Dr Aleksandra Vladičić objašnjava kako prepoznati razvojne faze i zašto su redovni pedijatrijski pregledi ključni.
Intervju: Dr Aleksandra Vladičić, specijalista pedijatrije
Razvoj djeteta nije jednostavna linearna putanja, već dinamičan proces prepun faza, promjena, napredaka, ali i privremenih „zastoja“ koji često zabrinjavaju roditelje. Upravo zato je važno imati stručnu podršku i razumijevanje onoga što se u različitim periodima odrastanja dešava u dječjem tijelu i mozgu. O ovoj temi razgovarali smo sa dr. Aleksandrom Vladičić, specijalistom pedijatrije iz Dječje poliklinike „AV Pediatric“ u Istočnom Sarajevu. Dr. Vladičić iza sebe ima bogato kliničko iskustvo, brojne radove iz oblasti pedijatrije i kontinuiranu posvećenost stručnom usavršavanju. Osim profesionalne stručnosti, roditelji je cijene zbog topline, smirenog pristupa i jasnih savjeta koji vraćaju sigurnost u svakodnevne izazove roditeljstva. U intervjuu govori o tome koliko su redovni pedijatrijski pregledi važni, šta zapravo znači skok u razvoju, kako ga prepoznati i kako se kao roditelj nositi s promjenama koje dolaze kroz odrastanje. Njene poruke su jednostavne, jasne i podržavajuće — baš ono što je svakoj porodici potrebno.
Koliko su redovni pedijatrijski pregledi važni za pravilan razvoj djeteta i za rano prepoznavanje potencijalnih problema?
Redovni pedijatrijski pregledi nisu samo mjerenje visine i težine — oni su ključni za rano prepoznavanje odstupanja u rastu, razvoju i ponašanju. Kroz sistematske kontrole pedijatar procjenjuje motoričke, emocionalne i socijalne vještine djeteta, te upoređuje napredak s razvojnim normama. Mnoge razvojne poteškoće mogu se uspješno korigirati upravo zato što su uočene na vrijeme.
Što znači pojam “skok u razvoju” i kako roditelji mogu prepoznati da se dijete nalazi u ovom periodu?
“Skok u razvoju” označava period ubrzanog sazrijevanja mozga i tijela, kada dijete odjednom savladava nove vještine — motorne, kognitivne, emocionalne ili socijalne. Kod beba se ti skokovi obično javljaju oko 3., 6. i 9. sedmice, zatim oko 3., 6., 9. i 12. mjeseca, a kasnije u periodu 18 mjeseci, 2. i 3. godine. U školskom uzrastu to su prelazni periodi oko 6–7 godina (početak škole), zatim 9–10 (socijalno-emocionalna faza), i posebno pubertet, koji donosi najveći “razvojni zemljotres”. Roditelji ih najčešće prepoznaju po tome što dijete privremeno mijenja ritam spavanja, apetita, postaje razdražljivije, traži više pažnje ili fizičkog kontakta. Iako može djelovati “teže”, to je zapravo znak da mozak radi ubrzano i da uskoro slijedi nova faza vještina.
Koji su najčešći simptomi ili promjene u ponašanju djece koje ukazuju na skok u razvoju — i razlikuju li se oni kod djece različite dobi?
Kod beba su to promjene u spavanju, dojenju, većoj potrebi za nošenjem i kontaktom. Često se roditelji zabrinu da je dijete “pokvarilo ritam”, a zapravo se mozak reorganizira i povezuje nove neuronske mreže. Kod malog djeteta (1–3 godine) česti su ispadi bijesa, tvrdoglavost, pojačana potreba za samostalnošću (“ja sam!” faza) i intenzivne emocije. Kod predškolaca dolazi do jačanja mašte, empatije i jezičnih sposobnosti — ali i povremenog vraćanja u ranije oblike ponašanja (tzv. “regresije”). Kod školskog djeteta i tinejdžera, skokovi su više mentalni i socijalni: razvija se apstraktno mišljenje, moralni osjećaj i identitet. To zna donijeti i bunt, preispitivanje autoriteta i izražen emocionalni rollercoaster — ali je dio sazrijevanja.
Jesu li skokovi u razvoju prisutni kod svakog djeteta ili se neka djeca razvijaju “postupno” bez izraženih skokova?
Većina djece prolazi kroz prepoznatljive skokove, ali tempo i intenzitet se razlikuju. Neka djeca napreduju “glatko”, bez vidljivih kriza. To ne znači da razvoj izostaje — samo je individualan. Kao što svako dijete ima svoj ritam sna i apetita, tako ima i svoj ritam razvoja.
Kako pedijatar može pomoći roditeljima da razumiju i prate skokove u razvoju, te kako se redovni pregledi uklapaju u to praćenje?
Pedijatar pomaže roditeljima da prepoznaju šta je dio normalne razvojne dinamike, a šta zahtijeva dodatnu pažnju. Kroz redovne preglede i razgovor, roditelji dobijaju “mapu puta” — šta očekivati u narednom periodu, koje vještine pratiti i kada reagovati. Tako se smanjuje nepotreban stres, a povećava sigurnost i povjerenje u vlastitu roditeljsku procjenu.
Ako roditelji primijete da dijete zaostaje u određenim područjima razvoja, koliko je važno reagirati odmah i uključiti stručnjake?
Rano prepoznavanje i intervencija su presudni. U prvim godinama mozak ima izuzetnu sposobnost prilagodbe — zato “čekanje da preraste” često znači propušten prozor za bržu i lakšu korekciju. Uključivanje stručnjaka nije znak problema, nego odgovornosti.
Što biste posebno naglasili roditeljima kada je riječ o praćenju razvoja djeteta i razumijevanju prirode skokova u razvoju?
Najvažnije je da roditelji ne porede svoje dijete s drugima, nego da ga posmatraju kao cjelinu. Skokovi u razvoju su prirodni, ali i prolazni — ponekad izgledaju kao “nazadak”, a zapravo su korak prema naprijed. Roditeljska pažnja, strpljenje i povjerenje u dijete najveći su saveznici svakog razvoja.
