Pripremite se za prirodni porod: Važno je imati tijelo u formi
Na majčinoj želji da rodi prirodnim putem se može ustrajati jedino ako djetetu ne prijeti opasnost zbog takvog načina poroda
Piše: Doc.dr.Emina Ejubović, specijalista ginekologije i akušerstva
Doc.dr.Emina Ejubović je specijalista ginekologije i akušerstva zaposlena na Odjelu ginekologije i porodiljstva Kantonalne bolnice Zenica.
Kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine dobila je nagradu na Svjetskom kongresu iz ginekološke endokrinologije u Firenci 2018.godine. Objavila je više od 10 naučnih radova u svjetskim i domaćim časopisima koji su citirani u Izraelu, Kini i Tajvanu. Koautor je jednog univerzitetskog udžbenika.
U martu 2019.godine izabrana je u zvanje Docenta iz predmeta Ginekologije, akušerstvo i humana reprodukcija na Medicinskom fakultetu Sarajevo School of Science and Technology, te je ienovana i za šefa katedre iz istog predmeta, a angažovana je i u Poliklinici „Sunce“ Zenica.
Trudnoća (drugo stanje) nastaje usađivanjem oplođene jajne ćelije u matericu. Oplodnja nastaje spajanjem zrele jajne ćelije i spermatozoida u jajovodu. Oplođena jajna ćelija pod djelovanjem peristaltičkih pokreta jajovoda i vodene struje koja nastaje kretanjem trepetiljki epitela u jajovodima dospijeva u šupljinu materice i tada dolazi do implantacije oplođenog jajašca.
Normalna trudnoća traje 10 lunarnih mjeseci ili 9 kalendarskih mjeseci, odnosno 40 sedmica ili 280 dana. Ako dođe do prekida trudnoće prije 24 sedmice, taj se prekid naziva pobačaj jer plod nije sposoban za život izvan materice. Porod je svaki prekid trudnoće poslije 24 sedmice. Prema vremenu kada se dogodi porođaj može biti prijevremeni, na vrijeme i nakon termina. Nedonošče je, po pedijatriskim parametrima, svako dijete manje tjelesne težine od 2500 grama.
Priprema za trudnoću
Prekoncepcijska zaštita je zaštita koja se prima prije nego što se ostane u drugom stanju, a ona konkretno služi kako bi se na vrijeme prepoznala stanja koja bi mogla ugroziti trudnicu i budući plod. Ako se na vrijeme povede briga o određenim zdravstvenim problemima, rizici u trudnoći za majku i dijete se uvelike smanjuju, a šanse za zdravu trudnoću i rođenje zdravog djeteta se povećavaju.
Prekoncepcijska zaštita je individualna za svaku ženu, a općenito obuhvata sljedeće probleme: nadomještanje folne kiseline, vakcinaciju protiv rubeole, prepoznavanje i liječenje postojećih zdravstvenih stanja (dijabetes, hipotireoza, HIV/AIDS, hepatitis B, hipertenzija, anemija, poremećaji prehrane), uzima li majka neke lijekove (antiepileptici, lijekovi protiv zgrušavanja krvi ili neki lijekovi koji se koriste za liječenje akni), da li je ovo majčina prva trudnoća (da li je do sada bilo pobačaja ili nekih komplikacija u trudnoći), postoje li u porodici neke genetske nasljedne bolesti, navike majke (pušenje, alkohol, droge, indeks tjelesne mase).
Priprema za porod
Za prirodni porod važno je imati tijelo u formi što se postiže fizičkom aktivnosti. Na taj način poboljšava se cirkulacija što i djetetu donosi više kisika i hranjivih tvari. Također se odavno zna da fizička aktivnost pomaže u borbi sa stresom jer se za vrijeme aktivnosti u tijelu luče endorfini, hormoni zadovoljstva i sreće. Od fizičkih aktivnosti preporučuje se šetanje, plivanje ili joga.
Trudove i grčenje materice žena ne može svjesno kontrolisati, ali mišićima zdjelice može se naučiti svjesno upravljati. O tome koliko je žena sposobna to činiti, ovisi hoće li poticati ili usporavati otvaranje ušća maternice te tijekom trudova pomagati ili odmagati djetetu u prolasku kroz porođajni kanal. Važno je prije porođaja istrenirati vještinu opuštanja, te pripremiti tkivo međice za prirodni porod. Cilj pripreme međice je postići što veću elastičnost tkiva čime se smanjuje rizik za rupture i ozljede mekog porođajnog kanala. Oko 36. sedmice žena može polako početi s masažom međice za što može koristiti bademovo ili maslinovo ulje ili bilo koje drugo prirodno ulje, a preporučuju se i Kegelove vježbe.
