Najčešće očne bolesti i stanja koja mogu biti uzrok loše vidne oštrine u djeteta su refraktivne pogreške i strabizam, ali postoje i brojni drugi uzroci lošeg vida, koji se jednostavno se liječe ako se otkriju na vrijeme.
Dr. Nina Žiga je specijalista oftalmologije i optometrije Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost u Sarajevu.
Dr. Nina Žiga je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2014 godine. Sa radom i specijalizacijom iz oftalmologije u Specijalnoj bolnici za oftalmologija „Svjetlost“ Sarajevo počinje 2016 godine. Specijalizaciju iz oftalmologije i optometrije završila je 2020 godine. Uže područje rada je refraktivna hirurgija i dječja oftalmologija. Trenutno radi u PZU Specijalnoj bolnici za oftalmologiju Svjetlost Sarajevo.
I kad nema nikakvih simptoma, dijete treba obavezno dovesti na očni pregled u dobi od 3-4 godine, jer postoje slučajevi kad to roditelji ne mogu primijetiti, a problem s vidom može postojati. U nastavku vam donosimo tekst koji je za časopis Roditelj pripremila dr. Nina Žiga.
Razvoj vida počinje prije rođenja, a nastavlja se nakon rođenja djeteta. Novorođenče vidi samo obrise predmeta i lica, bez boja. Ono ne može kontrolirati mišiće koji pokreću očnu jabučicu, pa oči mogu povremeno skrenuti u stranu, te se dobiva pogrešan dojam da dijete škilji (strabizam). U šestom mjesecu života dijete razlikuje oblike i boje predmeta, iako ne još sasvim jasno. U tom razdoblju uspostavlja se i binokularni vid tačnije oči gledaju istovremeno istu sliku, objašnjava dr. Nina Žiga.
Pravilan razvoj
U toku rasta djeteta povećava se i vidna oštrina te, naprimjer, dijete od 3-4 godine ima oko 80% vidne oštrine u odnosu na odrasle osobe što je za tu dob uredan nalaz. Normalnu vidnu oštrinu ima dijete od 5-6 godina, ali konačan razvoj binokularnog, stereo vida može se produžiti i do 7-8 godine. Zato je jako važno da se u ranom dječjem uzrastu, kritičnom za razvoj vidne funkcije, napravi oftalmološki pregled kako bi se ustanovila vidna oštrina na oba oka pojedinačno i ordinirala korekcija eventualne dioptrije. Samo na ovaj način moguće je obezbjediti pravilan razvoj vida do 7-8 godine. Stoga, iako nema nikakvih simptoma, dijete treba obavezno dovesti na pregled u dobi od 3-4 godine, jer postoje slučajevi kad to roditelji ne mogu primijetiti, a problem s vidom može postojati. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma na pregled treba dovesti dijete odmah, bez obzira na dob, jer se oftalmološki pregled može raditi čak i kod beba. Pri tome je taj pregled prilagođen odgovarajućem uzrastu djeteta.
Simptomi zbog kojih se treba javiti odma su: neusklađenost pokreta očiju, škiljenje, pokrivanje jednog oko rukom ili naginjanje glave, pretjerano približavanje predmetima ili ih se uopće ne prati pogledom, često zapinjanje o predmete, ritmički nevoljni pokreti očnih jabučica (nistagmus), pretjerano suzenje i treptanje ili crvenilo očiju, umor ili glavobolja pri radu na blizinu, izuzetno krupne oči kod bebe, bijela zjenica. Većina ovih simptoma su znaci refraktivne greške tj. dioptrije, ali neki od njih upućuju i na druge uzroke lošijeg vida. Misli se na bolesti rožnice i mrežnice, zamućenja leće (urođena mrena), povišen očni pritisak, tumor oka. Što prije se ova stanja otkriju, to je veća mogućnost uspješnog liječenja, naglašava dr. Žiga.
Puna korekcija
Refraktivna greška, odnosno postojanje dioptrije, ipak je najčešći razlog slabijeg vida kod djece. Kad je dioptrija prisutna na oba oka ili oko počne bježati (obično ono koje ima veću dioptriju) roditelji dovedu dijete na pregled ranije. Ali kad je dioptrija prisutna na jednom oku i nema strabizma, dobar vid drugog oka može zavarati. To je obično razlog zakašnjelog oftalmološkog pregleda (najčešće se otkrije na pregledu pred polazak u školu). Upravo zbog toga, još jednom, treba naglasiti potrebu za obaveznim pregledom oko 3-4 godine života, naročito kod postojanja problematike vida u porodici. Kad se otkrije, refraktivnu grešku je potrebno korigovati punom korekcijom, tj dioptrijom dobivenom širenjem zjenica kapima. Nošenje naočala u većini slučajeva obezbjeđuje vidnu funkciju a u nekim slučajevima i smanjenje ugla strabizma. Ako je dioptrija između oba oka suviše različita, te se uslijed toga ne može korigovati naočalama, preporučuju se kontaktne leće za koje u ovakvim slučajevima nema dobne granice. Upotreba leća kod ovih pacijenata je bitna, jer je korekcija naočalama (s manjom dioptrijom) nedovoljna i neće spriječiti razvoj slabovidnosti.
Roditeljsko staranje
Kada i uz ordiniranu korekciju, dijete nema vidnu oštrinu primjerenu svom uzrastu, postoji slabovidnost jednog ili oba oka. Ona se tretira zatvaranjem boljeg oka (okluzija) nekoliko sati dnevno. Ovim se slabovidno oko tjera na fiksiranje i preuzimanje vidne funkcije, čime se vid može popraviti. Roditelji moraju biti svjesni da ovog trenutka njihova uloga postaje najvažnija u liječenju slabovidnosti, jer dijete samo nije svjesno svog problema. Na roditeljima je da okluziju sprovode redovno i disciplinovano. Djeca koja već nose naočale trebala bi biti pod oftalmološkom kontrolom svakih šest mjeseci. Pri odabiru dječjih okvira potrebno je odrediti oblik prema fizionomiji lica i razmaku zjenica te ih prilagoditi tako da okvir stoji udobno, a ujedno i čvrsto.
