvo porođaja. Dula na porođaju ženi pomaže konstantnom podrškom kako kroz praktične stvari poput masaže, pritisaka određenih dijelova tijela prilikom kontrakcija, davanjem vode ili hrane, tako i kroz odabrane riječi podrške, pa čak i samo dodirom ili držanjem za ruku. Dula obično zna da prepozna šta je ženi u datom trenutku potrebno. Također, porođajna dula često, u zavisnosti od dogovora, dođe i u postpartum posjetu novoj mami nekoliko dana nakon porođaja.
Kada i kako ste se vi odlučili da postanete porođajna dula, i šta vas najviše ispunjava u ovom pozivu?
Odluka za bavljenje dulaštvom, koje je za mene više poziv nego posao, došla je sasvim slučajno i spontano. Drugarica me pitala da li bih joj bila podrška na porođaju, te smo zajedno upisale i završile Dona doula international obuku za dule u Zagrebu. Nešto što je trebalo biti samo obuka s ciljem da drugarici pružim što bolju podršku na njenom porođaju dovelo me do toga da bolje razumijem sebe, svoje tijelo, kao i to za šta smo mi kao žene sve sposobne, a toga uglavnom nismo svjesne. Samim tim, sve što se tiče trudnoće i porođaja postalo je predmet mog dubokog interesovanja, tako da sam nakon ove završene edukacije nastavila dalje, te tako završila i Nutricionizam za trudnice i dojilje, čime sam spojila fakultetsko obrazovanje sa svojim novim pozivom, a odnedavno sam i Savjetnica za dojenje u mentorstvu.
Kroz ovaj posao me najviše ispunjava upravo sam rad sa ženama, jer saznanje da imaju podršku u najosjetljivijim trenucima njihovog života, kao i da mi se bilo kada mogu obratiti za savjet ili riječi podrške njima veoma znači, a meni pruža zaista neopisiv osjećaj zadovoljstva, korisnosti i potvrdu da je ono što radim zaista važno u današnjem vremenu kada nam savremeni tempo života donosi neka nova pravila.
Koji su najvažniji oblici podrške koje dula pruža trudnici – prije, tokom i nakon porođaja?
Dula je tiha podrška, dio majčinog tima i tu je, kako sam opis kaže, da bude porodilji i majci na usluzi tokom perioda trudnoće i postpartuma. Dula se prvenstveno brine o tome da potrebe majke budu zadovoljene. Iskustvo porođaja je jako važno, a dule su tu da ga svojim prisusvom olakšaju u uljepšaju. Prilikom biranja dule najbitnija stavka je ta da dula karakterno odgovara trudnici, da trudnica osjeti da joj se može prepustiti i da ima potpuno povjerenje u nju, jer samo kad žena osjeća sigurnost, iskustvo porođaja može zaista da bude najljepši događaj u njenom životu. Svaka dule imaju svoj sistem rada koji može da bude višestruk, pa je prilikom ostvarivanja saradnje potrebno iskomunicirati sve svoje želje. Između ostalih, neki od zadataka dula su da prenose informacije i znanja stečena tokom godina iskustva, prolaze s vama vaše strahove i nedoumice u vezi s porođajem i trudnoćom i nastoje da vam što bliže predoče šta je to što možete da očekujete s ciljem umanjenja vaših strahova. Dule takođe mogu da vam pomognu da odaberete da li želite potpuno prirodni ili porođaj s nekim vidom intervencija kao što je odluka o upotrebi epidurala, prolaze s vama plan porođaja, pripremaju partnera za čin porođaja i slično. Na samom porođaju dula je isključivo tu da prati potrebe trudnice i da joj bude na usluzi.
Što se tiče perioda postpartuma, naročito babina, dule mogu pomoći u smislu organizacije i planiranja, savjetima oko dojenja, ishrane i slično. Tokom postpartuma dula može naročito da znači u slučaju da je majci potrebno da plače, šuti, ispriča svoje strahove, svoja očekivanja koja se nisu ostvarila, da majci pomogne da se istušira, da joj pripremi, podgrije ili donese obrok. Ukratko, dula je tu da je sasluša, razumije i pomogne tamo gdje može.
