Faktori koji mogu utjecati na razvoj govora kod djece su mnogobrojni.
Intervju: Safet Planjac, MA logoped
Biografija: Safet Planjac je rođen 19.05.1995. godine u Moskvi, a djetinjstvo je proveo u Tešnju, gdje je i završio srednju Medicinsku školu. Nakon srednje škole upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, smijer Logopedija i audiologija, koji završava 2018. godine, čime postaje bachelor logopedije i audiologije, a nakon toga i 2022. godine postaje magistar logopedije. Magistrirao je na temi „Analiza rada logopeda u kontekstu bilingvizma na području Bosne i Hercegovine“. Po završetku fakulteta, pripravnički staž je odradio u JU Dnevni centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama Tešanj. Nakon toga je logopedski rad nastavio u Sarajevu, prvobitno kroz rad u mobilnom timu gdje je radio sa djecom u nekoliko sarajevskih škola i vrtića, a od 2021. godine je zaposlen u Ustanovi za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje Pazarić.
Safet Planajc je stručnjak sa iskustvom u radu s djecom i odraslima s govornim i jezičkim teškoćama. Safet, koji je magistrirao logopediju i audiologiju, dijeli svoja znanja o važnosti rane dijagnostike u razvoju govora i ulozi logopeda u pomoći djeci koja se susreću s poteškoćama. Također, ističe ključne savjete za roditelje o tome kako prepoznati prve znakove govorno-jezičkih teškoća i na koji način mogu podržati razvoj govora u svakodnevnim situacijama. Ovaj razgovor pruža vrijedne smjernice za sve koji žele bolje razumjeti kako potaknuti govorni razvoj djeteta i kada potražiti stručnu pomoć. U nastavku vam donosimo važne savjete koje vrijedi pročitati.
Zašto je važno rano dijagnosticirati i prepoznati poteškoće u razvoju govora kod djece?
Rana dijagnostika teškoća u razvoju govora kod djece je bitna iz razloga što je tretman određenih govornih teškoća, kao i razvojnih teškoća neophodno započeti što ranije. Ukoliko se ne počne na vrijeme sa tretmanom određenih teškoća, posljedice mogu biti još ozbiljnije i teže. Kao posljedica toga postoji i mogućnost javljanja kašnjenja u akademskom napredovanju, problematike u socijalnoj komunikaciji, emocionalnom razvoju, problemi sa ponašanjem itd. Ukoliko rana intervencija izostaje, povećava se rizik za stvaranje trajnih govorno-jezičkih smetnji. Rana dijagnostika je posebno važna kada je riječ i o spektru autizma, čiji je jedan od znakova zakašnjeli govor. Također, rana dijagnostika kao i pravovremeno uključivanje u tretman je izuzetno bitno zbog povećanja govorno-jezičkih sposobnosti djeteta u odnosu na njegove vršnjake. Rana dijagnostika je neophodna i zbog savjetodavnog rada roditelja sa djetetom kući, a zatim i zbog pravovremenog uključivanja djeteta u direktan individualni rad koji podrazumijeva individualiziran plan podrške za svako dijete.
Kada bi roditelji trebali obratiti pažnju na razvoj govora svog djeteta i kada se preporučuje prvi posjet logopedu?
Obzirom, da se sa navršenom prvom godinom života može očekivati prva riječ, a nakon nje i daljnji razvoj vokabulara djeteta, već sa navršenom prvom godinom roditelji mogu da prate da li je dijete u skladu sa svim razvojnim normama. Prva posjeta logopedu se može dogovoriti već sa 18 mjeseci ukoliko, osim izostanka govora kod djeteta izostaju i facijalne ekspresije, znakovi neke neverbalne komunikacije i razumijevanja onoga što mu se govori. Ukoliko je samo riječ o kašnjenju u govoru, a sve ostalo što se tiče razumijevanja i neverbalne komunikacije je u skladu sa normama, preporuka za prvu posjetu logopedu je dob od 24 mjeseca. Nakon prvog posjeta se određuje da li je neophodan samo savjetodavan rad sa roditeljem te da li postoji potreba za uključivanje u tretmane.
Koji su prvi znakovi koji mogu ukazivati na poteškoće u razvoju govora kod djeteta?