Prirodni porod
Porod je završetak trudnoće rađanjem jednog ili više novorođenčadi iz ženine materice. Rađanje je proces ovisan o veličini djeteta i njegovoj sposobnosti prilagođavanja na porođajni kanal za vrijeme spuštanja te o snazi i pravilnosti trudova te o otporu zdjelice i mekih tkiva dna zdjelice. Postoje 2 tipa poroda: vaginalni porod i porod dovršen carskim rezom. Vaginalni porod može biti porod bez medicinskih intervencija i primjene lijekova. Ukoliko se plod donosi na svijet bez zahvata ljekara ili babice te bez upotrebe ikakvih lijekova, takav porod se naziva ”prirodni porod”. Sa druge strane, ukoliko se javi potreba, vaginalni porod može biti i instrumentalno dovršen, pri čemu se koristi ili vakum ekstrakcija ili porođajna kliješta (forceps).
Međutim, porod nije jedan akt već čitav niz zbivanja s kojima bi majka morala biti upoznata prije samog čina poroda. Kako bi se svaka majka upoznala sa samim činom poroda, preporučuju se tečajevi za trudnice na kojima će svaka buduća majka dobiti važne informacije o trudnoći kao i o porodu. Na taj način olakšan je sam porod jer buduća majka ima manje straha koji je inače prisutan kod svake porodilje. Važno je napomenuti da na majčinoj želji da rodi prirodnim putem se može ustrajati jedino ako djetetu ne prijeti opasnost zbog takvog načina poroda. Ginekolog će procijeniti rizik prirodnog poroda te će upozoriti majku na vrijeme kako bi se izbjegle potencijalne komplikacije, kako za dijete, tako i za majku.
Nekoliko dana prije samog početka poroda javljaju se pripremni trudovi. Pripremni trudnovi su neredovni i žene ih najčešće opisuju kao povremena stezanja u donjem dijelu trbuha. Ukoliko kontrakcije postanu česte te se počnu javljati u pravilnim vremenskih intervalima uz trudove, to je znak početka poroda i žena bi se trebala uputiti u bolnicu. Ponekad se čak i prije pojave trudova zna dogoditi da prsne vodenjak i u tim situacijama, bez obzira da li su nastupili trudovi ili ne, žena bi trebala otići u bolnicu. Razlog za to jeste što dijete više nije izolovano od vanjskog svijeta i mora biti pod nadzorom ljekara kako bi se spriječila potencijalna infekcija.
Preporučuje se sedmicu dana do dvije pred očekivani termin poroda napraviti ultrazvučni pregled kako bi se procijenila težina ploda. Razlog za to jeste što se odluka o prirodnom porodu ili porodu dovršenom carskim rezom u većini slučajeva donosi na osnovu procjene težine djeteta i veličine porođajnog kanala majke. Ukoliko se procijeni da porođajni kanal nije dovoljno veliki za prolazak djeteta, majka se upozori o potencijalnim rizicima prirodnog poroda te neophodnosti dovršetka poroda operativnim putem.
Nakon dolaska u bolnicu, trudnicu prima dežurni ljekar koji sa njom obavlja razgovor o toku trudnoće, ishodu ranijih trudnoća te eventualnim komplikacijama ako postoje. Svu medicinsku dokumentaciju o trudnoći treba ponijeti sa sobom. Nakon razgovora sa trudnicom, ginekolog je pregleda akušerski i utvrđuje u kojoj je fazi poroda. Ako se utvrdi da je porod započeo, sestra priprema trudnicu a nakon toga, ona biva upućena u rađaonu.
Inače, porod se dijeli u 4 stadija odnosno porodna doba:
- Prvo porođajno doba- stadij dilatacije vrata maternice i ušća (otvaranje ušća)
- Drugo porođajno doba- stadij istiskivanja djeteta (ekspulzije)
- Treće porođajno doba- stadij istiskivanje posteljice i ovoja
- Četvrto porođajno doba- stadij ranog oporavka, traje 2h
Prvo porođajno doba počinje sa kontrakcijama, a završava dilatacijom vanjskog ušća materice. Prema ranijoj literaturi porođaj prvorotki traje od 12 do 16h, a višerotki 8 do 12 sati, dok prema novijim autorima, zbog takozvanog dirigovanog porođaja, porođaj traje nešto kraće, prvorotki oko 13 a višerotki 8h. Naravno, ovi vremenski intervali ne mogu se uzeti kao pravilo jer porod može da traje i kraće. Ušće je pri prelasku u drugo porođajno doba otvoreno 8cm.
