Partneri i porodica trebaju biti informisani o simptomima i otvoreni za razgovor, umjesto da umanjuju majčine osjećaje.
Intervju: Berina Baraković psiholog i geštalt psihoterapeut u edukaciji
Berina Baraković je psiholog sa bogatim iskustvom u radu s klijentima širom Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Trenutno je u edukaciji za Geštalt psihoterapiju, trauma terapiju i integraciju islamskih principa u psihološku praksu. Njeno obrazovanje obuhvata akademsku i praktičnu obuku iz oblasti kliničke psihologije, geštalt psihoterapije, a dodatno se usavršavala u oblasti traume u Bostonu. Pored individualnog rada s klijentima, aktivna je na društvenim mrežama, gdje svojim edukativnim sadržajem doprinosi podizanju svijesti o mentalnom zdravlju. Posvećena je istraživanju i primjeni holističkog pristupa u psihološkom savjetovanju, kombinujući naučno utemeljene metode sa duhovnim aspektima ljudskog razvoja. Njena misija je jasna – osnažiti žene da prepoznaju svoju snagu, prevaziđu unutrašnje blokade i vode ispunjeniji život. U nastavku donosimo razgovor sa Berinom.
Mnogi se roditelji osjećaju preopterećeno novim odgovornostima. Kakve savjete imate za one koji se boje da neće biti “dovoljno dobri” roditelji?
Strah od toga da nećemo biti “dovoljno dobri” roditelji je prirodan, jer roditeljstvo donosi veliku odgovornost i izazove. Ključno je razumjeti da savršen roditelj ne postoji, ali dobar roditelj je onaj koji uči, prilagođava se i brine o svom djetetu s ljubavlju i pažnjom. Preporučujem da roditelji rade na samoprihvaćanju, educiraju se o razvoju djece, ali i traže podršku—bilo od partnera, porodice ili stručnjaka. Kada nova majka ima već razvijene probleme sa pozitivnom slikom o sebi, prirodno je da će sumnjati u svoje potencijale u novoj ulozi u koju ulazi. Zato je važno da radimo na izgradnji samopouzdanja i samopoštovanja i u ostalim ulogama koje svakodnevno “igramo”.
Postporođajna depresija još uvijek je tabu tema u mnogim društvima. Šta biste savjetovali roditeljima koji možda osjećaju simptome postporođajne depresije, ali se boje tražiti pomoć?
Najvažnije je znati da postporođajna depresija nije znak slabosti, već ozbiljno stanje koje može zahvatiti svakoga. Traženje pomoći je pokazatelj da želiš najbolje za sebe, ali I za svoju bebu. To je dokaz hrabrosti i brige, kako za majku, tako i za dijete. Preporučujem razgovor s bliskom osobom kao prvi korak, a zatim i konsultaciju sa stručnjakom—psihologom, psihijatrom ili ginekologom. Rana podrška može značajno poboljšati oporavak. A iskreno, najbolje bi bilo kada bi radili na samoj prevenciji i ranim intervencijama u trudnoći, ili još bolje, i prije trudnoće, u fazama kada se pripremamo za trudnoću.
Koji su prvi znakovi postporođajne depresije i kako prepoznati razliku između normalnih postporođajnih osjećaja i ozbiljnijih mentalnih problema?
Hajde da počnemo sa time da su i lijepe promjene, one koje željno isčekujemo popraćene stresom. Normalno je da majke dožive tzv. “baby blues”—kratkotrajne promjene raspoloženja, plačljivost i umor koje obično prolaze u roku od dvije sedmice. Međutim, postporođajna depresija traje duže i uključuje dublji osjećaj tuge, beznađa, razdražljivosti, problema sa snom i apetitom, gubitak interesa za stvari koje su ranije bile važne i poteškoće u povezivanju s bebom. Ako simptomi traju duže od dvije sedmice i ometaju svakodnevno funkcionisanje, važno je potražiti pomoć.