Postpartalni period često je emotivno i fizički zahtjevan. Kako dula može pomoći ženi u tom osjetljivom periodu nakon porođaja?
Prvih nekoliko sedmica nakon porođaja, žene se upoznavaju sa svojom bebom, ali takođe se upoznavaju i sa sobom kao majkom. Ulazak u majčinstvo predstavlja intenzivan period pun prilagođavanja jer žene fizički, mentalno i emocionalno doživljavaju nove stvari koje nikada prije nisu iskusile. Mnoge različite tradicionalne kulture iz cijelog svijeta duboko su cijenile važnost ovog perioda te, iako se prakse nakon porođaja širom svijeta mogu razlikovati, sve one stavljaju fokus na ista tri stuba, a to su: podrška i odmor, ishrana i oporavak. S tim u vezi, jedini zadaci nove majke bili su odmor, oporavak, vraćanje vitalnosti, obnavljanje nutritivnih rezervi i briga o novorođenčetu. Upravo uloga dule u postparumu je ta da da majci obezbijedi ova tri stuba i da olakša period prilagođavanja i bebi i majci i cijeloj porodici.
S tim u vezi, doule mogu ponuditi tihu, neosuđujuću podršku i društvo, pomoći u brizi za novorođenče, pripremi obroka i lakšim kućnim poslovima, ponuditi informacije zasnovane na dokazima o emocionalnom i fizičkom oporavku od porođaja, ishrani, te pružiti odgovarajuća uputstva i savjete kada je to potrebno ili zatraženo.
S kakvim se izazovima najčešće susreću mame u prvim sedmicama nakon porođaja i kako im vi pomažete da ih prevaziđu?
Najčešći izazovi, odnosno oni za koje obično dobijem poziv su u vezi s dojenjem, koje iz raznih razloga mnogim ženama može teško da padne. Često mi se javljaju jer smatraju da nemaju dovoljno mlijeka, primijetile su da bebica odbija da sisa i slično. To su oni „vidljivi” problemi, koji se nekad riješe jednom posjetom, a nekad je potrebno malo više vremena kako bi se ta veza uspostavila i dojenje uspješno nastavilo. Međutim, iza ovih opipljivih, vidljivih problema, zna se desiti da stoje i neki drugi u smislu osjećaja nedostatka podrške ili razumijevanja potrebnog u tim prvim danima ili sedmicama. Uloga mene kao dule u tom procesu je da majci budem na usluzi, da pospremim, donesem ručak ili nešto što joj je potrebno. Vrlo često se dešava da je ženama potrebno samo da ih neko sasluša i da osjete iskreno razumijevanje s druge strane, bez potrebe za davanjem ikakvih savjeta.
U vašem iskustvu, šta ženama najviše znači – emocionalna podrška, praktična pomoć, prisustvo, ili samo osjećaj da nisu same?
Sve navedeno, i jedno bez drugog ne ide. Da bi majka, a samim tim i beba bile dobro, potrebno je obezbijediti im prethodno navedene uslove za oporavak: podršku, odmor i nutritivno bogatu ishranu. Ti uslovi podrazumijevaju praktičnu pomoć u vidu čuvanja starije djece, obezbijeđivanja hrane ili sređivanja životnog prostora. Emocionalna podrška njenih najbližih i ljudi koji joj najviše odgovaraju u tim trenucima doprinosi i tom osjećaju da nisu same i da ne moraju sve same, a taj osjećaj je nešto što ih često slomi. Stoga, ukoliko želite da pomognete, budite prisutni, ali ne nametljivi, hranu donosite i bez pitanja da li treba (jer uvijek treba) i dajte im do znanja da ste tu za njih, naročito tokom perioda babina ili prvih 40 dana nakon porođaja. Izreka da je prvih 40 dana nakon porođaja stub za narednih 40 godina života ne postoji bez razloga.
Da li se u našem društvu dovoljno govori o važnosti postpartuma i podrške majci nakon porođaja? Šta biste voljeli da se promijeni?