Drugo porođajno doba je doba izgona djeteta. Kod prvorotke traje 2 sata, kod višerotke 1 sat, doku epiduralnoj anesteziji ova faza traje sat vremena duže (3 sata kod prvorotke a 2 sata kod višerotke). Loše pripremljene trudnice ne tiskaju sinkrono s trudom, kontrahiraju (stežu) mišiće dna zdjelice, aduciraju (odmiču) bedra, savijaju kičmu prema naprijed čime jače savijaju porođajni kanal što dovodi do produženog drugog porođajnog doba.
Treće porođajno doba je doba koje u fiziološkim uvjetima traje od 30 min do 1h, a počinje trenutkom rađanja djeteta te završava porađanjem posteljice. Prosječan gubitak krvi u trećem porođajnom dobu je do 500 ml. Da bi se smanjio gubitak krvi daju se uterotonici jer se primjetilo da se takve žene bolje i brže oporavljaju, bolje doje svoju djecu i otpornije su na infekcije.
Četvrto porođajno doba počinje izlaskom posteljice, predstavlja prijelaznu fazu poroda prema babinju, a traje oko 2h. To je doba u kojem se zatvaraju raskidane krvne žile i stišava krvarenje, a porodilja se intenzivno prati kako bi se na vrijeme uočile moguće komplikacije i krvarenje. Nakon toga slijedi premještaj na odjel puerperija te uobičajena bolnička njega.
U rađaoni se intenzivno prate i majka i dijete. Otkucaji srca djeteta registruju se kardiotokografijom (CTG-om). Na taj način se na vrijeme mogu uočiti znakovi prijeteće ugroženosti djeteta, te se u ovom momentu donosi odluka o eventualnom nastavku prirodnog poroda ili o završetku poroda instrumentalnim ili operativnim putem.Prirodni por
Neposredno prije samog poroda, učestalost, trajanje i dužina trudova se povećava. Prije samog izgona djeteta, ginekolog i babica objašnjavaju trudnici kako se na najbolji način trebaju iskoristiti trudovi. U pauzi između trudova, žena se odmara, diše pravilno i skuplja snagu za tiskanje, jer se trudovi najbolje iskoriste kada trudnica tiska sinhrono sa njima. Napredovanjem poroda, dijete se sve više spušta kroz porođajni kanal prema vanjskoj sredini i napokon sa zadnjim trudom se i rađa, a zajedno sa njim i pupčanik. Nakon poroda, dijete se stavi majci na prsa radi ostvarivanja prvog kontakta majke i djeteta, pričeka se nekoliko minuta a potom se podveže pupčanik i reže. Dijete se ponovo pokaže majci, te se izmjeri i izvaže.
Nakon zbrinjavanja djeteta, slijedi rađanje posteljice u trećem porođajnom dobu, te zbrinjavanje majke. Ukoliko je majka imala epiziotomiju ili se uoče ozljede mekog porođajnog kanala, te ozljede se zbrinjavaju u lokalnoj anesteziji. Majka potom odleži 2 sata u posebnoj prostoriji koja je predviđena za četvrto porođajno doba gdje se prati njeno stanje i krvarenje nakon poroda, a potom se premješta na odjel puerperija. Na odjelu puerperija prate se njeni vitalni parametri, te joj se pomaže oko dojenja i brige za dijete.
Prirodni porod ja najbolji način donošenja djeteta na svijet, međutim postoje situacije kada se majci mora pomoći, bilo lijekovima, bilo nekim intervencijama, a često i na oba načina. Ukoliko ginekolog uoči potencijalne komplikacije prirodnog poroda, dužan je upozoriti majku o njima, te joj predočiti druge metode dovršenja poroda. U tim situacijama majka ne bi smjela insistirati na prirodnom porodu jer na taj način ugrožava život i zdravlje i djeteta i sebe. Ukoliko se desi neka ovakva situacija, ginekolog je dužan postupiti po svojoj savjesti, odnosno, pribjeći će određenim intervencijama i procedurama kako bi se spasio život i majke i djeteta.