Koliko je važno za partnere i širu porodicu da prepoznaju simptome postporođajne depresije, i kako oni mogu podržati porodilju koja se suočava s tim?
Podrška okoline igra ključnu ulogu u prepoznavanju i rješavanju postporođajne depresije. Partneri i porodica trebaju biti informisani o simptomima i otvoreni za razgovor, umjesto da umanjuju majčine osjećaje. Umjesto savjeta tipa “Samo budi sretna”, bolje je reći: “Vidim da ti je teško, ovdje sam za tebe.” Pomoć u kućnim obavezama i brizi za bebu također može smanjiti stres i dati majci više prostora za odmor i oporavak. Ali najvažniju ulogu ima partner koji bi trebao biti tu uz majku, da prepozna simptome, i ohrabri majku da potraži stručnu pomoć.
Kako porodica i partner mogu pružiti emocionalnu podršku majci koja prolazi kroz postporođajnu depresiju?
Najvažnije je pokazati razumijevanje, strpljenje i emocionalnu prisutnost. Aktivno slušanje bez osuđivanja i preuzimanje dijela odgovornosti u svakodnevnim obavezama mogu napraviti veliku razliku. Također, ohrabrivanje majke da brine o sebi—da se naspava, jede zdravo, provodi vrijeme na svježem zraku—može pomoći u poboljšanju njenog stanja. Ako simptomi traju duže ili se pogoršavaju, partner, ili neko od bliskih osoba majke bi trebao podstaći traženje stručne pomoći.
Što bi roditelji mogli učiniti prije nego što dođe do postporođajnih problema kako bi bolje mentalno pripremili sebe?
Priprema za roditeljstvo uključuje ne samo brigu o bebi, već i mentalnu pripremu roditelja. Korisno je unaprijed razgovarati o očekivanjima, podijeliti odgovornosti i izgraditi sistem podrške. Kao što sam već napomenula, važno je da osoba ima stabilnu pozitivnu sliku o sebi prije nego li uđe u ulogu majke. Možemo spomenuti i praktične stvari, poput organizovanja pomoći u prvim sedmicama nakon porođaja, mogu smanjiti stres. Također, važno je educirati se o mogućim emocionalnim izazovima i razvijati strategije za suočavanje s njima.
Koje su tehnike samopomoći koje savjetujete za smanjenje stresa i anksioznosti nakon poroda?
Majke mogu koristiti tehnike poput dubokog disanja, progresivne mišićne relaksacije, vođenih meditacija ili pisanja dnevnika emocija kako bi smanjile stres. Redovne šetnje, blaga fizička aktivnost i povezivanje s podržavajućim ljudima također su korisni. Važno je i prepoznati vlastite granice te se odmoriti kad god je to moguće. Također savjetujem budućim majkama da potraže i podršku u vidu psihoedukacija za mame, ali i proces trudnoće. Jer moramo znati da je jedan od poslova psihologa upravo i psihoedukacija.
Kada je pravo vrijeme za stručnu pomoć?
Stručnu pomoć treba potražiti ako: Simptomi depresije traju duže od dvije sedmice, majka osjeća intenzivan osjećaj tuge, anksioznosti ili beznađa koji ometa svakodnevni život. Ako postoje misli o samopovređivanju ili povređivanju bebe. I pomoć treba potražiti ako se majka osjeća emocionalno odsutnom ili nesposobnom da se poveže s djetetom. Ne treba čekati da simptomi postanu ozbiljni—što ranije potraži pomoć, lakši će biti oporavak.
Za kraj, vaš savjet budućim majkama?
Biti majka je divno, ali i izazovno iskustvo. Dozvolite sebi da ne budete savršene, budite nježne prema sebi i potražite podršku kada vam je potrebna. Važno je brinuti i o svom mentalnom zdravlju, jer sretna i stabilna majka znači i sretnije dijete. Ne zaboravite da niste same—pomoć je dostupna i zaslužujete je.