Prvi znakovi koji mogu ukazivati na poteškoće u razvoju govora kod djeteta jesu nereagovanje na jače zvukove ili poznati glas, nedostatak vokaliziranja (gugutanje,brbljanje), izostanak kontakta očima, kašnjenje sa izgovorom prve riječi sa navršenom prvom godinom, zatim izostanak pokazne geste, izostanak facijalne ekspresije, spor razvoj daljnjeg vokabulara nakon prve riječi, teškoće u praćenju ili neposlušnost jednostavnih naloga (npr. baci loptu), neimitiranje zvukova (npr. glasanja životinja), problemi sa pažnjom, neodazivanje na ime itd.
Koliko je individualan razvoj govora kod djece, i koje su varijacije koje možemo očekivati među djecom u istom uzrastu?
Razvoj govora je individualan kod svakog djeteta. Varijacije mogu biti u brzini učenja novih riječi. Kod neke djece se može vokabular sporije razvijati, te su velike varijacije u broju riječi koje se očekuju da ih dijete kaže u određenoj dobi, pa tako naprimjer za dob od 18 mjeseci možemo očekivati od 10 do 50 riječi. Zatim, varijacije mogu biti i u jasnoći i razumljivosti govora djece, te shodno tome neka djeca govore jasnije i artikulacija glasova je bolja. Postoje i pozitivni primjeri, gdje djeca počnu koristiti složenije rečenice prije očekivane razvojne norme za tu hronološku dob. Zaista je bitno naglasiti, da roditelji imaju na umu da je svako dijete posebno i da ih ne frustrira ukoliko njihovo dijete u određenoj dobi kasni za nečime za svojim vršnjacima. Postoje kašnjenja koja se mogu tolerisati i za koja se očekuje da ih dijete savlada. Ukoliko roditelj smatra da se govor njegovog djeteta razvija usporeno ili neprimjereno, najbolje je da se javi logopedu radi procjene djetetovog govornog ali i općeg razvoja kako bi se osigurala odgovarajuća procjena i podrška.
Koji faktori mogu utjecati na razvoj govora kod djece?
Faktori koji mogu utjecati na razvoj govora kod djece su mnogobrojni. Značajni uzroci su genetske predispozicije i spol. Često djevojčice brže razvijaju govor u odnosu na dječake. Nasljedni faktor je također važan, te nerijetko djeca kojoj su roditelji kasnije progovorili kao i njihovi roditelji nešto kasnije progovaraju. Okruženje i stimulativnost okoline u kojem dijete odrasta i boravi, je također značajan faktor. Djeca koja odrastaju u jezički bogatijoj sredini će svakako ranije i brže da razvijaju govor, za razliku od djece koja nisu izložena većoj verbalnoj stimulaciji. Razvoj govora zavisi i od osobitosti majke (kako i na koji način inicira komunikaciju, koliko često, kojim intonacijom itd.) . Sa djecom je bitno govoriti što čišće, govoriti jednostavno i jasno bez tepanje, izvrtanja glasova u riječima i komplikovanih izraza. Također sam temperament i ličnost djeteta ovisi o brzini razvoja komunikacije . Razvoj govora može varirati i ovisiti o jeziku koje dijete upotrebljava. Ukoliko dijete raste u dvojezičnoj sredini govor se može razvijati nešto sporije u odnosu na djecu koja žive u jednolingvalnom okruženju. Današnje tehnologije mogu uticati na razvoj govora, te djeca koja su manje izložena ekranima svakako će brže razvijati govor.
Na koji način roditelji mogu poticati razvoj govora u svakodnevnim situacijama, čak i bez stručne pomoći?