Nažalost, ne dovoljno i vrlo često to bude tema u medijima samo kad se dogodi nešto šokantno. Tada smo vrlo lagani u osuđivanju postupaka žene, niko ne zna pozadinu priče, a mi kao društvo još uvijek nismo spremni da preuzmemo odgovornost i bar počnemo da radimo više na podizanju svijesti o važnosti pravilnog oporavka porodilje. Hormonima i tijelu je potrebno dosta vremena da se stabilizuju, a pored toga žena ima još jedno biće o kome mora da brine jer ono prvenstveno zavisi od nje. Zanemarujemo i činjenicu da je rođena i porodica, a to je, iako prelijep, ipak prelazak iz jednog dijela života u drugi koji nikad više neće biti isti ni za jednog njenog člana. Nadam se da ćemo za početak početi da se bavimo bar edukacijom ne samo žena, već cjelokupnog društva o ovom periodu, jer pravilan oporavak žene tokom postpartuma je stub zdrave porodice, a zdrava porodica je stub društva. Sve je na nama.
Kako izgleda vaš tipičan dan kada radite s trudnicama i porodiljama? Možete li s nama podijeliti neki trenutak koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Počeću prvo od trenutka i ne mogu izdvojiti jedan jer su najljepši oni kada bebica prvi put udahne vazduh i kad je spustimo mami na prsa da bi se ostvario kontakt kože na kožu. To su oni prirodni, a teško objašnjivi doživljaji koji me svaki put ispune mirom, spokojstvom, ali I ogromnom snagom.
Što se tiče rada sa trudnicama i porodiljama, sve zavisi od tipa susreta i od naših prethodnih dogovora. Ukoliko tek dogovaramo potencijalnu saradnju, prvo se nalazimo da se upoznamo i vidimo da li odgovaramo jedna drugoj, te potom dogovaramo šta i kako dalje. Saradnja zavisi od želja trudnice ili para i od mojih kapaciteta da im iste ostvarim. Ukoliko se dogovorimo, nalazimo se nekoliko puta prije poroda, kako bismo se što bolje upoznali i ostvarili povjerenje, a na tim našim sastancima im pružam informacije o svemu što ih zanima, vršim pripremu za porođaj iz ugla dule, dogovaramo detalje porođaja, pripremam partnera ili odabranu pratnju za aktivno učešće na porođaju i slično. Dulin zadatak je da oko termina porođaja (nekih 5 sedmica) bude na dužnosti, tako da sam dostupna da dođem na porođaj kad god on počeo (ukoliko je dogovor da prisustvujem istom). Postoji takođe i opcija kada je partner ili druga odabrana pratnja prisutna na porođaju, a moja uloga je ta da budem prisutna putem telefona, u čekaonici ili na drugi način koji data bolnica ili porodilište dozvoljava.
Na kraju, koji bi bio vaš savjet svim budućim mamama – kako da se pripreme za porođaj i prve sedmice majčinstva?
Budućim trudnicama i mamama bih savjetovala da se edukuju jer znanje umanjuje strah od nepoznatog, ali da pokušaju da se ne opterećuju. Da razgovaraju sa svojim ginekologom o porođaju, da pitaju sve što ih zanima (ovo moram da naglasim, jer sam primijetila da se žene često ustručavaju da postavljaju pitanja), da osmisle i plan porođaja, tj. da stave svoje želje na papir i iskomuniciraju iste sa babicom i medicinskim osobljem (da li žele da porođaj teče prirodno, da li žele intervencije poput epidurala ili indukcije, da li mogu da provedu tzv. zlatni sat sa bebicom nakon porođaja i sl.).
Prve sedmice majčinstva su, kao što sam prethodno navela jako intenzivne. Ono što prije porođaja mogu da pripreme jeste hrana u većim količinama koju mogu zalediti i odleđivati po potrebi (preporuka da hrana bude, topla mekana lako svarljiva poput supica, čorbi, bolonjeze sosa koje mogu jesti uz pire krompir i sl.). Takođe, neka pored kreveta namjeste „kutak“ sa stvarima koje će im biti potrebne u tim prvim danima, od stvari za bebu, postpartumskih uložaka, do brzih nutritivnih obroka (užine), bočice za vodu/čaj, knjige, labela… Šta god smatraju da će im biti potrebno neka im bude pri ruci. Za sam kraj, želim takođe da im poručim da su sva osjećanja validna i normalna i da traže pomoć kako bližnjih, tako i stručnih lica ako i kad god osjete im je potrebna. Tu smo za vas.
