Testira se DNK embrija koji se obično dobiva prilikom biopsije stanica embrija i to iz forme blastociste 5. ili 6. dana nakon oplodnje.
Najveća želja svakog budućeg roditelja je da dobije dijete i da to dijete bude zdravo. Zahvaljujući genetskoj dijagnostici i skriningu embriona mogu se otkriti problemi na vrijeme. O tome šta je Preimplantacijsko gensko ispitivanje (PGT), zašto se radi i koje je njgova svrha za časopis Roditelj piše dr Mahmutbegović Emir.
Biografija Mahmutbegović Emir rođen je 22.09.1981. u Bugojnu, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je 2009. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a naučno zvanje mr.sc. stekao je 2012. godine na Odjelu za genetiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Završio je specijalizaciju ginekologije i akušerstva u junu 2016. godine i od tada radi kao ginekolog u Zavodu za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva kantona Sarajevo. Godine 2014. završio je postdiplomski tečaj Ultrazvuk u akušerstvu i ginekologiji u Zagrebu, Hrvatska. 2016. godine završio je ” Tečaj ginekološke citologije (licencirani ginekološki citolog)” i ” Tečaj praktične kolposkopije” u Beogradu. Aktivan je kao predavač na domaćim i međunarodnim kongresima. Njegovi istraživački naučni interesi uključuju genetiku u ginekologiji, patologiju trudnoće i trombofiliju.2017. godine stekao je zvanje Doktora nauka iz oblasti genetike i bioinžinjeringa / PHD Genetics and Bioenegineering na Internacionalnom Univerzitetu Burch u Sarajevu. 2020 angažovan kao Stručnjak iz prakse – predmet ginekologija Medicinski fakultet Univerziteta SSST.
Šta je preimplantacijsko gensko testiranje PGT ?
Preimplantacijsko gensko ispitivanje (PGT) se u suštini sastoji od tri vrste testa : preimplantacijsko gensko testiranje na jednostruke genske poremećaje hromosoma (PGT-M), preimplantacijsko gensko testiranje strukturnih genskih poremećaja hromosoma (PGT-SR) i preimplantacijsko gensko testiranje na broj hromosoma (PGT- A). Sve tri verzije se rade u sklopu vantjelesne oplodnje (IVF). Ukoliko postoji medicinski razlog ili na osnovu zahtjeva samog para, prilikom PGT preimplantacijskog testiranje uradi se biopsija embrija i šalje na ispitivanje. Potom se u maternicu vraćaju samo odabrani embriji na temelju rezultata genskog ispitivanja.
Šta se testira prilikom PGT-a ?
Testira se DNK embrija koji se obično dobiva prilikom biopsije stanica embrija i to iz forme blastociste 5. ili 6. dana nakon oplodnje. Također je moguće uraditi biopsiju polarnog tijela, ali rezultati su oskudniji jer je količina genskog materijala mnogo manja.
Šta se dešava sa embrijom nakon PGT-a ?
Nakon biopsije embriona, obično se embrioni potom moraju vitrificirati (zamrznuti) dok ne budu dostupni rezultati genetske analize. Također je moguće zamrznute embrije odmrznuti, uraditi PGT i zatim ponoviti krioprezervaciju tj. zamrzavanje.
Kako se vrši PGT i da li je apsolutno tačna metoda ?
Genska analiza se zasniva na tome da se genski materijal – DNK dobiven biopsijom embrija umnoži (npr. amplifikacijom cijelog genoma, lančanom reakcijom polimeraze PCR), da bi se dobila dovoljna količina DNK za analizu. Potom, upotrebom jedne od nekoliko dostupnih metoda, vrši se analiza genskog materijala. Međutim, prilikom preimplantacijske analize može se desiti da dođe do umnožavanja kontaminirajuće vanjske strane DNK, koja nije dio strukture embrija, što može dovesti do lažno negativnih rezultata i prijenosa abnormalnih embriona za koje se smatra da su normalni.
Veoma je bitna detaljna konsultacija sa liječnikom kako bi pacijenti u potpunosti razumjeli prednosti i ograničenja PGT-a .Potebno je raspraviti i razmotriti druge dostupne opcije za prenatalnu dijagnostiku kako bi se izbjeglo rođenja djeteta s genskim poremećajem. Bitno je naglasiti nedostatke tehnike PGT-a, malu, ali prisutnu stopu lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata.
Da li PGT utiče negativno na ishod trudnoće ?
Smatra se da preimplantacijsko testiranje ne utiče negativno na uspješnu implantaciju, trudnoću, rođenje zdravog djeteta i smatra se dugoročno ne šteti razvoju djeteta.
Kad se radi i zašto PGT ?
Glavni razlog zbog kojih parovi odabiru PGT-M su da izbjegnu trudnoću s bolesnim fetusom ili fetusom sa povećanim rizikom da oboli od neke bolesti koja se genski nasljeđuje.
Parovi koji znaju da imaju povećan rizik za potomstvo tj. parovi koji boluju od neke bolesti ili imaju mutirani gen za neku bolest testiraju se PGT-M za monogenske poremećaje.Ova vrsta testiranja omogućuje otkrivanje bolesti na cističnu fibrozu, bolest srpastih stanica, Duchenne-ove mišićne distrofije, hemofiliju, spinalne mišićne atrofije. PGT-M se mogu testirati embriji koji nose mutacije određenih gena, poput BRCA, koji povećavaju rizik potomstva od razvoja specifičnih poremećaja kod odraslih.