Rano dječije progovaranje nije i ne treba biti savršeno. Bitno je poticati dijete na govor ali na način da zadržimo dječije samopouzdanje tako što ćemo mališanima dati dovoljno vremena i prilika za njegovo usavršavanje. Svaki trud i napredak je bitno pohvaliti i ohrabriti dijete bez obzira na tačnost izgovorenog. Sami roditelji bi trebali biti dobar govorni model , govoreći jasno i pravilno, bez tepanja i umekšavanja izgovora glasova. Redovno i interaktivno čitanje knjiga i slikovnica prilagođenim uzrastu djeteta uz zahtjeve za pokazivanje, postavljanje pitanja o sadržaju i komentarisanje je odlična podloga za spontano učenje govora. Važno je naglasiti i bitnost ponavljanja, čak i kada ste uvjereni da dijete razumije riječ, trebalo bi da je prepoznaje u svim oblicima u kojima se ona može pojaviti, stoga je značajno ubacivati nove riječi u različite kontekste kao naprimjer pojam „Zvono“. Možemo reći: „Zvono zvoni cin, cin.“ Kada vidite zvono u šetnji skrenite pažnju djetetu na predmet: „Pogledaj- zvono! Kako zvono zvoni ?“ Sačekamo odgovor, a zatim opet ponovimo: „Zvono zvoni cin, cin.“ Ukoliko pred spavanje posmatramo slikovnicu ili knjigu u kojoj se nalazi ovaj predmet opet možemo pitati dijete : „Da li ti je poznat ovaj predmet? Kako on zvoni?“ Ako u igri imamo igračku sa zvonom, možemo pitati dijete : „Sjećaš li se kako ovo zvoni? A šta nam je ovo? Hajde da zvonimo kao zvono.. cin cin.“ Ovakve prilike možete koristiti i da proširite vokabular postavljanjem pitanja o boji, veličini, teksturi itd. Forsirano ponavljanje nam nije cilj, dijete bi trebalo spontano da nas oponaša čim bude spremno.
Koje aktivnosti i igre roditelji mogu koristiti kako bi stimulirali jezično-govorni razvoj kod djeteta?
Prilika za učenje imamo bezbroj u svakodnevnim situacijama. Boravak u parku, presvlačenje, kupanje, pravljenje obroka, svaka od ovih situacija može biti prilika za sitmulaciju govora i učenje. Dobro je poštovati i prihvatiti dječija interesovanja. Dijete će vas prihvatiti kao ravnopravnog člana igre tek kada i vi njega gledate na taj način. Kvalitet dječije igre ne ovisi o količini igračaka koje posjeduje. Nije potrebno pretrpavati dijete igračkama koje će mu uvijek biti dostupne jer to brzo dosadi. Igračke možete smjenjivati i rotirati, naprimjer deset igračaka jedne sedmice, nakon toga zamijenimo ih sa novim igračkama i tako u krug. Vidjeti ćete kako onda igračke dobijaju drugu svrhu i dimenziju. Kockica postaje krevet, šešir postaje kolijevka za bebe, mač postaje nož.. Simbolička igra je odlična podloga i nužna za razvoj govora. Bitno je ostaviti prostora za razvoj mašte. Igre poput frizera, doktora, zološkog vrta, kuharice, u kojima vi preuzimate ulogu koje vam dijete daje su neprocjenjive i zabavne, a vaše dijete u takvim situacijama i dalje uči. Igre bez igračaka kao što su igra sakrivanja, škakljanja, igre sa prstićima, ringe raja, su odlične također za razvoj kako govornih tako i motoričih sposobnosti te potiču spontano glasanje i imenovanje, ovladavanje novim pojmovima, spoznaju o specifičnim položajima u prostoru (iznad-ispod, ispred-iza, lijevo-desno, itd), spoznaju o načinima na koji se nešto radi (brzo-sporo, nježno-grubo, glasno-tiho itd.), uočavanje rasporeda (ja pa ti, ti pa ja) ili redoslijeda radnji (prvo ovo a zatim to) itd. Neke od zanimljivih igara su „Riječ na slovo „ (Vi kažete slovo dijete kaže riječ i obrnuto), zatim igra pogađanja predmeta u prostoriji ( predmet crvene boje, mali je, mekan, ima krila, crne tačke po sebi – plišana igračka bubamara), igra pantomima i mnoge druge.
Kako se može prepoznati razlika između prirodnog kašnjenja govora i potencijalnih ozbiljnijih problema koji zahtijevaju intervenciju stručnjaka?
Potencijalne ozbiljnije probleme koji zahtijevaju što raniju intervenciju stručnjaka, je lako razlikovati od prirodnog i „bezazlenog“ kašnjenja govora. Kada su u pitanju ozbiljniji problemi, osim samog kašnjenja u govoru, tu je često prisutan problem sa pažnjom, nezainteresovanost djeteta za bilo kakvom aktivnosti duže od nekoliko minuta, zatim izostajanje kontakta očima, nedostatak združene pažnje. Da je u pitanju ozbiljniji problem, govori nam i prisustvo stereotipija koje su karakteristične za djecu iz spektra autizma. Naravno, čim u ranoj dobi primijetimo kašnjenje u govoru, bitno je odmah testirati sluh djeteta, kako bi bili sigurno da nisu u pitanju teškoće te prirode. Na probleme sa sluhom je jako bitno pravovremeno reagovati.
