Veoma je individualan, ali postoji opšti okvir i razvojne norme koje nam pomažu da pratimo njegov tok.
Piše: Olga Bakić Štrbac
Olga Bakić Štrbac je stručnjakinja iz oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije, sa posebnim fokusom na logopediju. Završila je Master akademske studije na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu 2017. godine, sa temom master rada “Uticaj modaliteta stimulusa na imenovanje kod pacijenata sa Alchajmerovom bolešću”. Osnovne akademske studije završila je 2016. godine, stičući diplomu defektologa-logopeda. Kroz svoje obrazovanje i dugogodišnji rad, Olga Bakić Štrbac posvećena je unapređenju kvaliteta života osoba sa govorno-jezičkim poremećajima, te pružanju stručne podrške kako djeci, tako i odraslima sa različitim vrstama poremećaja. Kroz razgovor s njom, saznajemo koje su to prve naznake problema u razvoju govora, kada je pravo vrijeme za intervenciju, te kako roditelji mogu aktivno sudjelovati u razvoju govora svoje djece, stvarajući tako temelje za njihov sretan i uspješan razvoj. U ovom intervjuu, Olga nam donosi vrijedne savjete i iskustva koja će biti korisna svakom roditelju koji želi razumjeti i podržati razvoj svog djeteta.
Zašto je važno rano dijagnosticirati i prepoznati poteškoće u razvoju govora kod djece?
Rano dijagnosticiranje i prepoznavanje poteškoća u razvoju govora kod djece je poput otkrivanja sitnih pukotina u temeljima kuće. Ako te pukotine ne primijetimo na vrijeme i ne popravimo, mogu se proširiti i dovesti do ozbiljnih problema kasnije. Prve godine života su ključne jer je mozak tada najplastičniji – poput gline koja je mekana i lako se oblikuje. Što je dijete mlađe, to je ta “glina” podatnija, a neuroni imaju veću sposobnost da se reorganizuju i preuzmu nove uloge ako je to potrebno.
Kada bi roditelji trebali obratiti pažnju na razvoj govora svog djeteta i kada se preporučuje prvi posjet logopedu?
Prva posjeta logopedu preporučuje se oko 2. godine života, ako roditelji primijete da dijete ne prati tipične razvojne norme. Međutim, ako postoje jasni znakovi netipičnog razvoja, posjeta logopedu može biti potrebna i ranije – čak i u prvoj godini života.
Koji su prvi znakovi koji mogu ukazivati na poteškoće u razvoju govora kod djeteta?
- 0–6 mjeseci:
- Beba ne reaguje na zvukove i glasove.
- Ne ostvaruje kontakt pogledom, ne obraća pažnju na lica ili ne pokušava imitirati izraze lica.
- Ne smiješi se i ne guguće u kontaktu sa drugima.
- 6–12 mjeseci:
- Beba ne pokazuje interes za komunikaciju (npr. ne pokazuje prstom, ne maše rukom).
- Ne reaguje na svoje ime.
- Ne koristi jednostavne gestove poput “pa-pa” ili “daj”.
- Ne pokušava udvojiti slogove poput “mama” ili “tata”.
- 12–18 mjeseci:
- Izostaje pojava prve riječi sa značenjem nakon 15. mjeseca.
- Ne pokazuje razumijevanje jednostavnih naloga (npr. “Daj loptu”).
- Ne pokušava imitirati druge i kombinovati glasove kako bi izgovorilo riječ.
- 18–24 mjeseca:
- Dijete ne koristi barem 50 riječi do 2. godine.
- Ne počinje spajati riječi u jednostavne rečenice (npr. “Mama daj”).
- Teško ga je razumjeti, čak i roditeljima.
- Ne pokazuje interes za komunikaciju s drugima.
Koliko je individualan razvoj govora kod djece, i koje su varijacije koje možemo očekivati među djecom u istom uzrastu? Kako se može prepoznati razlika između prirodnog kašnjenja govora i potencijalnih ozbiljnijih problema koji zahtijevaju intervenciju stručnjaka?
Razvoj govora je veoma individualan, ali postoji opšti okvir i razvojne norme koje nam pomažu da pratimo njegov tok. Npr. prvu riječ djeteta očekujemo oko 12. mjeseca, ali joj dajemo interval od 6 mjeseci (3 mjeseca prije i 3 mjeseca poslije prosjeka) da se pojavi. Ukoliko se prva riječ ne pojavi do kraja 15. mjeseca, trebalo bi konsultovati stručno lice. Ukoliko dijete pokazuje odstupanje za 6 ili više mjeseci od razvojnih normi, ono nije plod individualnih varijacija nego razvojnog poremećaja koji zahtjeva intervenciju stručnjaka.
Koji faktori mogu utjecati na razvoj govora kod djece?
Razvoj govora je složen proces koji ovisi o mnogim biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima. Od bioloških faktora najvažniji svakako jesu genetska osnova, neurološki razvoj te adekvatan sluh. Najznačajniji psihološki faktori jesu inteligencija i kognitivni kapacitet, kao i emocionalna bezbjednost djeteta. Od socijalnih faktora, najznačajniji su adekvatna stimulacija od strane roditelja i okoline.
Na koji način roditelji mogu poticati razvoj govora u svakodnevnim situacijama? Postoje li specifične vježbe ili tehnike koje logopedi preporučuju roditeljima da primjenjuju kod kuće kako bi podržali razvoj govora?
Uvijek naglašavam da su roditelji prvi i najvažniji učitelji govora za svoju djecu. Igra i svakodnevne, rutinske situacije su poput malih “poligona” u kojima se govor može pospješiti na prirodan i zabavan način. Među prvim savjetima koje dajem roditeljima je to da “siđu do djeteta“ – budu u nivou dječijih očiju dok govore, prate dječija interesovanja i obogate ih svojim komentarima, unesu zabavu u svakodnevne aktivnosti i ne zaborave da se igraju glasom, gestovima, riječima, pjesmicama, pričama i slikovnicama. Važno je da budu dobar govorni model za dijete, te da izbjegavaju tepanje, prekomjerno izlaganje djeteta cuclama kao i vremenu pred ekranima.
Kakav je utjecaj rane intervencije u logopedskoj terapiji na djecu s poteškoćama u govoru?
Rana intervencija ima višestruke benefite za djecu sa poteškoćama u govoru i njihove porodice. Pravovremenim djelovanjem na poteškoće u govoru koristimo zlatno doba mozga za učenje (prvih 5 godina života) i dolazimo do bržih i boljih ishoda, preveniramo sekundarne teškoće (sa socioemocionalnim razvojem, pismenošću i akademskim vještinama), te pozitivno utičemo na sveukupnu sliku djeteta o sebi i njegov kvalitet života u budućnosti.
Za kraj vaša poruka roditeljima?
Bez obzira na savjete, tehnike i informacije koje vam može dati struka, ne zaboravimo da je roditeljstvo mnogo više od spiska savjeta. Ponekad je najbolji vodič za razvoj biti prisutan i autentično uključen u odnosu sa djetetom, jer to budi onaj instinktivni dio i brusi šesto čulo koje majka ima za svoje dijete. Ukoliko niste sigurni u svoje roditeljsko postupanje, imate pitanja ili bojazni oko razvoja, obratite se stručnom licu na vrijeme jer su i stručnjaci dio onog „sela“ koje je potrebno da bi se odgojilo dijete.