Također se PGT testiranje može raditi u slučaju ako parovi žele roditi dijete sa kompatibilnim tipom HLA -koji je kompatibilan sa njima ili bliskom porodicom što je neophodno da bi dijete ukoliko bude neophodno moglo primiti terapiju matičnim stanicama. Danas, transplantacija matičnih stanica značajno je sredstvo za poboljšanje prognoze i liječenja za mnoge bolesti opasne po život.
PGT-M se koristi za određivanje spola, jer to je bitno kod parova koji žele izbjeći poremećaje koje su povezani sa spolom fetusa.Tada se PGT-M koristi za identificiranje muškog embrija koji nije nositelj neke nasljedne bolesti ili ženskog embrija koji nije nositelj, kako bi se mogli identificirati i vratiti u maternicu. U velikoj evropskoj bazi podataka, Duchenova mišićna distrofija i hemofilija bili su najčešća medicinska stanja u kojima se koristio preimplantacijski odabir spola.
Kad je kod roditelja ili bliskih rođaka nekih parova dijagnostikovana neka bolest koja se nasljeđuje autosomno dominantno, postoji šansa da su ti parovi nositelji gena za tu bolest. Kada ti parovi ne žele prenijeti mutirani gen za bolest na potomstvo – provode PGT-M. Obično parovi ne žele znati jesu li nositelji mutiranog gena kad je u pitanju njihovo zdravlje; međutim, ako je u pitanju njihovo potomstvo, oni žele biti sigurni da mutirani gen ne prenose na svoje potomstvo.
Parovi s uravnoteženom translokacijom (Robertsenova translokacija) biraju PGT-SR testiranje kako bi smanjili rizik da se vrate embriji koji imaju neuravnoteženu translokaciju. Tako da se PGT – SR odaberu samo normalni embriji ili pak oni sa uravnoteženom transolakacijom da se izbjegla opasnost od ponavljajućeg gubitka trudnoće (RPL) koji se često dešava kod embrija sa neuravnoteženom translokacijom.
PGT za strukturno preuređivanje (PGT-SR) značajno smanjuje učestalost pobačaja kod parova. U jednom istraživanju je zaključeno da stopa pobačaja bez PGT-SR kretala se u rasponu od 26 do 64 % naspram 5 do 15 % sa PGT-SR selekcije. Ovo istraživanje je također došlo da zaključka, da upotreba PGT-SR skraćuje vrijeme za ostvarivanje trudnoće.
Kad je preporuka da se vraća samo jedan embrion ?
eSET – Izborni pojedinačni prijenos embrija (eSET) – obično je zahtjev kod starijih žena .
e SET definiran je kad se vrši prijenos samo jednog dobrog embrija,i to u slučajevima,u kojima na raspolaganju imamo više kvalitetnih embrija. eSET se između ostalog radi kad želimo da se smanje šanse višestruke trudnoće.
eSET prenos samo jednog embrija kod mlađih žena se radi bez PGT-A za aneuploidije, jer embriji tih žena imaju relativno nizak rizik za aneuploidiju, a stopa trudnoće prilično je visoka kada se vrati jedan neprovjereni zametak s dobrom morfologijom.
Starije žene, posebno one starije od 37 godina, imaju veći rizik od nastanka aneuploidnog (ne normalnog) embrija, pa PGT-A u ovoj populaciji može pomoći u odabiru euploidnog (normalnog ) embrija. eSET povećava učinkovitost IVF-a, obzirom da aneuploidni embriji imaju malo šanse za implantaciju ili razvoj.
Da li se radi PGT nakon više neuspjelih IVF postupaka ?
Nakon neuspjeha više IVF postupaka, unatoč prijenosu više morfološki normalnih embrija, neki parovi ne mogu ostvariti trudnoću. Neka istraživanja primijetila su veću stopu aneuploidije kod embriona (nenormalnih embrija) kod parova koji imaju su imali više neuspješnih postupaka. Preporuka za PGT-A može biti razumna kod mlađih parova s dobrom prognozom, koji nisu uspjeli višestruki prethodni prijenos embriona, a imaju velik broj visokokvalitetnih embrija.
Starija dob majke – veća učestalost neplodnosti i pobačaja raste s dobi majke te se u velikoj mjeri pripisuje povećanoj prevalenciji aneuploidije embrija. PGT-A je koristan kod starijih žena, jer smanjuje emocionalni teret pobačaja i neuspjeha IVF-a, pomažući da se prije ostvari normalna trudnoća.
Da li se radi PGT nakon više pobačaja ?
Višestruki pobačaji – Većina embrija koji završavaju spontanim pobačajem kad se testiraju, pokazuju hromosomsku abnormalnost, obično aneuploidiju (gubitak ili dobitak čitavog kromosoma), ali neki su povezani s umnožavanjem ili brisanjem dijela kromosoma ( segmentalna aneuploidija) ili dolazi do mozaicizma. Kod parova koji su imali više pobačaja i koji imaju povijest dokazanih aneuploidnih abortusa, predložen je PGT-A za odabir euploidnih embrija (normalnih) za prijenos, što bi moglo povećati stopu normalnih trudnoća.