Kakav je utjecaj rane intervencije u logopedskoj terapiji na djecu s poteškoćama u govoru?
Najveći plasticitet mozga je u dobi do treće godine života. Zato je bitno iskoristiti ovaj period i kroz ranu intervenciju pojačati prilike za razvoj govora. Teško je i predvidjeti kasniji razvoj govora i brzinu istoga, s toga je bitno kroz ranu intervenciju djetetu dati dovoljno vremena da sustigne svoje vršnjake. U ranoj intervenciji se vrši i obuka roditelja kako bi isti mogli pomoći i svojoj djeci u kućnim uvjetima i svakodnevnici. Kroz ranu intervenciju se smanjuju dugoročni negativni efekti, a poboljšava se samopouzdanje djeteta , omogućava se bolje i brže napredovanje i povećavaju se šanse za bolje akademske rezultate.
Postoje li specifične vježbe ili tehnike koje logopedi preporučuju roditeljima da primjenjuju kod kuće kako bi podržali razvoj govora?
Ukoliko kod djeteta postoji određena govorno-jezička teškoća, roditeljima se daju specifične smjernice za rad kući, kako bi se podstakao razvoj govora i kod kuće. Jako je bitna involviranost roditelja u govorni razvoj djeteta, posebno ako su prisutne poteškoće. Sam rad logopeda, bez saradnje sa roditeljima je često nedovoljan za zadovoljavajući napredak djeteta. Svako dijete je specifično i zahtjeva prilagodbu. Što više interaktivnog vremena provedenog sa mališanima u kojima ćete imati aktivnosti prilagođene interesima djeteta poboljšava prilike za napredak u govornom području. Prilike za učenje mogu biti u svakoj aktivnosti, od svakodnevnih životnih situacija obavljanja higijene ili kuhanja, igre, zajedničkog čitanja knjiga, pjevanja pjesmica.. Poželjno obezbijediti pozitivnu atmosferu i ohrabrivati dijete.
Koja je uloga audiologa u prepoznavanju poteškoća u govoru i kako audiološki problemi mogu utjecati na razvoj govora kod djece?
Neophodno bi bilo odraditi i snimanje sluha, kako bi se utvrdilo da li postoje teškoće, ukoliko dijete ne obraća pažnju na jače zvukove ili se ne odaziva na svoje ime, te postoji nedostatak razumijevanja onog što mu se govori i općenito kašnjenje u govoru. Ukoliko analize potvrde poteškoće u sluhu, audiolog postaje važna karika u daljnjem govorno-jezičkom razvoju djeteta. On bi trebao da odradi dijagnostiku oštećenja sluha, te zajedno sa otorinolaringologom da odredi način na koji će se reagovati na problem koji dijete ima. Audiološki problemi mogu biti izuzetno veliki faktor u razvoju govora. Oštećenjem sluha po automatizmu se narušava i govor, obzirom da je djetetu otežan razvoj kako receptivnog tako i ekspresivnog jezika. Djeca govor uče slušajući, a ukoliko imaju problema sa slušanjem, mora biti problema i sa govorom.
Za kraj vaša poruka roditeljima?
Moja poruka roditeljima jeste da pokušaju da odgoj djeteta učine što prirodnijim, dakle smanjiti tehnologiju na minimum. Svjesni smo svi današnjih izazova u roditeljstvu, posebno kada su u pitanju mobilni telefoni, te olakšice koje oni donose roditeljima. Možda vam se to čini sada bezazleno, čak i pohvalno što vaše dijete zna engleski ili se dobro snalazi na telefonu, ali šteta koju telefon i sadržaji koji se nalaze za YouTube platformi može biti velika i značajno unazaditi, ne samo govor djeteta, već i pažnju, koncentraciju, socijalne vještine ili u najgorem slučaju biti okidač za poremećaj iz spektra autizma ili ekranizam. Vrijeme koje provodite sa vašim djetetom je neprocjenjivo i kao što sam naglasio ranije, svako učenje kao i učenje govora i jezika treba biti prirodno i opušteno.
